Zdravko Mamić, bjegunac od hrvatskog pravosuđa nakon što je pravomoćno osuđen u aferi s izvlačenjem novca iz Dinama, u Mostaru se obraća javnosti sa svojom istinom, kako se oglasio ranije ovog tjedna.
Podsjetimo, Mamić je u Hercegovini u bijegu s obzirom na to da bi dolaskom u Hrvatsku morao u zatvor.
“Povod za ovu press konferenciju je moje drugo suđenje u Osijeku, koje je u tijeku, to je okidač zašto sam među vama. To ću proširiti i na druge teme, ali okidač je to drugo suđenje. Pročitao sam toliko laži o sebi, bilo u medijima, bilo slušajući televizije, bilo čitajući montirane konstrukcije optužnica meni i mojoj obitelji”, kazao je Mamić u uvodu.
Onda je Mamić počeo o sebi. “Raspala se Jugoslavija i igralo se usred rata hrvatsko prvenstvo u četiri grada, Dinamo je bio sramotni peti, a izgubio je i u kupu od Intera iz Zaprešića. Odmah je u prvom prvenstvu i kupu Dinamo krahirao.”
“Sjedio sam tada sa svojim pokojnim kumom Ćirom Blaževićem u Zagrebu, došla je policija i dobio je Tuđmanov poziv, a poruka je bila da moramo privatizirati Dinamo. Ćiro nije znao što je privatizacija, a ja sam s time imao iskustva”, nastavio je Mamić.
“Ukrcali smo neophodan novac u toj privatizaciji, u toj prvoj godini smo odmah osvojili prvo mjesto. Nakon toga, razočaran oko Dinama, oko promjene imena, napustio sam klub, a drugi su pobrali vrhnje. Kasnije sam bio u društvu predsjednika Tuđmana skoro svaki dan, bilo je to u teniskom centru Vinka Hotka na Tuškancu u Zagrebu”, priča Mamić.
“Bio sam tamo redovito, i Ćiro, predsjednik Tuđman je volio Dinamo kao svoje oči, silno je patio da Dinamo odigra prijateljsku utakmicu s bilo kojim klubom iz Europe. Pričao je da nitko ne zna za Hrvatsku, trebalo je u javnosti reći da se stvara država Hrvatska”, nastavlja Mamić.
“Doveo sam tada Bochum iz Njemačke, Tuđman bi mi za to dao pola Hrvatske. Sve to pričam jer ne želim da se stvari falsificiraju. Dinamo je dobio 44 milijuna eura ove sezone iz Europe, hrvatska država u taj ‘pool’ u Europi ne daje ništa, a svi klubovi u Hrvatskoj žive od tih europskih natjecanja”, udara Mamić.
“Sada nema nekog da ne zna za hrvatsku državu zbog svih sportskih uspjeha, a 1992. smo tražili način da se za Hrvatsku čuje. Mi smo jedina država koja je u tri sporta, na SP-u u nogometu, vaterpolu i u rukometu, sada među prva tri na svijetu. To je bio san koji je predsjednik imao, da sada ne pričam o Janici Kostelić ili danas Zrinki Ljutić”, nastavio je Mamić.
“Časte me gdje god da se pojavim”
“Ja sam bio šef, to svi pričaju, ako sam ja samostalno donosio odluke, pa što mi onda ne priznate što sam nastavio za hrvatski sport i za hrvatsku državu? Umjesto toga, stalno ‘masakrirate’ i mene i moju obitelj”, napao je Mamić novinare.
“Prije deset dana sam sa svojom mlađom kćeri Ivom Mamić išao na službeni put. Moja kćer i ja bili smo u Sarajevu. Dolazimo u hotel, jedan novi, najljepši u Sarajevu trenutno i na recepciji nam kažu mlada damo, vaša soba vas čeka, a vi Zdravko imate besplatni apartman na naš račun. Svi nas časte, nitko ništa da naplati.”
“Otišli smo onda s jednom prijateljicom Beograđankom u bistro, tamo su nas također dočekali i htjeli nas počastiti. Uhvatio me išijas, pa su me odveli u bolnicu 30. stoljeća, u Sarajevu, tamo neka direktora, liječnika, medicinske sestre koja me nije došla pozdraviti”, priča Mamić.
