Više puta smo izvještavali o afričkim kumstvima nastalim zahvaljujući Duhovno – humanitarnoj udruzi Kap ljubavi i o odlasku naših volontera u tu afričku zemlju. Bilo je među njima i naših sumještanki koji su u tu zemlju išle kako bi se susrele sa svojim kumama ili kumovima. Prilično ukorijenjene su to veze, gotovo identične obiteljskim, a njezini plodovi utemeljeni na ljubavi i podršci vidljivi su svakoga dana.
Zahvaljujući toj potpori, djevojke iz sirotišta u Beninu i tamošnjeg Doma sv. Ivana Pavla II. mogu nastaviti školovanje na europskom kontinentu. Neke od njih su upisale studij u Hrvatskoj. Na taj se korak odlučila i Colette Aniwanou iz Benina, kuma duvanjskoga poduzetnika Vinka Sliške i njegove supruge Anice. Njihovo kumstvo traje već osam godina.
Collete je u Tomislavgrad stigla iz Zagreba u pratnji Vinkova oca Joze i Marie Rosaire, za koju doznajemo da je rođakinja vlč. Odilona.
Zajedno s Draženom Perković, tajnicom udruge Kap ljubavi, djevojke iz Benina posjetile su fra Jozu Radoša Đoku i obišle župnu crkvu u Bukovici, a potom su se uputile u Hotel Tomislav gdje ih je dočekala obitelj Sliško. Tu smo svjedočili iskrenom i emotivnom susretu.
– Nisam mogla vjerovati da ću ikada upoznati pere Đoku (č. per Đoku) niti vidjeti svoje kumove – rekla nam je Collete, uz pomoć svoje prijateljice iz Benina, pod jakim dojmom prvog susreta s kumovima.
Nakon što završi tečaj hrvatskog jezika, Collete u Zagrebu želi upisati studij farmacije ili medicine. Taj će joj san omogućiti obitelj Sliško, koja će nastaviti plaćati njezino školovanje.
– Baš smo sinoć čitali njezino pismo koje nam je poslala još kao dijete. Tada je pisala da želi postati kirurg – prisjeća se Anica.
Iako sjedi za stolom, fra Đoko nema riječi. Za neke događaje nije potreban ni hrvatski, ni francuski, ni bilo koji drugi jezik. Zar ne, fra Đoka?
Nije mogao izustiti “ni jedne“ – jer, sve mu se sastalo… Od njegova siromašnoga djetinjstva do ovoga došašća u njegovu duvanjskom kraju gdje gotovo ne bi akcije koja ne spomenu „Kap ljubavi“. Jer njezin put je siguran i čudesan.
Brazde su moje rano uzorane
njive su moje brižno zasijane
u utrobi zemlje zrno umiralo
pa strostrukim rodom iznova rađalo
Svim ljudima, svim dobročiniteljima i na svim kontinentima, želimo sretan i blagoslovljen Božić, a našim novopridošlim djevojkama želimo dobrodošlicu u Kongoru i na Duvanjsko polje koje nažimlje grudi.
Z.S./Tomislavcity