Ključ ljubavi otvara Božju milosrdnu ruku iz koje teče stvaranje i otkupljenje. Svemogući Bog stvara svijet iz svoje ljubavi. Ono što nastaje iz ljubavi, to je uvijek dobro piše knjiga Postanka: „I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro”. A knjiga Izlaska donosi kako se milosrdni Bog objavljuje Mojsiju bogat ljubavlju: „Gospodin, Gospodin, Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću”.
S bogatom ljubavlju i vjernošću putuje Gospodin sa svojim narodom kroz pustinju, štiteći ga i hraneći ga. Bira čovjeka koji mu vjeruje i šalje mu svoga Sina za otkupljenje i spasenje, piše sv. Pavao Efežanima: „U ljubavi nas predodredi sebi za sinove po Isusu Kristu”. A Sin Božji, Isus Krist postao je posljednji i sluga svima: „Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dadne život svoj kao otkup mjesto svih!”, donosi sv. Marko. Toliko je Isusova ljubav uzvišena da se izjednačuje s posljednjima i s patnicima: „Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednome od ove moje najmanje braće!”, zapisa sv. Matej. Stavlja sebe učenicima kao uzor ljubavi: „Uzmite jaram moj na se i učite od mene!” dodaje sv. Matej. A Isusova ljubav je ljubav nebeskoga Oca: „Kao što je Otac mene ljubio, tako sam i ja vas ljubio. Ostanite u mojoj ljubavi!” piše sv. Ivan i dodaje da ta ljubav nebeskoga Oca ili Isusova ljubav ide do kraja: „Ljubeći svoje koji su na svijetu, iskaza im do vrhunca ljubav”.
Taj vrhunac ljubavi je vrhunac u smrti na križu: „Život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao”, piše sv. Pavao Galaćanima. Božja ljubav je izvor iz kojega dolazimo i uvir u koji se vraćamo. Zato se nije čuditi da svaki čovjek traži odgovor na pitanje: Što je ljubav? Tražila je taj odgovor i gluhonijema djevojčica Helena Keller. Napisala je na ruci svoje odgojiteljice: „Što je ljubav?!” Mi lakše možemo razumjeti: Što nije ljubav?! Često doživljavamo svijet bez ljubavi u ratnim pustošenjima i nasilju, u rušenju i ubijanju.
Svijet bez ljubavi susrećemo u ljudima koji pokazuju umišljenost, pohotu tijela, pohlepu za novcem, lukavstvo, dvoličnost. U tome svijetu bez ljubavi je vrlo često svijet politike u našoj domovini. Zato imamo tako mnogo pojedinaca koji misle samo na sebe, ne misleći na ljude oko sebe. Pojedinci su koristili i ratne neprilike da se domognu materijalne koristi, a to nazivamo ratno profiterstvo. Drugi su hrlili za nezakonitim bogaćenjem kršeći državne zakone i ljudsku pravednost. Ljudska gramzljivost zna često srušiti brakove i obitelji. Stvori se ravnodušnost prema voljenoj osobi i sruši se bračna ljubav, kako nam napisa i Petar Ustinov. Peter Ustinov rusko-engleski glumac, pisac i filmaš piše da bračna ljubav vodi od pažnje, preko prijateljstva do ljubavi. Kad se uvuče ravnodušnost, ona razori sve.
Kršćanski vjernik uči od svoga Boga, što je ljubav. Bog je bogat ljubavlju i vjernošću.
Izraelac je započinjao svoj dan s molitvom kako donosi knjiga Ponovljenoga zakona: „Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim!“.
Kršćanin započinje svoj dan, svoje molitve, svoj posao znakom križa: „U ime Oca, i Sina i Duha Svetoga!”
Taj znak križa ili simbol pripadnosti trojedinome Bogu dijeli se u tri dijela: prvi je posvećen Bogu Ocu i čudesnom djelu stvaranja. Drugi se odnosi na Isusa Krista i tajnu njegova utjelovljenja, kako piše u prvoj Ivanovoj poslanici: „Svaki duh koji priznaje: Isus Krist došao je u tijelu, od Boga je; svaki duh koji takvim ne priznaje Isusa, nije od Boga”. Treći dio znaka se odnosi na Duha Svetoga, na izvor i počelo našega posvećenja. To su tri dijela našega raspoznavajućega znaka još od svetoga krštenja. Krštenik posvećuje dan slavi Božjoj zazivajući milost Spasiteljevu. Nalazi se u ljubavi Presvetoga Trojstva. To je ono i najvažnije: ljubiti Boga iznad svega. Isus to potvrđuje u Novom zavjetu i izjednačuje ljubav prema Bogu s ljubavlju prema čovjeku. Velika Isusova novost je ostvarenje ili oživotvorenje te najveće zapovijedi ljubavi prema Bogu i ljubavi prema čovjeku.
Kristova novost ljubavi je ostvarenje te najveće zapovijedi. Pokazao je Isus životom kako ljubiti Boga iznad svega i bližnjega kao samoga sebe. Ta zapovijed je napisana u Mojsijevo doba. Ono što je poruka s neba u Mojsijevo doba, to postaje život u Isusu Kristu. Primijetit ćemo kako onih 365 zabrana i 248 propisa iz Mojsijeva doba, to jest svih 613 postaje jedna jedina zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu u Isusovim riječima i životu. To je zapovijed s dvije strane: okomito i vodoravno, kao znak križa. A križ je simbol kršćanstva. Križ govori o Bogu i čovjeku. Prema Bogu je predanje, a prema ljudima je prihvaćanje. Prednost imaju božanske vrijednosti pred ljudskima. U čovjeku to treba odgojiti i razvijati. U ljubavi nije u pitanju samo ugodnost nego i požrtvovnost. Dok smo puni sebe, ostajemo bez Boga. Kako je to lijepo sažeo Isus u jednoj zapovijedi: „Ljubiti Boga iznad svega, a bližnjega kao sebe samoga”. Kratkoća je sposobnost velikih. Sjetimo se koliko je zakona i propisa u državi, samo za pojedine stvari. Za državne zakone i propise postoje knjige, koje nije lako poznavati, a još manje primjenjivati. Tko bi od nas znao ispuniti poreznu prijavu? Moraš tražiti stručnjaka koji se time bavi. Tako je to kod ljudi jer ljudi često ne čine dobro. A onaj tko ljubi Boga i čovjeka ne može činiti zlo.
Sveti Ivan apostol piše u prvoj poslanici: „Ako netko tvrdi: Ljubim Boga, a mrzi svoga brata, lažac je; jer tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi”. Ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku idu skupa. Isus ih ostvaruje potpuno i prema nebeskom Ocu i prema svakome čovjeku, kako piše sv. Pavao Rimljanima: „Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grješnici, umro za nas”. Zato je ljubav raspoznavajući znak kršćanstva. Taj raspoznavajući znak kršćanina je neizbrisiv i trajan. Jer je „ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan. Krist je naime, dok smo još bili slabi, umro u pravo vrijeme za nas bezbožnike”, tumači sv. Pavao Rimljanima. Takvo je bogatstvo goruće Božje ljubavi. Izlijeva se na sve i donosi život svima.
Fra Ante Pranjić P.