‘Fizioterapeut mi rekao da je sve plaćeno’
“Jedan fizioterapeut koji je radio s Đokovićem me tretirao, isto je rekao da je sve plaćeno. Šetao sam onda Sarajevo, dobivao sam poruke, ‘Mamiću, Sarajevo vas voli, vi zaslužujete Sarajevo”, priča Mamić o tome što je prošao u glavnom gradu BiH.
“Vidio sam onda i slike Stipe Mesića i Kolinde Grabar-Kitarović, dvoje predsjednika Hrvatske koje sam ja postavio, nikad to ne bi bili da nije bilo mene. Kći Iva mi je onda rekla da nema tih sudova, da nema tih medija koji mogu poništiti ono što sam vidjela svojim očima”, nastavlja Mamić.
‘Zaprepašten sam…’
“Zaprepašten sam što su mi napravili u Hrvatskoj i što i dalje rade. Došao mi je ‘mail’ od odvjetnika, vidio sam da je pozvan i svjedok Eduardo da Silva. Moji svjedoci ne dobivaju pozive, ja sve saznam u posljednji trenutak, morao sam preko vikenda složiti svoju obranu za ponedjeljak u 10 sati”, napada Mamić.
“Mi imamo svoje odvjetnike, ali i odvjetnike po službenoj dužnosti, koje plaćaju, a nisu potrebni, samo da bi nas stavili u nezavidnu situaciju. Ima osam rasprava po mjesecu u Osijeku, nema okrivljenika, nema osobe koja to može platiti. Osam dana čovjek mora provesti izvan svoje kuće, to je najzločinačkije, najnepravednije suđenje u povijesti čovječanstva”, nastavio je Mamić.
“Čovjek iz USKOK-a je imao jedini cilj da ide na Milana Bandića i na mene, Bandić se, blagosolovljen, spasio kad je umro, a mene i dalje napada. Dobio sam od stresa išijas kada sam vidio svjedočenje Eduarda, jedan portal je u naslov stavio nešto tako grozno, tako neistinito, da je Eduardo rekao da sam tamo beskrupulozan da nakon njegove smrti sva imovina pripada meni. Svi portali su prenijeli taj naslov”, napada Mamić.
“Eduardo je 25.2.1983. rođen, a na svoj 18. rođendan potpisao je ugovor o posredovanju i zastupanju, sa Zdravkom Mamićem i sa svojim agentom Brazilcem. To je prvi dokument koji je potpisao, a u njemu piše i da se odriču prava pobijanja uvjeta iz ugovora. Ima i ugovor o ulaganju, isti dan, to je sve kod bilježnika, svi ugovori su ovjereni i solemnizirani, svaki članak i svaka riječ javna bilježnica ponavlja 16 puta, da bude jasno da ste sve razumjeli”, dodaje Mamić.
“U ugovoru stoji da sva primanja koje nogometaš ostvari kao profesionalni igrač, dijeli u omjeru 25 posto ja kao ulagatelj, 25 posto pokrovitelj, a 50 posto njegov agent. U drugom ugovoru smo samo Eduardo i ja, u njemu su obveze pokrovitelja”, nastavlja Mamić.
“Eduardo u svojem profesionalnom ugovoru ima regulirano da se iznos dijeli pola – pola, 50 – 50, kada bude odlazio u inozemstvo, a ja, ova budala, ne daje Eduardu 50 posto, nego ja kao njegov pokrovitelj i financijer ostavljam sve u Dinamu, svih 14 milijuna eura, ne dajem ništa Eduardu niti uzimam sebi”, tvrdi Mamić.
“Eduardov agent je imao pravi na neki novac, a Eduardo mu ne daje ništa, onda je na sudu rekao da ga agent nije tužio, ali ja imam dokument da postoji tužba agenta protiv Eduarda. Isplatio “, nastavlja Mamić u svojem obraćanju.
“Da spasim Eduarda, napravio sam aneks ugovora o posredovanju. Eduardov agent je u ugovoru potvrdio da nije imao daljnjih ulaganja u nogometaša, aneksom suglasno utvrđuju da Mamić isplaćuje 300 tisuća dolara kako agent ne bi imao nikakva potraživanja prema nogometašu i Mamiću. Sve je solemnizirano kod javnog bilježnika. To je novih 300 tisuća od mene za Eduarda”, tvrdi Mamić.
