.-Mi smo elita! Zaskiča Izgobeljeni i naruši mir u Buškoblatskom bircuzu. Rosica se namah zaprndeca, skoči na katrigu i kung-fu zahvatom se lupi nožicama po mrljavoj guzici.
Pingvin ustade zamahnu perajama više puta i stiša strasti. Zauzevši gard k’o vaktile bugojanski Kokan, reče: Jesmo!
Ali neprijatelj ne miruje. Ćelo navalio iz prijestolnice, a Aćim s mora.
“Lako je za ove ovda! “
I doda kako dobar dio kolača moraju dijeliti sa Milim Ditetom i šefom mu Jezerskim Dabrom.
Dogovoriše da Milo Dite dobije neke resurse, ali ne može k’o Glavonjina kubija tj. oni.
Prisnaži kako Dabro raspolaže poticajima za čobane i nudi izmišljena radna mista u sferi pelcovanja bukvi po Mliništima, ali ne smi elitu nadjačati.
Čak ni Soko nam nemere dohakat. Previše voli pare od ‘čevrtaljki’ da bi se upustio u odlučni fajt.
Pingvin se usta drugi put i upita: Jesu li sva kućanstva pod kontrolom? Što podmićena, što ucijenjena? I doda: Kad dijaspora bane, odma’ trk Štrapalu s livada rašćanski da pribilježi!
I UDBA je važna, prisnaži student. Zna on s onom volusinom iz Lijevča Polja, s onizim iz Drvara, a zna i talibanima za ukove.
A valja i sa Starim Paripom koji je dobar s Kinezima.
-Sve smo pokrili, dreknu ushićeno Izgobeljeni.
Rosica već dobrano ćukno pa nije mogo bisnit.