Vjerujem da svatko od nas poznaje barem nekoga tko je oduvijek bio radišan. Takav je i naš sumještanin Jakov Krajina – Lazin iz Tomislavgrada. Još kao sedmogodišnjak pomagao je u restoranu, pripremajući kavu za goste, a pri tome bi se popeo na gajbu piva.
– Otkad znam za sebe, ja i moje sestre bili smo na ispomoći roditeljima u ovome poslu. To nam je bilo prirodno okruženje i ovaj restoran je obilježio naše djetinjstvo. Isto tako, danas meni i supruzi Danijeli u poslu pomažu naše kćeri i sin. Dovoljno je samo reći, primjerice, da treba servirati salu za 50 osoba i oni znaju sve što treba učiniti – govori nam Jakov, svjestan da je ipak žena ona na kojoj počivaju tri „ćoše kuće“.
– Tako je bilo i dok su ovdje radili moji roditelji. Glavninu poslova vodila je majka.
Ovaj mladi obiteljski čovjek, sa završenom srednjom ugostiteljskom školom, vodi Restoran Europa već 24 godine. Riječ je o obiteljskome poslu s dugom tradicijom, pa će iduće godine, 1. lipnja, službeno obilježiti 40 godina od otvaranja.
A kako je sve krenulo s “Europom” ili “Kod Laze”?
– Ovu kuću sagradili su moji baba i did. Majka i otac (Ivan i Ružica) otvorili su „birtiju“, a potom restoran. Nisu imali ranijeg doticaja s ugostiteljstvom. Majka je bila domaćica, dok je otac radio u tadašnjoj kablari. Moja obitelj danas ubire plodove toga obiteljskog posla. Nastojimo zadržati kvalitetu i ljubaznost u poslovanju, a hvala Bogu, za sada nam ide dobro. Nadamo se da će netko od naše dice sutra nastaviti ovaj posao.
Obiteljski poslovi često prolaze kroz različite faze. Koji su najveći izazovi koje ste imali tijekom godina?
– Da, bilo je uspona i padova, ali kad je najteže, tada se i najviše bori. Otac bi znao reći da mu je najteže bilo raditi kad je naš restoran bio jedini koji je poslovao u gradu i kad nije imao konkurenciju, što se nekima može učiniti pomalo čudno.
Znači li to da je ovo danas zlatno doba restorana?
– Mogli bismo tako reći. Danas su ljudi stekli određene navike, obilaze restorane, a i restorana, hvala Bogu, ima. I naši odnosi s ugostiteljima su vrlo dobri, međusobno se pomažemo.
Zašto smo u „Europi“, odnosno „Kod Laze“?
– Službeni naziv restorana je “Europa”, ali domaći ljudi obično kažu „Kod Laze“. Moja prabaka zvala se Lazara, a otac Ivan je dobio nadimak po njoj pa su ga zvali Lazo, objašnjava Jakov.
Restoran Europa poznat je po kvalitetnim i ukusnim jelima tradicionalne kuhinje. Pita, lešo teletina, pečena teletina, kiseli kupus, sarma… često su na jelovniku. Uz ručkove, Kod Laze dolazi se i na marende, ali i večere. Također, nude i dostavu jela.
Mjesto je to okupljanja u različitim prigodama, od poslovnih ručaka, proslava pričesti i krizme, vjenčanja, pa sve do obiteljskih susreta nakon ispraćaja najmilijih.
– Najviše posla imamo u ljetnoj sezoni. Tada, uz nas petero, trebamo i sezonske radnike. Preko dana bude jako puno posla. Gotovo svakoga vikenda imamo proslavu krštenja, a nudimo i svadbene večere do 130 ljudi. Katkad su ovdje na praski srednjoškolci i studenti. Bude ovdje odličnih i vrijednih momaka koji žele raditi. Neki od njih studiraju uz rad, a drago mi je vidjeti da ima mladih koji žele i hoće raditi. Neke od njih zadržimo na poslu.
Jakova danas možete susresti ne samo u njegovu restoranu, već i u nabavci namirnica ili dok dostavlja jela… I ono što je najbitnije, sve te poslove obavlja s lakoćom i uvijek nasmijan.
Kada se odmarate od posla?
– Nedjelja nam je neradni dan, a kolektivni odmor uzimamo na kraju ljetne sezone i nakon božićnih blagdana. Potrebno nam je to, i svi se veselimo tim danima bez radne atmosfere.
Zora Stanić/Tomislavcity
Objava Restoran Europa – “Kod Laze” – Obiteljska tradicija koja traje gotovo 40 godina! pojavila se prvi puta na Tomislav City.