“Bio je pothranjen, bio je u favelama, ja sam ga spasio”, nastavio je Mamić govoreći o Eduardu prije nego je došao iz Brazila u Dinamo. Spomenuo je i Velimira Zajeca, sadašnjeg predsjednika Dinama.
“Od 2000. do 2002. je predsjednik bio Barišić, a sportski direktor je bio današnji spasioc Dinama Velimir Zajec. Dinamo je imao obavezu po tom ugovoru, kad ja nisam postojao u klubu, da Eduardo ima 150 tisuća. Ja sam dobio pravomoćnu presudu protiv Eduarda, mi smo se nagodili, dobio sam crkavicu i razišli smo se”, nastavio je Mamić o Eduardu.
“Eduardov iskaz je za mene više nego povoljan, a vi mediji, vi ste od mene i od moje obitelji napravili monstrume, a Dinama nije bilo na mapi prije nego sam ja došao. Bilo je to dok je glavni direktor i sportski direktor u klubu bio Velimir Zajec”, nastavlja Mamić.
“Dinamo je išao naglavačke, okomito je padao, tada je na vlast došao premijer Račan, ministar gospodarstva bio je Mato Crkvenac, pričao je da će se vidjeti kako se porez naplaćuje, došao je i Goranko Fižulić, odrezali su za četiri kluba skoro 900 milijuna poreznog duga”, priča Mamić.
“Klubovi su se žalili, dobili su odbijenicu Ministarstva, a onda su išli na Visoki upravni sud, i sud je rekao da je Dinamo dužan 350 milijuna kuna. Tada je Dinamo bio dužan i Zagrebačkom holdingu, 50 milijuna eura, jer je bivši predsjednik Canjuga ukrcavao novac iz poduzeća i to je ostalo kao dug. I ostalo je 50 miljuna eura duga dobavljačima i igračima”, nastavio je Mamić.
“Tad nisam u klubu, a Barišić me molio i ja posuđujem klubu 2001. godine 12 milijuna eura, oživljavam mrtvaca, ali situacija je bila još gora 2002. i Barišić me zvao da se uključim. Zajec i Ćiro su se onda pobunili i otišli su iz Dinama. Barišić me zvao, ja sam došao”, dodaje Mamić.
“Odvjetnici igrača su 1.7.2002. podnijeli zahtjev za stečaj Dinama, i tražili privremenu mjeru blokade jedinog Dinamovog računa, a to znači ključ u bravu. Dinamo tada ne postoji, gasi se, ovo nije moja predstava, nego je Dinamo bio gotov”, nastavlja Mamić.
“Nastavio se stečajni postupak u kojemu se Dinamo gasi kao dioničko društvo, međutim Dinamo u isto vrijeme ima i udrugu građana koja je bila čista, kad su ovi napravili blokadu mi smo nastavili poslovati preko udruge građana. Ja sam otvorio račun dok se ne riješi sve tu, i mi na račun u Austriji stavljamo novac, ja sam čistio dugove koliko sam mogao čistiti, ako je Dinamo nekome bio dužan 300, ja mu ponudim 50, bolje to nego ništa, i mi potpišemo. Umjesto da me se tretira kao spasioca svih vremena, ja sam proglašen kao kriminaac koji je Dinamo pljačkao i krao”, kaže Mamić.
“Dao sam najmanje 50 milijuna eura u kešu dao Dinamu da bi riješio dugove, a imam papire samo za nekoliko milijuna. Da bi me eliminirali, a to je napravio SDP, i to je onaj čuveni ministar Jovanović, kad je rekao da će isušiti močvaru uz pomoć Ranka Ostojića iz Splita, novoosnovanog poreznog Uskoka, Dinka Cvitana, tadašnjeg državnog odvjetnika, koji je dobio prvi zadatak da mora eliminirati iz javnog života Bandića i Mamića”, nastavlja Mamić.
