Sud milosrđa i pravednosti je Božji sud, pa bio to posljednji sud na kraju vremena ili posebni sud nakon smrti čovjeka. Zato psalam 119 kaže: Gospodine, „srž je riječi tvoje istina, vječan je sud pravde tvoje”. Čovjek može prosuditi je li neki čin u sebi težak grijeh ili nije, ali sud o osobama moramo prepustiti Božjoj pravednosti i milosrđu. Kristovoj Crkvi pripada u svom poslanju iznositi ćudoredne sudove i tumačenje Božje riječi. Svećenik u ispovijedi je u službi pravednoga Suca i znak je i sredstvo Božje milosrdne ljubavi prema grješniku. Suditi čovjeka ispravno može samo onaj koji poznaje ljudsku dušu, osjećaje, nakane njegove osobe i njegove tjelesne sposobnosti, a to je samo milosrdni Bog. Evanđelje po sv. Luki opominje: „Ne osuđujte! (…) jer će vam se mjeriti mjerom kojom mjerite”. Sud prepusti Bogu, koji poznaje tajne ljudskih srdaca. „A ti hajde i navješćuj kraljevstvo Božje!”, nastavlja sv. Luka. Shvatila je to dobro sveta Majka Terezija. Odlučila je i učinila prema Isusovim blaženstvima. Živjela je ono što stoji na Dječjem domu koji je osnovala u Shishu Bhavandi u Indiji.
Natpis na Dječjem domu u Shishu Bhavandi:
Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan.
Nije važno, voli ga!
Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima.
Nije važno, čini dobro!
Ako ostvariš svoje ciljeve, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje.
Nije važno, ostvaruj svoje ciljeve!
Dobro koje činiš sutra će biti zaboravljeno.
Nije važno, čini dobro!
Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim.
Nije važno, budi iskren i pošten!
Ono što si godinama stvarao u času bi moglo biti razrušeno.
Nije važno, stvaraj!
Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći.
Nije važno, pomaži im!
Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima.
Nije važno, daj najbolje od sebe!
Daj najbolje od sebe i za kršćane i za nekršćane, za svakoga čovjeka. Tako zapisa i sveti Maksim u desetom stoljeću: „Tko po Božju dijeli milostinju, taj u tjelesnim potrebama ne razlikuje dobroga od zloga, niti pravednoga od nepravednoga, nego svakome dijeli prema tome u kolikoj je nevolji”. To je na putu evanđeoske poruke, koju zapisa sv. Luka: „Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš!”. To je ideal prema kojemu treba ići.
Milosrdan kao nebeski Otac i ‘savršeni kao nebeski Otac’ piše sv. Matej. Milosrđe je mjera i sud u kršćanstvu, jer prihvaća Isusova blaženstva. Za osvetu ili uzvratiti istom mjerom zna Stari zavjet, a tek ponekad se pojavljuje i milosrđe kao danas u događaju između Davida koji je progonjen od Šaula. David uzima koplje i vrč, ali ne ubija neprijatelja Šaula. Pravdu ili sud ostavlja Bogu. I zato je pobijedio. Evanđelje želi proširiti duhovno obzorje i stvoriti uvjete za viši stupanj osobne slobode. Ne spuštaj se na razinu protivnika. Zato je u Domovinskom ratu pokojni kardinal Franjo Kuharić slao poruku: „Ako je on zapalio tvoju kuću, ti njegovu nemoj zapaliti.”
Začarani ili vražji krug zla treba napustiti. Nadići ljudsku prirodu je moguće s Božjom pomoću i porukom: „Ljubite svoje neprijatelje!” Jedino milosrdni Bog može dati tu snagu i ljubav koja čini dobro i neprijatelju. Taj Božji dar vodi do višega oblika čovječnosti i slobode. To nije ljudsko mudrovanje pisaca i političara, koje ponekad čujemo. To je Isusov zahtjev upravljen njegovim učenicima i njegovoj zajednici – Crkvi. Posvjedočio nam je to Isus na križu dok je umirao. Molio je: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!”, zapisa sv. Luka.
Ljubav je najveće mjerilo po kojemu Sin Božji sve prosuđuje. U Starom zavjetu prorok Danijel najavljuju sud Pradavnoga: „Sud sjede, knjige se otvoriše” ili prorok Malahija: „Jer evo dan dolazi poput peći užaren”. Ivan Krstitelj uzvikuje: „Zmijski porode! Tko vas naputi da bježite od srdžbe što stiže?”, bilježi sv. Matej. Takve najave donose strah. Novi zavjet donosi novo svjetlo. Posljednji Sud je Božja proslava pobjede nad pobunom zla. Tada će „knez ovoga svijeta biti bačen van!”, piše sv. Ivan. Mrtvi su suđeni „po svojim djelima”, piše u knjizi Otkrivenja. Najavljuje da je Bog „sav sud dao Sinu”, piše sv. Ivan. Sin je Božji Otkupitelj svijeta: „Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu”, donosi sv. Ivan i nastavlja Isusovim riječima: „Zaista, zaista, kažem vam, tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji mene posla, ima vječni život. On ne dolazi na sudi, već je prešao iz smrti u život”. Stari zavjet ima načelo zabrane koje počinje: Ne čini! – „Ne ubij!”, a evanđeoska poruka je: Učini! – „Ljubi svoje neprijatelje!” Tako je za kršćanina najveće načelo ‘Ljubav’ i po toj ljubavi nas prosuđuje milosrdni Bog. To će nam pokazati Isus na djelu prema ženi grješnici, a sv. Luka zapisa: „Zato, kažem ti, oprošteni su joj grijesi, i to mnogi, jer je pokazala mnogo ljubavi” i nastavlja: „Idi pa i ti čini tako!” Ljubi, a nemoj suditi svoga bližnjega.
Fra Ante Pranjić P.