Jedan se borio na strani partizana, pa opametio, pokajao se i u “buri i oluji” stvorio državu Hrvatsku. S njome znalački, i uz Božju pomoć, sve do svoje smrti upravljao.
Piše: Dr. Jure Burić
Iza njega dođe “bradati”, koji se najprije “čekirao” po Australiji, a onda u neznanju i općoj smušenosti izgubi čekove. Nikakvo čudo, znaju se čekovi izgubiti ako ih se premješta iz džepa u džep.
U istoj toj svojoj smušenosti, taj “bradati” izusti kako se “svak svakom treba ispričati”. Samo nije bilo jasno na koji vremenski period je “bradati” mislio. Je li mislio na vrijeme dok mu je otac u Drugom svjetskom ratu činio zlo po Slavoniji, pa mu ni mrtvu ne dadoše mira? Ili je mislio na novije doba kad nam slično zlo nastaviše raditi bradate spodobe s onu stranu rijeke? Ali pustimo mi “bradatog”, neka on na Baščaršiji ispija kave i beskorisno mudruje.
Iza “bradatog” na čelo drźave dođe jedan “bezlični” za čijeg se oca dovodi u svezu ubijanja fratara na Širokom Brijegu. Opsjednut ćaćinim “ustaškim zmijama”, bezlični sin ih pronalazi po hrvatskim njedrima, pa to slavodobitno “Urbi et orbi” obznani iz Tel Aviva. A te zmije, lukave i opasne, spretno se sakriše, pa ih nitko ni do danas ne vidje niti pronađe. A i kako će ih pronaći kad ni ne postoje. Možda im “bezlični” glazbe i virtuoz uz strašni zmijski zvuk posveti koju klavirsku partituru i ostavi ih u sjećanju naivnih Hrvata.
Onda nakon “bezličnog”, kojeg su nazivali i “seksističkom lignjom” pobjedi jedna dama koja također baštini partizansko podrijetlo, ali čiji otac nije ništa nečasno uradio u onom ratu. Tu damu njezin bezlični prethodnik sramotno optuži za “čašicu više” u predizbornoj kampanji. Ona nažalost tijekom svog mandata “cvijećem na ćupriji” dočeka današnjeg beogradskog vožda. I na ćupriji se razumješe bez prevoditelja, kao onda kada se u Kanadi navodno usprotivila da se hrvatski kao zaseban jezik odvoji od srpskog.
Iza dame na čelo države dođe “bacač” HOS-ovih ploča i snalažljivi “borac po kancelarijama” u vrijeme Domovinskog rata. Pa niste valjda mislili da će valjda “Titov gardist” u obične hrvatske vojnike. I da još po bojištu viđati hrvatske vojnike u odorama HOS-a. Takav dođe na čelo države koju on naziva “slučajnom državom” i čiji najveći državni praznik, Dan državnosti, ni ne priznaje. Ali se zato uvuče pod kožu dijelu Hrvata iz Herceg Bosne čiji glasovi mu pomogoše dočepati se drugog mandata na onom “drugom Zagrebačkom brdu”!
Kako se “po brdima” mijenjaju, mijenjaju se i u Banskim dvorima. Narod bira, oni uživaju.
Tako narod 2000. izabere one koji izmigoljiše iz sabornice kada je trebalo glasa za Hrvatsku. A onda ti isti iskoriste hrvatsku naivnosti, pa se uspješno vratiše kao vladari u Banske dvore. Napraviše tada rusvaj, smijeniše sve što su mogli i u vlast postaviše one koji Hrvatima ne mogu oprostiti rušenje njihove propale države.
Nakon njih dođe “Dalmatinski Lero”. I on obmanu narod Hrvata koji ga izabraše na najvažnije mjesto da s “barba Lukom” upravlja državnim financijama.
Financije i kune mu dođoše glave. Za kleptomanstvo biva utamničen, a otamo i dalje sanja o svojoj nevinosti. Nakon njega dođe ona koja se u njega klela, spretna Kumrovečka omladinka koja ni po čemu dobrome neće biti upamćena.
Ili se ja možda tog dobroga ne mogu sjetiti.
Nakon “Jace” iz Bruxellesa dođe najsposobniji koji vlada evo već treći mandat u Hrvatskoj. Iako se broj njegovih smijenjenih ministara više ni ne broji, njega se ne veže ni za kakve kriminalne radnje. Da ih ima vjerojatno bi i on bio “iza brave”. Uz neospornu sposobnost, mora mu se priznati da je Jedno mu se ipak mora priznati da je za ministra obrane postavio časnog hrvatskog branitelja Ivan Anušića.
Znadući dobro protiv koga je ratovao i kome je na “nišanu”, ministar Anušić ostaje vjeran “Franjinim postavkama” i ne da ni riječi protiv hrvatskih vojnika i Hrvatske. On sve svoje poteze brani i žustro, onako vojnički odgovara. Tako ovih dana odgovori i “duploustom” koji mu iz Beograda šalje poruku s kim može, a s kim ne smije surađivati, smatrajući sebe pozvanim za jednu takvu odluku. Anušić ga lagano na “zemlju spusti” dajući mu jasno do znanja kako su prošla vremena u kojima su Hrvati pitali Beograd. Toga nema i nikad ga više neće biti.
Fenix-magazin/MD/Dr. Jure Burić
NAPOMENA: Dr. Jure Burić je poznati dubrovački liječnik, sudionik Hrvatskog proljeća i ratni povjerenik Hrvatske vlade za jug Hrvatske, prvi župan Dubrovačko-neretvanski i bivši zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog državnog sabor do njegovoga ukinuća.
The post NAROD BIRA, ONI UŽIVAJU: Ipak, prošla su vremena u kojima su Hrvati pitali Beograd appeared first on Fenix Magazin.