”Što to znači moliti bez prestanka?”, pitao se naš slušatelj u emisiji Pitajte svećenika odgovorio mu je fra Ivan Slišković, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije i župni vikar u župi Krista Kralja u Čitluku.
”Taj izraz poziva na molitvu nalazimo u novom zavjetu i to pitanje je jako bitno, iako je to kontroverzna tema, jer dosta vjernika smatra da je to nešto suludo, da je to neko pretjerivanje, kod nas bi rekli da je to nekako pripobožnost, kada čovjek puno moli, zato mislim da je jako bitno pristupiti tome pitanju ispravno i iznijeti biblijske temelje”, kazao je u početku fra Ivan Slišković, podsjećajući na Isusove riječi:Budni budite i u svako doba molite.(Lk 21, 36)
Podsjetio i kako kod apostola Pavla u Prvoj poslanici Solunjanima nalazimo taj poziv da se moli bez prestanka, ali je odmah i naglasio ”da se tu ne radi o usmenoj molitvi, da se ne radi o neprestanoj molitvi, primjerice, krunice, ne trebam cijeli dan nositi krunicu i moliti krunicu i po danu i po noći da izvršim tu Gospodinovu zapovijed i moliti 24 sata dnevno”.
”Trebamo krenuti od samog temelja da ne pristupimo pozivu na molitvu, da je molitva nešto tehnički što mi odrađujemo. Što je molitva? Molitva jeste jednako biti s Bogom. Biti s Bogom u zajedništvu. A što je naš temeljni poziv? Zašto smo mi uopće stvoreni? Koji je smisao našeg života? Biti s Bogom! Svaka molitva bi trebala biti to i težiti u tome. Što znači, da mi s Bogom možemo biti u svakom trenutku, molili mi krunicu ili bili s našim prijateljima na izletu. na kavi, bili mi s bolesnom osobom, ručali, išli na more, bili na fakultetu, bili na poslu, bili u nekim teškim situacijama, bili u autu… Mi možemo uvijek biti s Bogom jer Bog je uvijek s nama, a mi se možemo otvoriti u toj prisutnosti i biti s njime”, kazao je u uvodu fra Ivan Slišković pa uputio i na knjižicu ‘Vježba Božje prisutnosti’ blaženog Lovre od Uskrsnuća, u kojoj on govori kako ga je ”Bog vodio do tog puta svetosti da trajno traži njegovu prisutnost i da se trajno vraća njemu, i u svim poslovima, on je radio dosta poslova, kao redovnik fizičkih poslova, trajno je bio u Božjoj prisutnosti” pa je citirao i neke duhovne oce iz Katekizam Katoličke crkve.
”Evagrije Pontijski kaže:‘Nije nam određeno da neprestano radimo, bdijemo i postimo, dok nam je zakon da bez prestanka molimo.’Sveti Ivan Zatousti baš to jako jednostavno tumači, kaže:‘Često i žarko moliti moguće je čak i na tržnici ili na šetnji, te također sjedeći u svojoj trgovini, bilo kupujući bilo prodajući, pa čak i kuhajući.’A Origen će reći:‘Bez prestanka moli onaj tko povezuje molitvu s djelima i djela s molitvom. Samo tako se može ostvariti načelo molitve bez prestanka.’
“Dakle, ako ja nešto radim, a pristupio sam tom svom radu sa željom da služim Bogu, i ja kroz taj rad neprestano se podsjećam na Boga, na ljubav prema Bogu i na Božju prisutnost da je Bog sada u meni prisutan… To postaje molitva. Taj rad postaje molitva. Ako ja sada razgovaram s nekim i stvarno znam da je Bog prisutan u meni i da želi biti prisutan u tom razgovoru i ja se otvaram Bogu, dakle, u tom trenutku, taj razgovor postaje molitva. Tako i odmor može postati molitva i rad može postati molitva. Tako da sve na neki način postaje molitva”, kazao je fra Ivan Slišković, a posebno je naglasio kako je ”molitva prvenstveno Božja inicijativa, a moj tek odgovor na njegovu inicijativu. Dakle, kad dolazim moliti, nisam došao izvršiti neki svoj projekt, svoju ideju, nego Bog je sada tu, ja se otvaram njegovoj prisutnosti”.
Izvor: Radio MIR Međugroje
