Početkom mjeseca u Zagrebu je svoje svjedočanstvo hodanja s križem kroz Bosnu i Hercegovinu za članove zajednice Nanovo rođeni podijelio Josip Jelinić, mnogima poznati katolički evangelizator koji je za ovo hodočašće dobio poticaj na njihovoj prošlogodišnjoj konferenciji o očinstvu.
Zajednica Nanovo rođeni osnovana je 2012. godine i kao glavni cilj ima evangelizaciju, promicanje kršćanskih vrednota u društvu i cjelovitu formaciju mladih.
„Ne boj se, samo vjeruj“ – rečenica koja je promijenila život jednom mladiću iz Ljubuškog
Josip Jelinić danas je poznato lice među mladima koji tragaju za dubljim smislom, u vjeri, kroz svjedočanstva, molitvu i evangelizaciju. No, njegov put nije započeo iz svetišta ni oltara – nego iz duboke osobne tame, razočaranja i borbe s demonima današnjice koje mnogi skrivaju – od idolopoklonstva do prisilnih misli.
Dolazi iz mjesta Hardomilje – Žabar kod Ljubuškog, iz tradicionalne hercegovačke katoličke obitelji. „Bio sam katolik na papiru“, priznaje iskreno. Nogomet mu je bio sve, Ronaldinho idol, a misli su najviše bile zaokupljene sportom i djevojkama. „U tome sam vidio smisao sreće, to mi je bio predokus neba.“
No, na drugoj godini fakulteta sve se ruši. Pada godinu studija fizioterapije, uz to ne uspijeva ostvariti svoje sportske snove, a u njegov život dolaze prisilne misli – „strašne, bogohulne, bludne, nepoželjne“, koje ga počinju slamati iznutra.
„Plakao sam četiri sata dnevno, izgubio deset kilograma, izolirao se od svih. Nisam znao što mi se događa i nisam nikome govorio – tko bi želio biti s nekim koga svi smatraju ‘ludim’?“
Jedna rečenica iz Biblije promijenila mu je život
U trenutku kada više nije vidio izlaz, ugledao je prašnjavu Bibliju u vitrini. Otvorio je, ne znajući ni gdje ni zašto, a pogled mu je pao na rečenicu: „Ne boj se, samo vjeruj.“ Taj trenutak opisuje kao susret sa živim Bogom.
„Nisam čuo glas, nisam vidio Boga, ali Isus je prostrujao kroz moje srce. Bio sam novi čovjek.“
Slijedi ispovijed, iskrena, duboka, nakon godina života u grijehu, kocki, psovci i bludnosti. „Kao da je deset kilograma palo s mene. Osjetio sam olakšanje koje nisam do tad poznavao.“ Već nakon prve ispovijedi, prisilne misli su se upola smanjile.
Molitva, krunica i sveti sakramenti – lijek za srce
Josip počinje moliti, ispočetka jednostavno – Litanije Duhu Svetom, svaki dan, tri puta. Ubrzo je uz molitvu uključio i svakodnevno sudjelovanje na misi, čitanje Biblije, svakotjednu ispovijed i krunicu.
„Grijeh mi se zgadio. Nestale su prisilne misli, nestala je potreba za kladionicom, pornografijom. Samo 24 minute molitve dnevno, a potpuno novi život.“
U župi Humac, pod vodstvom fra Marina Karačića, uključuje se u molitvenu zajednicu i krunicu koja se molila svake subote. U srcu mu sazrijeva želja za evangelizacijom, ali tada dolazi i poziv na poslušnost duhovniku. Godinama, iako je gorio od želje da dijeli vjeru, ostaje poslušan.
Tri godine čekanja – i onda: “Možeš krenuti!”
Kada mu je duhovnik konačno dao blagoslov za javno djelovanje, pokrenuo je stranicu “Istina” na svim društvenim mrežama. U samo godinu dana okupila je preko 30.000 pratitelja. Ali ono najdublje što mu je gorjelo u srcu bio je križni put – hod s križem kroz cijelu Bosnu i Hercegovinu.
„Osjetio sam poziv da tisuću kilometara pješke nosim križ, za pomirenje i oprost među Hrvatima, Srbima i Bošnjacima, za sve rane rata. To nije bila samo moja ideja – Bog ju je posadio.“
Kada je o svojoj nakani ispričao biskupu Petru Paliću, očekivao je sumnju ili odbijanje. Umjesto toga, biskup mu je dao krunicu od samog pape Franje i izgovorio: “Imaš moj blagoslov.”
Josip je, kako kaže, „izašao iz biskupske palače kao Rocky Balboa“, svjestan da je sada na njemu da ispuni poziv.
115 dana molitve prije puta
Prije nego je započeo hod, proveo je 115 jutara moleći s vjernicima – prvo u 4, zatim u 5, pa u 6 sati ujutro, sve do 8, kako se tijelo umaralo, a duh jačao. Ta priprava, kaže, bila je ključna. No, najveći izazov bilo je reći obitelji.
„Mama je odmah zaplakala. Tata izašao vani pušit cigaru. Bilo im je preteško prihvatiti, ali na kraju su me podržali.“
Josip je hodao kroz Bosnu i Hercegovinu – kroz sela, gradove, snijeg i kišu. Sa sobom je nosio križ, molitvu i vjeru da je moguće pomirenje naroda ranjenih ratom. Susretao je ljude, primao svjedočanstva, dijelio riječ o Božjoj ljubavi i oprostu.
Danas i dalje evangelizira – i zna: sve je milost
Danas Josip i dalje djeluje kroz stranicu “Istina”, javno svjedoči na susretima mladih, u crkvama, kroz društvene mreže i osobne susrete. Ističe kako nije teolog, nema titule, ali ima iskustvo osobne borbe i Božje intervencije.
„Ne svjedočim da pokažem sebe. Nego da pokažem Boga. Jer sve što imam i jesam – On je.“
Josip Jelinić, mladić iz Ljubuškog, hodajući s križem kroz zemlju pomirbe, danas je hodajući dokaz da obraćenje nije priča iz prošlosti – već stvarnost u svakom srcu koje se otvori milosti.
