Hip_Urednik
Na ovogodišnjem Mediteran Film Festivalu u Širokom Brijegu publika je imala priliku pogledati dokumentarni film “Grandpa Guru” – dirljivu priču o životu, glazbi i duhovnom putovanju Srđana Gine Jevđevića, frontmena legendarnog benda Kultur Shock. O nastanku ideje, snimanju filma i izazovima u prenošenju slojevite umjetničke i ljudske priče razgovarali smo sa scenaristom filma Sanjinom Hasanefendićem, koji s redateljem Silvijem Mirošničenkom potpisuje ovaj inspirativni portret glazbenika čiji su život i stvaralaštvo obilježeni potragom za slobodom, identitetom i domom.
Večernji list: Kako je uopće nastala ideja za film “Grandpa Guru” i što vas je osobno privuklo priči o Srđanu Gini Jevđeviću?
– Ideja za dokumentarni film “Grandpa Guru” rodila se na koncertu Ginina benda Kultur Shock u zagrebačkoj Močvari, sada već davne 2015. godine, na kojem sam sudjelovao kao jedan od organizatora. Njegova mi je životna priča već dugo bila iznimno zanimljiva i smatrao sam da je netko konačno treba ispričati javnosti. Iako smo obojica iz Sarajeva, Gino i ja se ranije nismo poznavali. Poslije smo shvatili da smo, unatoč generacijskoj razlici, odrasli svega stotinjak metara jedan od drugog, u istom legendarnom naselju Grbavica, pa čak pohađali i istu osnovnu školu u različitim razdobljima. Doživjeli smo i mnoge slične životne situacije. Brzo smo postali prijatelji, a druženje se nastavilo kroz brojne koncerte i susrete – sve do danas.
Nedugo nakon prve ideje za film, projektu se pridružio i Silvio Mirošničenko kao koscenarist i redatelj. Zajedno smo s Ginom i članovima benda Kultur Shock dugo razgovarali o dokumentarcu. Ginin život, glazba i umjetnost bili su nam neiscrpna inspiracija i potvrda da u životu ništa nije nemoguće ako postoje volja i hrabrost. Upravo nas je ta njegova životna energija dodatno motivirala da snimimo ovaj film. Smatram da “Grandpa Guru” nije klasični glazbeni dokumentarac, nego iznimno osobna i emotivna priča u kojoj se mnogi mogu prepoznati – ne samo u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i regiji nego i diljem svijeta. To je priča o prihvaćanju vlastite nesavršenosti i neprekidnoj potrazi za sobom, temama koje nas sve na neki način dotiču.
Večernji list: U filmu pratimo ne samo glazbenu karijeru već i osobne transformacije protagonista. Koliko je bilo izazovno dramaturški uravnotežiti te intimne slojeve s koncertnim i umjetničkim materijalom?
– “Grandpa Guru” prikazuje Ginin nesputani duh, oblikovan ratnom traumom i potragom za glazbenim i osobnim identitetom. Njegova prošlost, sadašnjost i budućnost stapaju se u jednu cjelinu. Film donosi vrlo specifično duhovno putovanje, prikazano s emocionalnom dubinom i psihološkom autentičnošću, ponekad i dramatično. Uz Gininu karizmu, taj je duhovni aspekt, njegov odnos s majkom i obitelji, ljubav prema Sarajevu i Seattleu te potraga za “kućom sunca” – simbolom krajnje sreće – okosnica filma. Paralelno s tim, isprepliće se i snažna društveno-politička i kulturološka dimenzija koja je, nažalost, i danas aktualna. Bilo je vrlo zahtjevno dramaturški uravnotežiti sve te slojeve s koncertnim i umjetničkim materijalom, ali zahvaljujući kreativnom timu, idejama i energiji, osobito iznimnoj kreativnosti direktora fotografije Almira Đikolija i montažerke Doris Dodig, mislim da smo uspjeli.
Večernji list: Kako ste pristupili prikazivanju Ginina susreta s Kristom Novoselićem iz Nirvane i Jellom Biafrom? Koliko su ti susreti u Seattleu utjecali na njegovu odluku da se nastavi baviti glazbom?
– Jello Biafra, Krist Novoselić, Billy Gould iz Faith No Morea, hollywoodski scenarist i redatelj Phil Alden Robinson te legendarna Joan Baez – svi su oni na svoj način bili prekretnice i inspiracija za Ginu. Unatoč ratnim okolnostima i teškom odlasku iz Sarajeva u daleki Seattle, Gino nikada nije odustao od glazbe. Od sarajevske ratne predstave “Kosa” do prve postave Kultur Shocka u SAD-u, uvijek je bio iskren umjetnik koji vjeruje u ono što stvara. “Grandpa Guru” snimali smo u Sarajevu, Zagrebu, Puli, Seattleu, New Yorku, New Jerseyju, Philadelphiji, San Franciscu i Los Angelesu. Uz Ginu se u filmu pojavljuju još 43 protagonistice i protagonista – ljudi važni u njegovu životu i karijeri. Tijekom produkcije imali smo veliku podršku njegove obitelji, članova benda i prijatelja koji iznimno cijene njegov rad.
