Iako su Hrvati 30 godina sustavno lišavani političkih prava u državi Bosni i Hercegovini, marginalizirani i podvrgnuti političkom nasilju (koje povremeno prerasta i u fizičko nasilje), raspad Bosne i Hercegovine i danas nije povoljno rješenje za hrvatski narod.
Ukoliko bi se BiH raspala, Hrvati bi zajedno s Bošnjacima ostali u današnjoj Federaciji BiH, što bi se vrlo lako moglo pretvoriti u recept za opću katastrofu.
Naime, ukoliko bi došlo do bilo kakvih sigurnosnih prijetnji, izvjesno je da bi bošnjačka strana pokušala dijelove teritorija BiH (uključujući i dijelove današnje Republike Srpske) pretvoriti u teritorij vlastite nacionalne države, koju bi pokušali prikazati kao nasljednicu daytonske BiH.
U takvom scenariju, u slučaju bilo kakvog iskrenja između Srba i Bošnjaka, prvi bi stradali Hrvati u enklavama u srednjoj Bosni, Usori i Žepču. Time bi se otvorila Pandorina kutija zla jer bi to mogao biti povod za vojni angažman Republike Hrvatske (ali i Republike Srbije) na području daytonske Bosne i Hercegovine. Ne želimo ni zamisliti kako bi sve ispalo.
I iako je Milorad Dodik, predsjednik RS-a, u mnogim stvarima u pravu, njegova rješenja ipak nisu prihvatljiva, odnosno povoljna, za Hrvate.
Dodik je u pravu kada kaže da visoki predstavnik Christian Schmidt nema legitimitet obnašati dužnosti koje obnaša, BiH je uistinu međunarodna kolonija, međunarodni upravitelji su uistinu desetljećima donosili odluke na štetu i Srba i Hrvata, Sarajevo uistinu 25 godina pokušava pretvoriti (F)BiH u unitarnu državu po mjeri bošnjačkog naroda, protiv Dodika se doista vodi politički motiviran proces, pravosuđe uistinu ispolitizirana, centralna vlast u odnosu na entitetske i kantonalne razine pokušava se ojačati otimanjem državne imovine, Europska unija uistinu godinama laže narode BiH obećavajući im skoro članstvo, stranci stvarno nemaju što tražiti u Ustavnom sudu BiH, OHR je uistinu donio više štete nego koristi…. Možemo tako unedogled.
No, Dodikove metode borbe protiv nabrojanih nepravdi nisu ni dobre ni prihvatljive. Naime, Dodik i njegovi simpatizeri smatraju da u BiH imamo dva teritorija – entiteta – koja su stvorila državu BiH i posljedično se ta dva teritorija mogu razdvojiti.
No, državu BiH nisu stvorili nikakvi entiteti niti teritorije. Državu BiH stvorili su njeni konstitutivni narodi koji su prije 30 godina na Daytonskoj mirovnoj konferenciji preko svojih ovlaštenih izaslanika dogovorili stvaranje (ili opstanak) države BiH kao i njen novi Ustav. Zakoni Bosne i Hercegovine koje Dodik sada pokušava osporiti doneseni su u Parlamentarnoj skupštini BiH i jedino se tamo mogu mijenjati. Sve ostalo je jednostrani potez koji vodi u neizvjesnost.
Dodiku ide na ruku činjenica da su institucije Bosne i Hercegovine ruinirane i nemoćne zbog upornih pokušaja unitarne bošnjačke politike da iz zajedničkih institucija izgura i Srbe i Hrvate. Sve ove godine unitarna politika doslovce uništava sve institucije u kojima se moglo ogledati načelo konstitutivnosti naroda, od Predsjedništva BiH do pojedinih mjesnih zajednica u srednjoj Bosni. Pokušaj pretvaranja bosanskohercegovačkih institucija u institucije bošnjačkog naroda sada se spektakularno obija o glavu bošnjačkoj politici.
S obzirom na to da su Hrvati predugo politički obespravljeni u BiH ili su na rubu da to postanu, među Hrvatima u BiH oduvijek je postojao pozitivan sentiment prema Dodikovim potezima koji bi mogli dovesti do izlaska iz sadašnje bošnjačke i zapadne paradigme BiH.
Podsjetimo, unitarna bošnjačka politika bila je podupirana od strane zapadnih birokrata kroz cijelo poratno razdoblje, što je dovelo do sadašnjeg pokušaja “mirnog razdruživanja” koji provodi Dodik.
No, ako gledamo širu sliku, ako bi Dodikov projekt mirnog razlaza uspio, Hrvati bi ostali sami s Bošnjacima, a to bi za sve bila neprihvatljiva i katastrofalna situacija.
Hrvatima je prihvatljiva samo funkcionalna BiH, integrirana u Europu, u kojoj vlada pravo, a ne sila i brojnost, u kojoj jedan narod drugome ne nameće političke predstavnike ili političku volju i u kojoj nije normalno nekoga nazivati ”genocidom” ili “UZP-ovcem” samo zato što ima drugačije ime i drugačija politička stajališta.
Stoga Hrvatima u sadašnjoj situaciji ne preostaje ništa drugo nego pozvati na dijalog, postizanje unutarnjeg konsenzusa o ključnim stvarima – kao što su poštivanje načela konstitutivnosti, legitimnog političkog predstavljanja, konsocijacije, pariteta, rotacije, vladavine prava i europskog puta.
Problem je što su nabrojani koncepti potpuno neprihvatljivi za unitarne politike, a gotovo svi su na bošnjačkoj političkoj sceni. Sigurno je da će bošnjačka politika biti sve agresivnija, kako u slučaju Dodikove pobjede, tako i u slučaju Dodikovog poraza. Test će opet biti na temu Izbornog zakona i vidjet ćemo je li bošnjačka politika spremna odustati od svojih ambicija podjarmljivanja Hrvata.
No, šansa i nada za uspješno uređenje države BiH još postoji. Samo treba prihvatiti realnost koja nam govori da u BiH žive tri konstitutivna naroda koji čine 97 posto građana ove zemlje i ta tri naroda trebaju imati tri entiteta. Time će se otkloniti strahovi da jedan narod nameće svoju političku volju drugome, a BiH će ostati jedinstvena.
Iako sasvim logično i jednostavno, Bošnjacima je ovo rješenje vjerojatno neprihvatljivo i zbog toga će BiH tinjati – bez obzira na Dodika – sve dok doista ne dođe do mirnog razlaza, ne teritorija nego konstitutivnih naroda.
Piše: Jurica Gudelj
Hercegovački portal
Objava Zašto Hrvati danas ne vole raspad BiH!? pojavila se prvi puta na Hercegovački portal.