Na današnji dan, 13. siječnja 2010. godine, u 55. godini života, preminuo je prof. Martin Pero Boras.
Martin Pero Boras rođen je 23. travnja 1955. godine u Hardomilju od oca Damjana i majke Jele r. Bevanda, kao deveto i najmlađe dijete u obitelji, a kao sedmi sin. Već od malih nogu je rado išao na misno slavlje i veoma lijepo pjevao. Osnovnu školu, prva četiri razreda, pohađao je u rodnom Hardomilju, a zatim je od petog razreda išao u Ljubuški gdje je najprije završio osnovnu, a potom i srednju strukovnu školu.
Koncem 1977. godine, Martin je čvrsto odlučio pohađati Glazbenu akademiju, a u tome je imao i čvrstu potporu svojih prijatelja s kojima se družio još u srednjoj školi. Diplomirao je 1986. godine s odličnim uspjehom. Iste godine se oženio svojom susjedom Ružom Rupčić s kojom ima četvero djece: Antuna, Luciju, Barbaru i Marijanu. U tom razdoblju se zaposlio kao profesor glazbenog odgoja u čitlučkoj Gimnaziji gdje je ostao raditi do konca svog života.
Ni sve nedaće koje je rat sa sobom nosio nisu uspjele zagušiti Martinov stvaralački duh i žarku želju za stvaranjem. Upravo je u jeku rata napravio dva veoma vrijedna glazbena uratka: snimio je dva CD-a pod naslovima: „Svrati se Bože večeras u moj rov” i „Jednog sina za Hrvatsku rodi”. Na njima je snimio niz izvanredno lijepih i glazbeno vrijednih duhovnih i domoljubnih pjesama. Aranžerski posao mu je odradio njegov prijatelj Remi Kazinotti.
Po završetku rata, Martin se vratio na svoj stari posao profesora u Gimnaziji u Čitluku, ali je uz to počeo raditi i u Gimnaziji u Ljubuškom.
Martin je uvježbavao u sviranju i pjevanju djecu i mladež u selima humačke župe, a najdulje u selu Zvirići. Osim toga, stvarao je i vodio glazbene sastave Franjevačke mladeži (Frama) u Ljubuškom – Humcu, Vitini, Klobuku, zatim Međugorju, Čitluku, Čerinu i Kočerinu te je sudjelovao u priređivanju međužupnih framaških susreta. Poseban pečat ostavio je kao ravnatelj međunarodnog zbora i orkestra na Međunarodnom festivalu mladih u Međugorju.
Svoju posljednju misu svirao je na Božić 2009. godine. Nakon toga više nije napuštao postelju. Preminuo je 13. siječnja 2010. godine u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru.
Nagradu za životno djelo posthumno mu je dodijelila Općina Ljubuški 21. veljače 2011. godine.
Bolji Ljubuški
Objava Sjećanje na prof. Martina Peru Borasa pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.