Znanstvenici istražuju zdravstvene rizike povezane s Mjesečevom prašinom, koja je bila problem za astronauta misija Apollo.
Prašina je bila abrazivna i tvrdoglavo se lijepila za svemirska odijela, ulazeći u letjelicu. NASA-in astronaut Harrison Schmitt, koji je letio na Apollu 17, opisao je simptome poput kihanja i začepljenog nosa kao “lunarnu peludnu groznicu”, koju su iskusili svi astronauti misija Apollo. Neki su prijavili iritaciju grla i očiju, a simptomi su trajali nekoliko dana.
Unutar njihove letjelice, astronauti su primijetili da prašina emitira miris sličan spaljenom barutu. Sada znanstvenici istražuju može li produljena izloženost Mjesečevoj prašini predstavljati značajan zdravstveni rizik za astronaute u budućim lunarnim misijama.
Upala pluća i ožiljci
Europska svemirska agencija (ESA) pokrenula je međunarodni istraživački program za istraživanje mogućih opasnosti Mjesečeve prašine. “Ne znamo koliko je ta prašina loša. Sve se svodi na pokušaj procjene stupnja rizika”, objašnjava pulmolog Kim Prisk, koji ima više od dva desetljeća iskustva u ljudskim svemirskim letovima.
Velika briga je sadržaj silikata u Mjesečevoj prašini, koji se također nalazi u vulkanskim regijama na Zemlji. Produljena izloženost silikatu može uzrokovati upalu pluća i ožiljke, ali Mjesečeva je prašina još opasnija jer se pokazalo da njene abrazivne čestice oštećuju svemirska odijela i vakuumske brtve na spremnicima s uzorcima.
Na Mjesecu, gdje je gravitacija slabija, te čestice ostaju lebdjeti dulje i mogu prodrijeti dublje u pluća. “Čestice 50 puta manje od debljine ljudske dlake mogu mjesecima lebdjeti u plućima. Što dulje čestica ostaje, to je veća šansa za toksične učinke”, napominje Prisk.
Istraživanje simulatora Mjesečevog tla, materijala dizajniranih da oponašaju Mjesečevu prašinu, otkrilo je zabrinjavajuće nalaze. Dugotrajna izloženost može uništiti stanice pluća i mozga, izazivajući zabrinutost o mogućem utjecaju na zdravlje astronauta.
ESA testira opremu i proučava ponašanje Mjesečeve prašine koristeći simulante dobivene iz vulkanske regije u Njemačkoj. Međutim, stvaranje točnih simulanata je izazovno zbog jedinstvenih svojstava Mjesečeve prašine. “Rijetkost materijala nalik lunarnom staklu čini ga posebnom vrstom prašine. Moramo samljeti izvorni materijal, a to znači ukloniti oštre rubove”, objašnjava biologinja Erin Tranfield, specijalizirana za toksičnost prašine.
Unatoč svojim opasnostima, Mjesečeva prašina mogla bi igrati ključnu ulogu u podržavanju budućih misija na Mjesec. “Možete ju zagrijati da proizvedete cigle koje mogu ponuditi sklonište astronautima. Kisik se može ekstrahirati iz tla za održavanje ljudskih misija na Mjesecu”, zaključuje znanstvenik Aidan Cowley.
Šokantno otkriće iznenadilo stručnjake: Velika rijeka tekla je u suprotnom smjeru