Nogometaši Dinama i Hajduka, kao i suci, u nedjelju su na travnjak Maksimira uoči derbija izišli svi u jednakim majicama, na kojima je pisalo: Drži se, Mladene. Poruka podrške upućena je Mladenu Bartoloviću, ikoni Cibalije, koji je u karijeri igrao i za Dinamo i za Hajduk.
Bartoloviću je prije tri godine dijagosticirana teška bolest, 2023. se činilo da ju je pobijedio, ali dobro raspoloženje nije dugo trajalo. Prošlog je ljeta potvrđeno da se opaka bolest vratila i da Bartolović mora na liječenje u Njemačku.
Nogometni put je počeoo u Krivaji iz rodnih Zavidovića, bježeći od rata nastavio ga je u Ljubuškom, a onda slijedi selidba u Hrvatsku. Tamo je igrao za Segestu, Cibaliju, Dinamo, Zagreb, Hajduk. Dva puta je odlazio vani. Jednom u Njemačku, drugi put u Iran.
“Ne mogu biti nezadovoljan. Igrao sam za mnoge klubove, od toga dva su najveća u Hrvatskoj, uz sam bio i reprezentativac, tako da… Najlakše se sad vraćati i prošlosti, razbijati glavu sam sebi i govoriti trebao sam ovako ili onako. Bilo, prošlo. Možda jedino žalim zbog toga što nisam igrao više u inozemstvu”, dodaje ovaj Zavidovićanin i prisjeća se ujedno tih avantura.
21. travnja 1996. nastupio je za reprezentaciju Herceg – Bosne u Paragvajski nogometni savez vodi kao službenu, baš kao i Fifa.
Iskreno, većina detalja iz te utakmice mi je izblijedila iz sjećanja, pamtim samo taj put kao prvi put na drugi kontinent, pamtim živopisne boje i drugačiji svijet od onoga koji sam vidio u svojih 17 godina koliko sam tada imao. Od utakmice pamtim samo golmana Jose Luisa Chilaverta, koji je i tada bio zvijezda, prisjetio se Mladen Bartolović, koji je na početku rata izbjegao s obitelji iz rodnih Zavidovića rodbini u Čapljinu, a igrao je za Ljubuški.
Kasnije sam dosta pratio Paragvaj, stvarno su bili odlučna momčad. I taj Chilavert, kako je izvodio slobodne udarce, to je čudo. Pamtim i danas kako se zagrijavao, poslao je jednog pomoćnog trenera na jedan kraj terena na centru, a drugoga na drugi, i onda im je ispucavao lopte i svaki put ih je pogađao “u trepavicu”…, kaže Bartolović, koji je tada bio na početku karijere.
Od 2003. do 2008. igrao je za nogometnu “A” reprezentaciju BiH. Imao je 17 nastupa i jedan gol. “Najviše me oduševio Barbarez. Nije omiljen u BiH bez razloga. Oduševio me njegov odnos prema igri, prema treningu, igračima. Pravi lider – prisjeća se Bartolović.
Otac je također i trojice sinova. Najmlađi Šimun tek treba krenuti u školi, ovaj srednji Luka trenira u Cibaliji, dok je najstariji Marko u malom nogometu. Ne stvaram im pritisak, neka rade ono što vole”, kazao je na kraju Bartolović.
Maleni, rumeni, okrugli zvrk pravio je problem svakoj odbrani, a najveći trag daleko ostavio je u Cibaliji za koju je odigrao oko 250 utakmica i zabio 60-ak golova. S 35 godina postao je najstariji strijelac za Cibaliju u HNL-u i kažu vinkovački kružoci najveći Cibalijin igrač nakon Sulejmana Halilovića. O kakvom se sportašu radilo dovoljno govori i to što je u Cibalijinom dresu dobio samo jedan crveni karton.
Po završetku karijere Bartolović je ostao živjeti i raditi u Vinkovcima, a za njegovu bolest se vjerojatno ne bi ni znalo da mu navijači Cibalije nisu pružili podršku u ovoj životnoj borbi.
Prošlog je ljeta ponovo potvrđeno da se opaka bolest vratila i da Bartolović ponovo mora na liječenje.
Sada su igrači obiju momčadi izašli s majicama s porukom podrške Bartoloviću.
Bartole, pobjeđivao si ti i puno veće frajere, ne sumnjamo da ćeš predriblati i ovoga!
Objava Na derbiju “Drži se, Mladene” – poruka podrške upućena je bivšem igraču oba kluba, ikoni NK Ljubuškog i Cibalije pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.