Home Društvo Proračunski socijalizam ili kako vlast pere ruke od odgovornosti

Proračunski socijalizam ili kako vlast pere ruke od odgovornosti

SHARE
Proračunski socijalizam ili kako vlast pere ruke od odgovornosti
Foto: Tomislavcity

U Dnevnom avazu objavljen je prije 4 dana urednički komentar Danijala Hadžovića koji odlično opisuje trenutnu situaciju u bh polici i i ekonomiji. Opisao je zašto vlast pere ruke i odriče se odgovornosti za težak ekonomski status radnika a težište bunta usmjerava na trgovce i privatni sektor. Svakako vrijedi pročitati.

Jedna od tragedija Bosne i Hercegovine je što ni 35 godina nakon formalnog uvođenja kapitalizma ne postoji niti jedna stranka u izvršnoj ili zakonodavnoj vlasti koja bi zagovarala “kapitalistički” princip uređenja društva, tj. sistem male i efikasne administracije, slobodnog tržišta, niskih poreza, digitalizirane javne uprave i slavljenja poduzetništva i privatne inicijative.

Umjesto toga, naše političke stranke organizirane su kao interesne grupe glomaznog javnog sektora koji čini većinu stranačkog članstva, a borba za vlast je borba za to čiji klan će vladati nad tim glomaznim javnim sektorom – od ministarstava i agencije preko državnih firmi do zdravstva i školstva.

Ogromna većina tih ljudi ima izrazito socijalističke poglede na ekonomiju (jer su školovani i cijeli život rade u takvom ambijentu, ambijentu proračunske raspodjele, a ne rada i stvaranja). Tržište i privatne firme promatraju s velikim nepovjerenjem, predrasudama i prezirom te se fokus njihove političke borbe svodi na jačanje svog, državnog sektora nauštrb onog privatnog i realne ekonomije (to je ta filozofija: “kada bi ti pohlepnici plaćali više, nama u državi bi bilo puno bolje”).

Polupismena bitanga koja živi u vili i vozi automobil od 400.000 KM dok mu radnici skapavaju od gladi slika je koju većina tih umova ima u glavi kada im spomenete riječ poduzetništvo.

Da stvar bude gora, njihovo djelovanje potpomognuto je akademskom zajednicom, umjetnicima i velikim dijelom medijima koji tradicionalno gaje antikapitalističke poglede na svijet, te i sami najvećim dijelom žive od države.

U tako skrojenom društvu privatni sektor, posebno onaj njegov najveći dio, mali i srednji, bukvalno je prepušten samom sebi bez glasa u javnosti i bez ikoga tko zagovara njegove interese.