*Ono što izgovaramo o drugima – odraz je jedino i isključivo našeg unutarnjeg stanja
Piše: Katarina Braovac
Uzmimo trenutak da razmislimo o nečemu što često prolazi nezapaženo, a to je način na koji procjenjujemo i komentiramo ljude oko nas. Često zaboravljamo da ono što izgovaramo o drugima nije toliko odraz njihovog karaktera, koliko je to odraz naših vlastitih nesigurnosti, unutarnjih strahova i niskog samopouzdanja. Ova tema za mene počinje jednom pričom koja na najbolji način prikazuje kako vlastita unutrašnja stanja oblikuju naš pogled na svijet.
Priča o tumačenju stvarnosti
Jednoga dana, u sumrak, na horizontu su se ocrtavale dvije siluete koje su se grlile. Različite osobe, s različitim životnim iskustvima i perspektivama, gledale su isti prizor i interpretirale ga na potpuno različite načine:
– „To su tata i mama“, pomislio je nevino dijete.
– „To su ljubavnici“, pomislio je čovjek s pokvarenom maštom.
– „To su prijatelji koji se nisu vidjeli dugi niz godina“, pomislio je čovjek koji živi sam.
– „To su dva trgovca koji su sklopili dobar posao“, pomislio je pohlepni čovjek.
– „To je otac koji grli sina koji se vratio iz rata“, pomislila je žena nježne duše.
– „To je kći koja grli svog oca koji se vratio s puta“, pomislio je čovjek ožalošćen zbog smrti svoje kćeri.
– „To su zaljubljeni“, pomislila je djevojka koja sanja o ljubavi.
– „To su dvojica koji se bore na smrt“, pomislio je ubojica.
– „Ko zna zašto se grle?“, pomislio je uskogrudi čovjek.
– „Kako je lijepo vidjeti osobe koje se grle“, pomislio je plemeniti čovjek.
Ova priča jasno pokazuje da stvari koje vidimo oko sebe tumačimo kroz prizmu vlastitih unutarnjih stanja, osjećaja, iskustava i sklonosti. Naša tumačenja često nisu ni objektivna ni realna; oni su, prije svega, odraz nas samih.
Trač: neprovjerena informacija s ciljem izazivanja reakcije
U razgovorima koje vodimo, a koji se odnose na druge ljude često se provlači tračanje i ogovaranje. Mnogi se žale da im smeta kada netko “zabada nos” u njihov život, komentira njihove izbore ili širi neistine. Ipak, nije rijetkost da se i sami nađemo u društvu gdje se trača, a jednostavno ne znamo što učiniti – sudjelovati ili šutjeti.
Zato, hajde da definiramo što zapravo znači „trač“. Trač je neformalna, često neprovjerena informacija ili glasina koja se širi među ljudima, obično o nekome ili nečemu, s ciljem izazivanja interesa, šoka ili zabave. Tračevi često uključuju detalje koji nisu potvrđeni ili su izmišljeni, a njihovo širenje može biti motivirano željom za senzacijom, zabavom ili zlonamjernim motivima.
Kada je širenje trača motivirano zlonamjernim motivima obično se radi o pokušaju da se netko ocrni, ponizi, ili stvori šteta za njegov ugled, društveni status ili emocionalno stanje. Zlonamjerni tračevi mogu biti oblik psihološkog nasilja, manipulacije ili čak pokušaja diskreditacije neke osobe ili grupe.
Razlozi za tračanje – nesigurnosti i nisko samopouzdanje
Vjerujem da bi mnogi od nas mogli navesti nekoliko primjera susreta s osobama koje konstantno komentiraju druge. Najčešći uzrok takvih ispraznih razgovora leži u nedostatku svrhe i smislenog sadržaja vlastitog života. To su najčešće ljudi koji nemaju ambicija, interesa, strasti ili dubljih ciljeva, pa se okreću tuđim životima kako bi popunili svoju prazninu.
Drugi, možda i važniji razlog jest vlastita nesigurnost koju se pokušava prikriti kritiziranjem drugih. Kako zatomiti vlastitu nesigurnost i nisko samopouzdanje? Pa tako što će ocrniti i osuditi druge ljude. Formula je najčešće izgleda ovako: ako drugoga otračam, ponizim i pokušam učiniti manjim možda ne budem osjećao/ osjećala vlastiti jad. No, iza svakog komentara i ogovaranja krije se duboka unutarnja nesigurnost i strah da ne budu prepoznati kao nesavršeni. U tom procesu, osoba zapravo projicira vlastite slabosti na druge, kako bi se osjećala superiorno. Međutim, taj učinak je kratkotrajan.
Dugotrajan boravak u okruženju onih koji tračaju može nas učiniti istim – možemo postati ljudi koji tračaju, koji se na svakom koraku uspoređuju s drugima i koji traže mane u tuđim životima kako bi prikrili vlastite nesavršenosti. Druga opcija je da se klonimo takvih društvenih dinamika odnosno izbjegavamo toksična okruženja koja nas iscrpljuju emocionalno i psihički.
Crno-bijeli pogled na svijet
Jedan od najopasnijih obrazaca u takvim situacijama je stav “samo moje je dobro, a sve što nije moje je manje vrijedno”. Takvi ljudi osjećaju potrebu da potvrde svoju vrijednost tako da omalovaže sve što nije njihovo. Često će bez ikakvih osnova kritizirati nešto ili nekog samo zato što se to ne uklapa u njihov svjetonazor ili im ne odgovara iz osobnih razloga.
Upravo takav mentalni sklop, kada se nešto procjenjuje bez ikakvih realnih kriterija, može dovesti do stvaranja predrasuda koje nanose štetu onima koji to ne zaslužuju. Jednom sam svjedočila takvom primjeru: starija gospođa je komentirala dvoje mladih ljudi koji su se namjeravali vjenčati. S obzirom da je momak bio “njihov”, a cura “tuđa”, slijedio je komentar: “Nije ona ni luda, zna da je u nas lipo pa se prilipila.” Tragedija ovog komentara nije samo u tome što je gospođa donijela zaključak bez poznavanja bilo kakvih činjenica o djevojci, nego i u tome što je potpuno ignorirala pravo da dvoje ljudi da sami donose svoje izbore, prema vlastitim vrijednostima.
Što zapravo vidimo?
Na kraju, ono što vidimo u drugim ljudima često je samo odraz nas samih. Vidimo li susjeda, prijatelja ili partnera kao osobu koju trebamo procijeniti i “uklopiti” u vlastiti svjetonazor, propuštamo priliku za dublje povezivanje i istinsko razumijevanje.
Što mi biramo biti?
Naučimo gledati ljude i situacije otvorenim očima, bez filtera predrasuda. Kad to učinimo, oslobađamo prostor za autentične odnose, iskrenost i rast. Jer, kako kaže biblijska izreka: “Istina će vas osloboditi.” No, samo ako smo dovoljno hrabri da je vidimo.
Kako ćemo to učiniti?
Pa evo u Novoj godini svi vrtimo fraze poput Sretna Nova godina, sretni blagdani, sve najbolje i sl. Dobre želje su lijepe i pozitivne, međutim- ja se svim silama mogu truditi da vam zaželim sretnu Novu Godinu-vi meni također. Ali bojim se da ćemo se i vi i ja razočarati jer želja nema nikakvu magičnu moć. Zato predlažem da jedni drugima učinimo ovu godinu sretnom. To podrazumijeva osobnu promjenu i aktivan rad na sebi jer ne možemo drugima dati ono što sami nemamo.