Psihologinja objašnjava zašto se u siječnju osjećamo lošije no inače i nudi rješenja

Nekima pak početak godine donosi i pritisak zbog mnogih ciljeva i odluka koje su si zadali.

O tome kako se nositi sa siječanjskom depresijom i radi li se o stvarnom problemu porazgovarali smo za tportal s dipl. psihologinjom i psihoterapeutkinjom Tinom Panžić, a ona je dala nekoliko konkretnih savjeta za sve one kojima siječanj nije najdraži mjesec u godini.

‘Siječanjska depresija nije znanstveno utemeljen termin ni poremećaj, no laički se učestalo prepoznaje kod mnogih ljudi. Možemo je definirati kao period sniženog raspoloženja i, ponekad, opće bezvoljnosti i besciljnosti. Mnogi primjećuju da svake godine u siječnju doista osjećaju pad raspoloženja i energije, što se može protumačiti kao selektivna percepcija i različita očekivanja kod ljudi. Naime nakon blagdana, kojima se većina raduje jer očekuju obiteljska druženja, šarenilo, toplinu doma, darove i veselje, dolazi siječanj, u kojem nema toga te nastupaju tuga i žaljenje za prošlim blagdanskim vremenom’, rekla je psihologinja.

Nadalje, dodaje, zimski period prirodno donosi manje dnevnog svjetla i vanjskih aktivnosti te su ljudi primorani više ostajati kod kuće.

‘Spoj više takvih elemenata, odsutnosti cilja, čekanja ostvarivanja nečega te smanjene izloženosti danjem svjetlu, može prouzročiti niže raspoloženje i pad energije. Ako nam simptomi takvog bivanja i ponašanja ne ometaju svakodnevnu funkcionalnost, navedeno stanje nije zabrinjavajuće, već samo različito od prethodnog. Nadalje, uslijed sve više potrošačkog načina slavljenja blagdana u siječnju se dio ljudi suočava i sa situacijom manje ekonomske moći, odnosno manjka novca, što može doprinijeti lošijem raspoloženju‘, kaže.

Kad potražiti pomoć

Uobičajeno je da ovakvu vrstu raspoloženja, dodaje, osjećamo u prvoj polovici siječnja, ali onda se može očekivati da prođe razdoblje tugovanja za blagdanskim načinom života i raspoloženja te da postanemo spremni za adaptaciju na novo vrijeme i novu situaciju.

‘Ponavljam, ako nam raspoloženje ometa svakodnevno funkcioniranje, u vidu nesanice uslijed zabrinutosti, nedostatka pažnje i većeg nedostatka motivacije za bilo kojom drugom radnjom, poželjno je potražiti stručnu pomoć da bismo se othrvali ‘siječanjskoj depresiji’ i uspješno pripremili organizam za adaptaciju na novi realitet i životne situacije’, ističe.

Prirodno je, kaže psihologinja, tugovati za nečim što nam je bilo lijepo, ugodno i što smo čekali, u ovom slučaju za blagdanima, no i sam period tuge ima svoj vijek trajanja.

‘Ako se osoba fiksira i isključivo selektivnom percepcijom usmjeri na uočavanje gubitaka i odstupanje sadašnjosti od prošlosti, može se razviti depresivni poremećaj u vidu depresivnog raspoloženja. U slučaju da takvo raspoloženje potraje duži vremenski period (više mjeseci), nažalost može se dogoditi i depresivni poremećaj, odnosno depresija. Neki od najupečatljivijih simptoma su konstantan pad energije, opća bezvoljnost, emotivna težina koja može dovesti do emotivne sravnjenosti te potpun gubitak svakodnevnog funkcioniranja u vidu nemogućnosti obavljanja osnovnih higijenskih potreba ili čak samog dizanja iz kreveta. Ako je to slučaj, nužna je stručna pomoć u vidu multidisciplinarnog pristupa, psihijatrijsko-psihološkog tretmana’, rekla je.

Tehnike samopomoći koje se mogu koristiti da ne bismo upali u takva stanja prvenstveno su prekidanje očekivanja da moramo stalno biti sretni, okruženi ljudima, bojama, darovima i novcem, objašnjava psihologinja Panžić.

‘Takvo očekivanje je utopija i tko god ga gaji kao osobni cilj – zasigurno će se konstantno osjećati neuspješno i tužno. Treba emotivno sazrjeti u vidu shvaćanja mijene svih okolnosti, pa tako i raspoloženja. Bihevioralno gledano, kako puno životinjica stagnira tijekom zime, tako i ljudi prirodno imaju manju energiju te potrebu za aktivnostima i produkcijom. Navedeno periodičko stanje i služi očuvanju organizma kako bi sakupio i akumulirao energiju za sljedeće visokoaktivno razdoblje proljeća, u kojem ponovno aktivnije krećemo u akcije. Ukratko rečeno, treba biti u kontaktu s onim što se doista trenutno događa, za razliku od naših želja i očekivanja. Nadalje, navike i dnevna rutina pomažu održavanju funkcionalne razine organizma, stoga svjesno u svom životu treba izgraditi i održavati takva ponašanja. Primjerice odlaženje na treninge, kulturna zbivanja, edukacije, uz zajedničke obroke s ukućanima itd.’, savjetuje Panžić.

Nažalost, dodaje ona, mediji sve više prate i izvještavaju o siječanjskoj depresiji, pa tako i ističu tzv. Blue Monday kao najdepresivniji ponedjeljak, što samo povećava takve osjećaje kod ljudi.

‘Naime naš mozak reagira prediktivno i ako nešto označimo kroz učenje – koje se u zapadnoj kulturi uglavnom odvija repetitivnim ponavljanjem – kao negativno i/ili opasno, u ovom slučaju najtužniji ponedjeljak, to za nas postaje subjektivna istina. Možda smo taj dan izrazito sretni i zadovoljni jer možemo biti u stanju smiraja, no naš mozak šalje poruku da se nalazimo u najtužnijem ponedjeljku te sami mijenjamo realno stanje organizma u tužno i depresivno. Smatram da ljudska bića mogu biti mnogo više od prediktivnih kutijica koje se ponašaju u skladu s time. Emotivna zrelost i duhovna snaga omogućuju nam da zadržimo mir, jednako visok osjećaj samovrednovanja i vrijednosti našega života neovisno o tome što nam se događa i u kojem razdoblju se to događa, a kamoli jesmo li u najtužnijem ponedjeljku. Za izgradnju takvog kapaciteta potrebni su rad na sebi i zrelost prihvaćanja života s usponima i padovima, dobicima i gubicima. Na kraju krajeva, na većinu izrazito bitnih situacija i životnih faktora ne možemo direktno utjecati, no ono što možemo učiniti je podržati i osnažiti veličinu i vrijednost vlastitog života, a samim time i nas samih’, zaključuje psihologinja.

www.abcportal.info