LJUBAV ILI MAČ
Isus i Pilat: „oči u uči”, istina i sila, ljubav i mač. Isus stoji pred Pilatom. Pilat pita Isusa: „Je si li ti kralj židovski?” piše sv. Ivan. „Dobro veliš – odgovori mu Isus – ja sam kralj, ali moje kraljevstvo nije odavde” svjedoči sv. Ivan. Isus Krist je Sin čovječji: „On se približi Pradavnome, i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti”, najavio je prorok Danijel.
Svemogući Bog šalje Mesiju da konačno uspostavi njegovo kraljevstvo. Ali protiv Božjega kraljevstva ustaju pozemljari kaže drugi psalam: „Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rote protiv Gospodina i Pomazanika njegova”.
Govor o Isusu kralju nema nikakvo političko značenje. Možemo opaziti da je Isus kralj na pravcu Abrahama koji čisti svoje pleme od idola, na putu Mojsija koji izvodi narod iz egipatskoga ropstva. Ali, Isus je kralj još više i jače jer oslobađa od svakoga robovanja. Isus će reći otvoreno farizejima prigodom liječenja opsjednutoga čovjeka koji je bio i slijep i nijem: „Ako li ja uz pomoć Duha Božjega izgonim zle duhove, znači da je došlo k vama kraljevstvo Božje”, piše sv. Matej.
Želi da nastane nova zemlja s obnovljenim ljudima u srcu, da čovjek prestane lutati i iziđe iz grješne prošlosti. Zato svaki vjernik treba širiti Božje kraljevstvo. Učiteljstvo naše Crkve piše u dokumentu Svjetlo naroda: „Gospodin želi da svoje Kraljevstvo širi i po laicima, to jest kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira. U tom će kraljevstvu i sami stvorovi biti oslobođeni ropstva raspadljivosti, da sudjeluju u slavnoj slobodi Božje djece”.
Oni ispunjavaju volju Božju: „Volja je Oca moga da svaki koji vidi Sina i vjeruje u nj dobije život vječni i da ga ja uskrisim u posljednji dan” zapisa sv. Ivan Isusove riječi. Krist povjerava poslanje svojoj zajednici ili Crkvi da navješćuje Božje kraljevstvo u svim narodima i postavlja klicu i početak Kristova kraljevstva, da širi civilizaciju ljubavi do nakraj svijeta.
Civilizacija ljubavi rješava problem zla u čovjeku i svijetu. Izlijeva se iz sebe i predaje se za druge. To je Isus kralj koji nosi trnovitu krunu, dok zemaljski kaljevi nose zlatnu krunu. Zemaljski kraljevi su u dvorcima, a Isus nema gdje nasloniti glavu. Kralj presuđuje, a Isus oslobađa, kako piše sv. Ivan: „Idi i od sada ne griješi više”, reče onoj ženi s ulice. Za kralja se često umire, a Isus umire za sve nas. Kralj ima sluge, a Isus pere apostolima noge. Kralj okuplja vojsku i oružje, a Isus je u srcu čovjeka. Nema zemlje, ali je u svakom srcu vjernika. Onaj tko donosi istinu i sve ljubi, taj vlada ljudskim srcima. Taj kraljuje u ljudskim dušama. Oslobađa od potlačenosti bilo čemu ili bilo komu. On, Isus Krist, čini preobrazbu ljudske duše i cijeloga svemira. A to je moguće samo s ljubavlju. Tu veliku civilizaciju ljubavi nalazimo u Isusovu životu i postupcima. Potpuno se predaje za druge do smrti na križu. Ide dotle da oprašta zlo i grijehe i sve ih nosi na svoj križ.
Povijest nam govori da je naša Crkva uvela ovu svetkovinu Krista Kralja tek 1925. godine, u vrijeme kad opada moć i ugled političkih kraljeva, kad se raspadaju monarhije. Istina, još u Europi postoje kraljevi i kraljice, ali nemaju onu ulogu koju su imali kraljevi u doba našega kralja Tomislava, Jelene i Zvonimira itd.
Zašto je papa Pio XI. u enciklici Quas primas proglasio ovaj blagdan? Te 1925. godine slavilo se 1600 godina od Nicejskoga sabora na kojemu je proglašena istina vjere o Kristovu božanstvu: Isus Krist je pravi Bog i pravi čovjek s Bogom Ocem jedne biti! Od Isusa Krista sve počinje i On je ta utjelovljena Istina. Božja Istina je uzela tijelo, utjelovila se. Ta utjelovljena Božja istina oslobađa. Ona je vidljiva ljubav na vidljivom svijetu i čovjeku. Čovjek ide naprijed i napreduje u civiliziranoj ljubavi. Jedino tako može doći do sretnoga završetka.
Sretan svršetak ili happy end susrećemo često u filmovima, romanima i sportu. Ljudi čeznu za sretnim završetkom u školi, na poslu, na biralištima itd. Ali sretan završetak ljudskoga života i budućnosti može biti s onim koji je kralj istine i ljubavi, s kraljem ljudskoga srca, a to je Isus Krist. Zlo i grijeh se ne mogu pobijediti zlom. Ljudi često upotrebljavaju silu da postignu svoje želje. Sila i nasilje dolaze iz sebičnosti.
Erich Fromm bijaše duboko u židovskoj religioznosti. Piše knjigu Umijeće ljubavi u kojoj iznosi svoje stavove o dubinskoj psihologiji. Tko se odlučuje riješiti problem s ljubavlju, potrebna mu je vjera u njezinu obratnost: sila.
Golema je razlika, ako je izvor djelovanja iz ljubavi, a ne iz sile. Zar nam nisu dovoljan i vidljiv dokaz ti zaslijepljeni mladi ljudi koji čine teror i zlo. Stavljaju u svoje prsluke eksplozive, a u rukama nose naoružanje. Metcima i noževima ubijaju druge, a eksplozivom i sebe i druge. Govore da to čine u ime ‘nekakvoga boga’. Kako ljudi koji ubijaju druge mogu činiti Bogu ugodna djela? Zanose se da su mučenici, a u biti su sluge Sotone. Sotona je onaj koji razara i uništava, a ljubav gradi i obnavlja. Gdje nema sretnoga svršetka, tu nema dobra. Ne propustimo tu priliku. Zavapimo s onim razbojnikom na križu koji se kaje, a sv. Luka zapisa: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo!”.
Sveđ ostaj s nama, Spase naš, da svjetlom nas obasjavaš.
Iz duša mrak da izgoniš, milinom zemlju napuniš.
O djevin cvijete, Isuse, s kog sve nam slasti liju se,
sva slava tebi, sva ti čast i kraljevska u raju vlast. Amen, moli se danas u Časoslovu.
Jedino Isus Krist, Sin Božji može reći i učiniti, kako zapisa sv. Luka: „Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju!”. S Isusom dolazi Božje kraljevstvo. Dolaze posljednja vremena i zato:
„Dođi, Gospodine Isuse!”
Fra Ante Pranjić P.