Unakladi bratskih ogranaka Matice hrvatske Grude i Imotski iz tiska je ovih dana izašla knjiga “Krešo Mikulić: život jednog izumitelja”. Promocije će biti u svibnju u Grudama i Zagrebu.
Djelo o poznatom vinaru i izumitelju s američkom adresom na 408 stranica potpisuje dr. Milka Tica iz Podledinca kod Gruda koja živi i radi u Zagrebu.
Mikulić je rođen na planini Vučipolje, u općini Posušje, 13. rujna 1934. godine, kao osmo dijete. Malu maturu završio je u Širokom Brijegu, a srednju elektrotehničku školu pohađao je u Sarajevu, gdje je završio stolarski zanat. Zbog ljubavi prema gimnastici preselio se u Zagreb u kojem je završio elektrotehničku školu. Studij elektrotehnike upisao je 1956. na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, a završio 1960. godine, stekavši zvanje diplomiranog inženjera elektrotehnike.
Godine 1967. preselio se u Kanadu, a zatim je otišao u Chicago u kojem je obavljao poslove projektanta u tvrtki koja je razvijala sustave za nuklearne elektrane. Ostatak života provodi u Cincinnatiju. U Americi je ostvario brojne uspjehe u području projektiranja: radio je za NASA-u, Formulu 1, Hondu te američku vojnu industriju na Black Hawk helikopteru i B-1 bombarderu. Radio je i na motoru zrakoplova za američkog predsjednika!
“Danas, iako u kasnim godinama, postojan je kao stijena rodne grude. Kao i u mladosti, pun je ideja, mašte i želje za daljnjim ostvarenjima”, rekla je autorica knjige.
Danas Krešo u Cincinnatiju uživa sa svojom obitelju u vođenju vinarije i restorana.
Provincijal fra Jozo Grbeš u predgovoru knjige ističe da mu čini čast što je susreo jedinstvenog čovjeka dvaju stoljeća imenom Krešo Mikulić. Zahvalan je prijatelju Ivanu Rilu koji ga je upoznao s Krešom u njegovu domu te naglašava: “Već u prvom susretu ostadoh zadivljen mudrošću njegova života. Hvala mu! Ja kao kršćanin vjerujem da su Božji zahvati uvijek s malenima, poniznima. Velike stvari dolaze iz malih mjesta, od nepoznatih imena. Velika otkrića nastala su u podrumima, u garažama nepoznatih”.
Ivan Ril upoznao je Krešu 2015. godine u Cincinnatiju kad je kao urednik u Večernjem listu radio turneju po SAD-u i zapisivao brojne priče o uspjesima i povijesnim bremenima hrvatske emigracije. Rila i Krešu upoznala je Tatjana Matejaš Cameron, popularna Tajči. Ril ističe: “Kad dođete kod čovjeka koji je na zidu svoga doma ispisao riječi ‘Podignimo čaše za one koji su podignuli nas’, u pravilu odmah znate s kim imate posla. Taj natpis krasi hrvatski restoran Vinoklet u američkoj državi Ohio i točno sažima život junaka naše knjige ‘Krešo Mikulić: život jednog izumitelja’, život vinara i život obiteljskog miritelja, kako je napisao sam za sebe.” Ivan Ril ponosan je na prijateljstvo s Krešom i dodaje: “Ponosan je Krešo na svoju obitelj i na sve ono što je stvorio. Naravno, ponosni su i oni na njega, ali znam i da ga još jedan ponos danas gleda s neba, pulsira negdje među onim zvijezdama koje su pratile kako je vinuo u zrak svoje najveće izume. Nije to zvijezda s američke zastave ni ona koja ga je otjerala iz domovine, nego je to zvijezda koja je za njega sačuvala posljednju koricu kruha. Za njega je ona bila jedina prava, njegova mama Ruža.”
Fra Ante Marić u pogovoru ove knjige nadahnuto govori o Krešinu putu od Vučipolja do Borajne kod Gruda te dalje tegobnim životnim stazama u tegobnim vremenima do ostvarenja američkog sna te piše: “Sa šest godina rat i jad. Sa deset komunizam, OZNA, KNOJ. Ubili brata, drugoga kriješ, tata u kazamatu u Zenici. UDBA na vratima, poput grabljiva orla. Majka sama s djecom – jedno drugom do uha. Strah se nastanio u duši i odsjeo u kostima. Ideš u školu i najbolji si. A nikomu živu ne kazuješ ni o mjestu ni o kraju svog rođenja i zavičaja, ni o bratu ni o ocu. I opet si upozoren da kopaju po tvojoj prošlosti. Po tvojim ranama i jadu. Ostavljaš sve milo i ideš preko svih meridijana i paralela. A osjećaj onoga svega putuje s tobom u duši. Predivno je tkivo ovog života – romana. Gutaš sve te dane ispričane u prvom licu. Sva ta mjesta, sve te događaje. Tako sam sretan što sam 21. listopada 2024. u Franjevačkoj knjižnici bio s Krešom Mikulićem, Bobom, fra Jozom. Što smo pričali tako lijepo. Što poznajem Milku. Što smo opet skupa bili Milka, Bobo i ja. Što je Milka ponovila riječi lektorice Dragice: ‘Svi mi koji smo radili na knjizi duhovno smo bogatiji nego što smo bili prije.’ Pročitao sam, rekao bih u hipu, divnu životnu priču. U tu je priču Svemogući debelo upleo svoje prste.”
Prvo predstavljanje ove knjige bit će 15. svibnja u Grudama, a drugo 28. svibnja u Zagrebu.