“Ja sam bio hodajući bog u to vrijeme u Hrvatskoj, ne postoji najljući rival koji će ikad pomisliti da sam ja napravio to što mi oni stavljaju na teret, to je famozni slučaj Modrić i Lovren, zbog kojeg sam dobio šest i pol godina robije, 93 svjedoka je bilo na raspravi, Modrić i Lovren me amnestiraju, rekli su da je laž to što mi stavljaju na teret. Kada ste vi napisali da je Mamić slobodan, oni su podignuli optužnicu protiv Modrića i Lovrena da bi uplašili druge svjedoke”, tvrdi Mamić.
Napao suce
Potom je Mamić napadao istražitelje i suce, pričajući da je neke od njih strpao u zatvor, a kasnije je prešao na svojeg sina Marija, koji početkom ožujka mora u zatvor zbog sudjelovanja u aferi Dinamo 2. “Nije se dosad dogodilo da jednu obitelj tako masakriraju kao što su masakrirali moju. Hoćete li džigerice moje?”, zavapio je Zdravko Mamić i onda opsovao, pa krenuo dalje.
“Uzeli ste nam 11 milijuna, što još i dokad? Suci su me reketarili. Što im je onda davao, ako je čist? Kažu, vrati se, bori se, ako si čist. Kuda da se vratim, da me stave još duže u zatvor?”, nastavlja Mamić.
“Izrekli su mi presudu, žalio sam se na Vrhovni sud, čekao odluku, prolazi vrijeme, i tada je odvjetnica u mojem Dinamu Željka Pokupec i primala je u mojem Dinamu 10 tisuća mjesečno honorar. A kako je bila u Dinamu, ja sam svakodnevno bio s Dinamom na vezi, ja sam se njoj prvo povjerio što ja imam o sucima, i mi se dogovorimo da ja to ispričam i da će ona to odnijeti u DORH. I onda to odnese svojem bivšem šefu Mladenu Bajiću, i ja znam da je on, ja sam mu se veselio, ali sam ga ‘popušio’ najviše u životu. On je s tim mojim ‘stickom’ bio toliko konsterniran, išao je odmah u Osijek i u tužiteljstvu u Osijeku ispitao Tadića”, govori Mamić.
“Tadić mu je sve do riječi ponovio, krenula je istraga. Ali meni je to bilo sporo. Ja sam stick predao 8.10.2020., približava se sjednica Vrhovnog suda, ja stalno pitam, ali Željka, što ako ja ne budem oslobođen, ona kaže da ću sigurno biti, i da ne iznosim javno da ne ugrozim istragu. Bum, presuda šest i pol godina na Vrhovnom sudu. Ali to nije sve, sada imam treću optužnicu koju mi je složilo tužiteljstvo, i to moj brat i ja, i ajde ja, ali nisam dao mito, nego sam prihvatio reket”, tvrdi Mamić.
“Četiri i pol godine nije počelo suđenje tim sucima, a onda prije nego je Vrhovni sud izrekao presudu, na mojoj žalbi na Ustavnom sudu, kažu pa što Mamić nije upoznao sud prije s tim činjenicama, i odbili su žalbu. Pa nisam to napravio jer bih onda ugrozio istragu jer sam sve dao DORH-u. I dobijemo optužnicu. Ja sam najveći papak očito”, kaže Mamić.
“Onda su me nekako spojili s Vargom, Karamarko me spojio, njemu sam isto riješio kuću. Kažem Dinamu da mu riješi i neke druge stvari, ja ću to vratiti, uprava je to saznala, izrekla opomenu svima nama, a mene pozvala da vratim taj novac. I vratio sam i više nego je moj rođak potrošio na službenu karticu, njima je trebala ta optužnica”, tvrdi Mamić.
“Bliži se kraj mojeg života, kćeri su ovdje, pustio sam ih da rade, ali ovo nisam mogao prešutjeti. Napakirali su da više nisam oštetio Dinamo za sedam milijuna, nego za 21 milijun eura. Kakvi sto vi svi ljudi?” nastavio je Mamić, prozivajući Županijski sud u Osijeku na kojem se odvija suđenje protiv njega zbog afere Dinamo 2.
