Srednji vijek razdoblje je nacionalne dinastije, narodne dinastije. Posebno su važna pitanja za nas Hrvate u tome razdoblju odakle su i kako došli naši preci te kakav im je odnos bio sa susjedima jer smo na temelju njih oblikovali svoj identitet – tko smo i što smo. To posebno intrigira i struku i javnost. Za početak našega razgovora o izložbi Chroatorum Bellatores – ratnici u ranom srednjem vijeku, koja nas očekuje 31.1. u 19h u Franjevačkome muzeju Tomislavgrad, upitali smo autora izložbe Denia Tojčića što je njega intrigiralo u arheologiji.
– Povjesničari već stotinama godinama pokušavaju interpretirati iste izvore o srednjemu vijeku na različite načine, stoga je na arheolozima da potvrde određenu interpretaciju – da nađemo novi teren, dobijemo nova saznanja. Ulice su nam, i to najčešće glavne, nazvane po osobama iz mračnoga srednjeg vijeka – kneza Branimira, kralja Tomislava, Petra Krešimira, s čime pokazujemo koliko nam je to razdoblje važno za oblikovanje hrvatskoga identiteta, a zapravo jako malo o njemu znamo. Epitet „mračni“ pridan mu je upravo zbog nedostatka informacija. To razdoblje ima puno rupa koje treba popuniti, stoga ima jako puno istraživačkoga potencijala, zbog čega me i privuklo.
Dio atmosfere srednjega vijeka gledat ćemo na izložbi Chroatorum Bellatores – ratnici u ranom srednjem vijeku – kako je ona osmišljena?
-Izložba je osmišljena na način da se približi široj javnosti s popularnom temom povezujući kamene spomenike i oružje iz srednjega vijeka. U ranome srednjem vijeku elite organiziraju državu. Osim što vladaju, njihova je dužnost i da ratuju, jer onaj koji vlada nužno je i ratnik. Ratnike iz toga razdoblja možemo povezivati s našim poznatim vladarima – Branimirom, Trpimirom, Domagojem… Izložba ima trenutke koji intrigiraju, a povezani su pričom.
Na otvorenju izložbe u Splitu posjetitelji su posebno zastali nad facijalnom rekonstrukcijom jednoga ratnika. O čemu se točno radi?
-Niži slojevi društva bili su ratnici po potrebi tako da o njima nemamo previše podataka, ali znamo da su imali obvezu u određenim trenutcima opskrbiti jednoga od svojih i poslati ga u rat, a ako je riječ o obrani njihova područja, borili su se svi, ali improviziranim oružjem. Antropološka analiza pokojnika iz 9. st. čiji su ostatci pronađeni u Ostrovici kraj Bribira pokazala je traume koje se mogu povezati s borbenim nasiljem, npr. udarac na lubanji s kojim je taj čovjek živio bio je posljedica improviziranoga oružja – toljage s čavlima. Ta osoba živjela je s navedenom traumom, a umrla je od posljedica druge traume zadobivene sjekirom.
Znanstvenim metodama na temelju analize kostiju napravljena je rekonstrukcija oblika glave i mišića lica pa je zatim umjetničkim metodama dovršena postavljanjem frizure karakteristične za to razdoblje čemu su dodani ostali tipični faktori, stoga imamo vjeran prikaz izgleda osobe iz toga razdoblja.
Drugi atraktivan aspekt izložbe najskuplje je oružanje koje je srednjovjekovna elita imala – mačevi. Kakvu priču oni pričaju?
-Svaki od tih mačeva po nečemu se razlikuje od drugoga, a osobe koje su pokopane s mačem sigurno su bile imućne i sigurno su bile profesionalni ratnici. Antropološka analiza jednoga pokojnika iz blizine Bribira pokopanoga s mačem, ostrugama i pojasom za mač pokazala je oštećenja koja su vjerojatno nastala uslijed čestoga jahanja konja, a konj također ukazuje na imućnost i profesionalnost.
Mačevi su bili ukrašeni zlatom, srebrom, draguljima i uvozili su se iz tadašnjega Franačkog Carstva, a neki od njih čak imaju radioničke oznake. Oni predstavljaju ratničku opremu, ali i svojevrsno obrtničko-umjetničko djelo.
Što se ističe u „pomorskome“ dijelu izložbe?
-Ističemo maketu kondure – hrvatskoga obalnog trgovačkog i ratnog broda, pomorske nalaze, pa tako i dvije keramičke bombe, dakle eksplozivne naprave iz 9. st., rađene tadašnjom „tehnologijom“, koje nisu bile jako razorne, ali imale su svoj učinak, ponajviše psihološki.
Što bi se moglo svidjeti mlađoj publici?
-Mlađoj publici posebno su zanimljive naše rekonstrukcije kralja i naoružanja. Ratnici su bili prikazivani na crkvenome namještaju, na freskama, a prikazivani su i sveci s naoružanjem, npr. sv. Juraj u Stonu je prikazan s mačem i štitom. Ti prikazi odgovaraju svjedočanstvima iz Europe, Franačke, pa čak i Bizanta. Naše ilustracije djeluju pomalo infantilno i zabavno, a radi se o ilustracijama koje smo izvukli iz Stuttgartskog psaltira nastaloga u 9. st. Ilustracije na izložbi djeluju kao stripovi – pročitate tekst i onda razgledavate prigodni dio.
Tko je sve sudjelovao u ostvarenju ideje?
-Zahvaljujem posebno svojim suradnicima Zoranu Bobanu, Mladenu Matijaci, Daliboru Popoviču, Davoru Maršiću i Anti Šundovu s kojima sam ideju proveo u djelo i s kojima je i predstavljam Duvanjkama i Duvnjacima 31.1. u 19h.
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu osnovan je prije 132 godine s ciljem proučavanja i izlaganja građe iz srednjega vijeka s naglaskom na narodne vladare, a njegov ravnatelj Miroslav Katić naziva ga osobnom iskaznicom hrvatske države. S tom izjavom sigurno ne pretjeruje budući da Muzej čuva mnoge spomenike iz hrvatskih početaka: Višeslavovu krstionicu, natpise kneza Branimira, sarkofag kraljice Jelene i mnoge druge.
Vidimo se 31.1. u 19h u Franjevačkome muzeju Tomislavgrad gdje vas očekuje prigodni program otvorenja izložbe Chroatorum Bellatores – ratnici u ranom srednjem vijeku, a vrata će vam biti otvorena i za stalni postav Muzeja, izložbu duvanjskoga praslona i posjet Franjevačkoj knjižnici!
Tomislavcity/Helena Lučić