Božja Riječ otkriva Stvoritelja i stvorenje. Čim kažemo ‘Božja Riječ’, pomislimo na Sveto pismo, jer Sveto pismo je Božja Riječ. Nadahnuta je Duhom Svetim. Sveti pisci proroci i apostoli zapisivali su ono što im je nadahnuo Duh Božji. Novi zavjet nam, posebice, otkriva da je Bog sve stvorio po vječnoj Riječi, po Božjoj Riječi. I sad imamo razliku zapisane riječi na papiru Svetoga pisma i utjelovljene riječi u ljudskoj osobi u Isusu iz Nazareta. Apostoli ispovijedaju Isusa kao Riječ koja je Bog. Sin Božji, koji uzima ljudsko tijelo, jest vječna Božja Riječ. Ta vječna „Riječ bijaše kod Boga – i Riječ bijaše Bog”, piše sv. Ivan i nastavlja: „Sve je po njoj postalo, i ništa što je postalo nije bez nje postalo”. Kršćanin vjeruje da je Sin Božji ta vječna Riječ koja je uzela ljudsko tijelo. On je Isus Krist „savršena slika Boga nevidljivoga”, piše sv. Pavao Kološanima. „Sin koji je odsjev njegova sjaja i otisak njegove biti”, kaže poslanica Hebrejima. Po Božjoj ljubavi je postao čovjekom, jer nevidljivi i svemogući Bog je Ljubav.
Svoju ljubav Bog pokazuje i djelom: „Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni”, zapisa sv. Ivan. U Nicejsko-carigradskom vjerovanju ispovijedamo: „Radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa; i utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom”. Sveti Ivan apostol napisat će kao svjedok: „Mi smo gledali i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta”.
Utjelovljena Riječ Božja spašava. Čovjek ne može potpuno razumjeti Riječ Božju bez svjetla Duha Svetoga. Čitamo u evanđelju kako Gospodin Isus postupa sa svojim učenicima: „Tada im prosvijetli razum da razumiju Pisma”, piše sv. Luka. Krist i Duh Sveti povjeriše apostolima cjelovitu Riječ Božju. Cjelovita Riječ Božja je ne samo naviještena Riječ preko proroka i apostola nego utjelovljena Riječ Božja u Isusu Kristu. Ta utjelovljena Riječ Božja pođe na križ ‘radi nas i radi našega spasenja’. Isus je učinio pomirnicu za naše grijehe jer nas je ljubio: „Bog je ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe”, piše sv. Ivan. Dobri Bog je želio iz svoje ljubavi sve spasiti i zato šalje svoga Sina. A sveti Ivan apostol će kao svjedok napisati: „Mi smo gledali i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta”. Nerazdvojne su objave o istočnom grijehu i objava o Kristovu otajstvu: „Bog koji nas je po Kristu pomirio sa sobom i povjerio nam službu pomirenja, kao što je sigurno da Bog bijaše onaj koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom”, tumači sv. Pavao Korinćanima.
Kršćanstvo ima knjigu – Bibliju, ali kršćanstvo nije vjera knjige, nego utjelovljene Božje Riječi. Prije uzašašća reći će Isus učenicima: „Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio”, zapisa sv. Matej. Navještena Božja Riječ ide skupa s osobom Isusa Krista. Stari zavjet priprema dolazak Mesije, Isusa Krista. U Novom zavjetu se ispunjavaju Božja obećanja. To je vrijeme Mesije i vrijeme njegova poslanja, koje uočavamo u osobi u Isusu iz Nazareta. Poslanje krštavanja je sakramentalno poslanje, koje uključuje navještenje evanđelja. Za sakramente se pripremamo Božjom Riječju i vjerom. Vjera je pristajanje uz tu Riječ Božju da bismo stigli do novoga života i saveza s milosrdnim Bogom. U tom savezu, svoju ulogu ima i ljudska riječ.
Ljudska riječ ispovijeda Spasitelja i spasenje: „Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se; tko ne bude vjerovao osudit će se”, piše sv. Matej. Svjedočiti Isusa Krista važno je i u neprijateljskom svijetu. Reći će Isus apostolima izričito, a sv. Matej zapisa: „Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim Ocem nebeskim. Tko se mene odriče pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem nebeskim”. U svakom čovjeku postoji mogućnost za zlo i da se treba boriti protiv zla.
Književnik F. M. Dostojevski piše: „Kad budeš promatrao ljudske grijehe, tad ćeš se pitati: Je li bolje upotrijebiti silu ili poniznu ljubav? Uvijek se odluči za poniznu ljubav. Ako si se za to odlučio jednom zauvijek, moći ćeš pobijediti cijeli svijet. Ljubazna poniznost je sila jača od svih, i nema na svijetu ništa što bi bilo jako kao ona.”
Važno je sebe upoznati. Staro grčko proroštvo u Delfima je imalo natpis: „Upoznaj sebe!”- Gnothi seauton. A narodna je izreka: „Volovi se vežu za rogove, a ljudi za riječi”. Važno je biti čovjek od riječi: „Što rekoh, ne porekoh!” Mi ponajčešće imamo tuđe grijehe pred sobom i gledamo u njih. Svoje grijehe držimo na leđima i ne vidimo ih. Olako postajemo krivi sudci koji vide trun u tuđem oku, ali ne vide brvna u svome oku. Puno zlih plodva izlazi iz ljudske duše i ljudskih usta. Ljudska riječ se treba ravnati po Riječi Božjoj. Zato je nužno upoznati Riječ Božju iz Svetoga pisma.
Današnji čovjek ima veliku glad za Božjom Riječi i Duhom Božjim. Sveto pismo je od najveće važnosti krštenima i u službenim ili liturgijskim slavljima, u čitanju, pjevanju i u osobnoj molitvi. Gospodin nas uči moliti čitanjem Svetoga pisma, a naša molitva treba pratiti čitanje Riječi Božje. Unutarnja molitva je slušanje odjeka Svetoga pisma u našoj duši. Dio Svetoga pisma koji nazivamo ‘Psaltir‘ postaje molitvom vjernika na poseban način. Nakon svega uviđamo, kad čovjek ispovijeda Božju Riječ i ujedini je sa svojom riječi, tada stiže do dobrih plodova i života vječnoga.
Fra Ante Pranjić P.