“Da vam kažem sad kakav sam ja još papak. Dolazili su meni razni spasioci, a vi kad ste u pustinji, vi sve gutate, tako se i ja pretvaram u papka. Jednog dana preko mog prijatelja iz Zagreba, žele kontakt sa mnom bivši doministar Šegon i Tihomir Kralj, drugi i treći čovjek u toj lijevoj vladi. Tada je ministar bio Linić. Oni se nalaze triputa sa mnom u restoranu u Ljubuškom i nude mi, tebi je sve napakirano, naša su službe to napakirale, mi imamo podršku Bajića, Linića i mi smo spremni tebe oslobiti ali moraš nam dat 500 tisuća eura”, tvrdi Mamić.
“To je prvi put da me netko tražio novac a da ga nisam dao. Ja sam rekao, nema problema, ali ne dam unaprijed. Ali nakon trećeg puta što smo se našli, ja im nisam dao, oni odustaju. Dolazi novi odvjetnik i tko ulazi kod njega prvi radni dan, Šegon Linić i Kralj… I ja tu stajem”, rekao je Mamić, koji se pri kraju svojeg istupa vratio na Dinamo.
“Dao sam život za taj klub, rekao sam već da je Dinamo u prvom prvenstvu bio sramotni peti i izgubio u finalu kupa od Inkera iz Zaprešića. Ćiro Blažević i ja smo dali kapital za Dinamo i krenuli smo spašavati Dinamo. Došao sam onda i kasnije, 2000. kad je Dinamo bio spaljena zemlja, 150 milijuna duga, imao je i 114 sudskih postupaka. I tada sam spasio Dinamo, i nije mi bilo žao”, kaže Mamić.
“Ma kako sam ja to pokrao Dinamo? Ma đubrad jedna, nema što nisam dao za Dinamo, i brata i sestru sam založio. Javno sam rekao prije par mjeseci da Dinamo ima ‘bianco’ podršku od mene, ljudi koji ga sada vode. Ja sam se od Dinama distancirao, a u kampanji su svi najavljivali da se čeka forenzika, revizija, da se čekaju kosturi iz ormara, ali ništa od toga”, nastavlja Mamić.
“Ne možete vi na predsjednika Barišića i Vlatku Peras tako, niste bili u stanju isplatiti Peras ugovor koji je imala, menadžerski, a predsjednik Barišić je najveći predsjednik u povijesti hrvatskog sporta. Njemu se treba reći da je počasni predsjednik, da ima sjedalicu u počasnoj loži. Skidate slike mene i mojeg brata, falsificirate povijest, nije Dinamo krenuo ovog proljeća”, napada Mamić.
“Nemate pravo falsificirati mojeg brata Zorana Mamića, čovjek je igrao za hrvatsku reprezentaciju, bio je treći na svijetu 1998., imao je mirovinu od mislim 1000 eura na temelju toga, čim ste ga počeli proganjati, odmah ste mu to uzeli. Nakon što se vratio u Dinamo kao kapetan, osvojili smo 19 od 20 titula, a on ima 28 trofeja s Dinamom. Ne možete falsificirati povijest, skidati naše slike iz kluba, to vam zamjeram”, kaže Zdravko Mamić.
Potom se pohvalio da je poslao Petra Sučića Dinamu iz Zrinjskog, tvrdeći da se o tome ne govori ili piše, iako nije baš tako, a Mamić kaže i da je utjecao kod Vlatke Peras da tadašnji trener Igor Bišćan vodi Sučića na pripreme Dinama. “Sergej Jakirović je za Sučićev razvoj najviše zaslužan”, rekao je Mamić, hvaleći bivšeg trenera zagrebačkih Plavih.
“Mogao bih pričati danima, ali ja sam završio. Mislim da ću u konačnici realizirati dvije stvari, novinare koji su me falsificirali i napravili zločincem, snimit ću film, ne bilo kakav, nego će biti Netflix, to mora biti film svih vremena, o mojem životu. Snimit ću film i o svojim procesima. Druga stvar, organizirat ću se vrlo brzo, nisu mu više potrebni mediji, sad postoji Tik Tokić, pričat ću svaki dan što hoću, ne možete vi toliko lagati koliko ja mogu govoriti istinu. Ne znate vi kakve ja neutronske bombe imam u arsenalu, ja ću se boriti za čast i ugled svoje obitelji”, zaključio je Mamić u svojem dva sata dugom istupu.