Večernji list: Koliko su vaše osobno iskustvo u glazbi i umjetnosti utjecali na pristup pisanju scenarija?
– Vlastito iskustvo u glazbi i umjetnosti imalo je velik utjecaj. Još od djetinjstva živim u tom svijetu i ne planiram to mijenjati. Sudjelovao sam u organizaciji brojnih koncerata i festivala, uključujući i one na kojima je svirao Kultur Shock. Od samog početka pisanja scenarija bio sam svjestan izazova. Silvio Mirošničenko i ja vjerovali smo u koncept portretnog dokumentarca koji kroz eklektični punk pristup prikazuje izniman život jednog glazbenika. Taj spoj stilova, ritma i energije bio nam je iznimno važan – i mislim da smo u tome uspjeli.
Večernji list: Film je imao bogat festivalski život – od ZagrebDoxa do Seattlea, Sarajeva i Beograda. Koje su vam reakcije publike ili kritike ostale najposebnije u sjećanju?
– Reakcije publike bile su vrlo emotivne i tople, a posebno pamtim sarajevsku projekciju na SFF-u, gdje smo svi imali opravdanu tremu. Kritike uglavnom ne čitam – meni je najvažnije da publika nakon filma izlazi zadovoljna i dirnuta. Ako smo ovim filmom uspjeli barem malo pomaknuti granice i potaknuti pozitivno razmišljanje, osobito među mladima i kreativcima, onda smo postigli ono što smo željeli.
Večernji list: U kojoj mjeri je međunarodna perspektiva važna za ovakvu priču o bendu koji potječe iz naših prostora, a stvorio je karijeru u svijetu?
– Glazbeni dokumentarci danas su među najgledanijima u regiji. Kako bi se ovakva lokalna priča uspješno predstavila svijetu, nužna je podrška regionalnih festivala i kinoprikazivača. Sretni smo što “Grandpa Guru” od svjetske premijere u Zagrebu i dalje ima uspješan festivalski i kinoput, već više od osamnaest mjeseci. Bilo bi sjajno da u budućnosti postoji još više prostora za prikazivanje i promociju regionalnih glazbenih dokumentaraca.
Večernji list: Film govori i o “demonima” koji prate glavnog junaka. Kako ste oblikovali taj sloj priče?
– Gino u filmu kaže: “Moj demon me natjerao da pričam o sebi dvadeset i četiri sata.” Upravo kroz tu rečenicu razumijemo bit filma. Taj “demon” simbolizira unutarnju borbu između umjetničkog izraza i potrebe za priznanjem. On želi da sve bude uspješno, komercijalno, priznato – ali pitanje je koliko je Gino u tome doista bio sretan. Pobjeda nad tim demonima jest trenutak u kojem prihvaća vlastitu posttraumu – to smo željeli prenijeti i gledateljima.
Večernji list: Je li Gino bio zadovoljan prikazanim? Kako je reagirao na film?
– Na početku nam je rekao da ne vjeruje u dokumentarce o glazbenicima, ali postavio je jedno pitanje koje nas je dirnulo – hoćemo li prikazati “horore” kroz koje svakodnevno prolazi. Nakon toga se priča otvorila. Nakon prve zajedničke projekcije shvatio sam da mu se film iskreno svidio, što nam je i potvrdio. Bila je to posebna večer za cijelu ekipu. Nije lako biti ogoljen pred publikom, ali Gino je to prihvatio s nevjerojatnom iskrenošću.
Večernji list: Neka zanimljivost sa snimanja?
– Bilo je mnogo zanimljivih trenutaka, osobito tijekom snimanja u SAD-u. Izdvojio bih snimanje na poznatim “Rocky” stubama u Philadelphiji, okruženi brojnim turistima, te razgovor s Billyjem Gouldom u legendarnom studiju u Oaklandu, gdje je Faith No More snimio svoja prva tri albuma.
Večernji list: Što biste željeli da je publika ponijela iz kina nakon gledanja filma – poruku o umjetnosti, životu ili nešto treće?
– Zanimljivo je vidjeti koliko mladih dolazi na projekcije “Grandpa Gurua” i koliko razumiju Ginine poruke. Baza fanova Kultur Shocka stalno raste, a njihova glazba i poruke odjekuju, osobito u ovim složenim vremenima.
To nam je najvažnije. Gino i Kultur Shock su, bez sumnje, glazbena mašina koja ne staje – i to dokazuju svakim novim nastupom.
Powered by WPeMatico
