Dr. Oliver Vasilj, istaknuti Brotnjak i hrvatski ginekolog s bogatim iskustvom u području opstetricije i ginekologije, trenutno djeluje kao izvanredni profesor na Sveučilištu Sjever te je član stručnog tima Poliklinike Medifem u Zagrebu. Poznat je po svom predanom radu i profesionalnom pristupu pacijenticama, a karijeru je posvetio brizi o zdravlju žena – od prevencije i edukacije do primjene suvremenih dijagnostičkih i terapijskih metoda. U razgovoru za Brotnjo.ba govorio je o izazovima u struci, važnosti redovitih pregleda te perspektivama ginekologije.
Što Vas je potaknulo da odaberete ginekologiju kao životni poziv i koja područja struke su Vam posebno bliska?
Već nakon završenog Medicinskog fakulteta zaposlio sam se kao znanstveni novak asistent na Katedri za ginekologiju i porodništvo. Tako da je moj stručni i znanstveni put išao malo drugačije nego inače. Obično nakon fakulteta krenete sa specijalizacijom i usmjerite se u granu medicine kojom će te se u budućnosti baviti. No, tih godina je bilo vrlo malo dostupnih specijalizacija tako da je put preko fakulteta bio moj tadašnji odabir. Skoro tri godine sam se bavio istraživanjem prijevremenog poroda i načina kako otkriti trudnice koje bi mogle roditi prijevremeno. To je bilo znanstveno jako plodonosno razdoblje i objavili smo puno znanstvenih radova u međunarodnim časopisima. Nakon te tri godine započeo sam specijalizaciju iz ginekologije i nastavio sa subspecijalizacijom iz fetalne medicine. Nekada u životu morate imati i malo sreće, a ja sam je stvarno imao jer je profesor Asim Kurjak radio u bolnici Sveti Duh gdje sam specijalizirao. Zahvaljujući njemu imao sam priliku učiti ultrazvuk od najboljih svjetskih profesora što je nekako zacrtalo i moj budući profesionalni put u ginekologiji. Naime, svo to znanje koje sam godinama stjecao po raznim svjetskim medicinskim centrima u narednim godinama sam imao priliku i prenijeti kolegama kroz ultrazvučne tečajeve, edukacije i praktične vježbe. Jer što vrijedi znanje, ako ga ne prenesemo drugima.
Kako ocjenjujete trenutno stanje zdravstvene zaštite žena u Hrvatskoj?
Kvaliteta skrbi u ginekologiji se obično procjenjuje kroz perinatalni mortalitet to je broj djece koja nažalost umru tijekom trudnoće i neposredno nakon poroda. Po toj statistici Hrvatska na svjetskom nivou stoji vrlo dobro, usudio bih se reći i odlično. No, to je samo statistika, a za percepciju kvalitete zdravstvene skrbi od strane naših korisnika, žena potrebno je puno više od same statistike.
U tom segmentu imamo još puno toga za napraviti. Kako u ostatku svijeta tako i u Hrvatskoj nedostaje ginekologa, posebno onih u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a oni su nositelj sustava. Bolničkih liječnika je isto malo i rade ne primjereno puno sati što se naravno odražava na kvalitetu usluge koja se pruža, kao i u bilo kojoj drugoj djelatnosti od konobara, kuhara, majstora pa na dalje. Čovjek mora biti odmoran da bi mogao dati ono najbolje od sebe.
Problem je što treba jako puno godina da od mladog specijaliste dođemo do samostalnog, svjesnog, odgovornog liječnika punog kliničkog iskustva. To je jednostavno jedan dugotrajan proces u kojem nema prečaca i sve se to mora proći. Mi smo kao država sretni da imamo odlične medicinske fakultete, a tim mladim liječnicima starije i iskusnije kolege bi trebale prenijeti ne samo znanje nego kako se ponašati prema pacijentu shvatiti da je preko puta vas nečija majka, sestra, kćer, a ne samo pacijent sa dijagnozom , a to se većim dijelom uči od starijih kolega, a jednim djelom nosi i iz kuće i kućnog odgoja.
E tu imamo malo problem jer je dosta vrhunskih liječnika odselilo u druge države tražeći kvalitetniji život za sebe i obitelj. No, nije sve crno, dapače liječnici se i vraćaju nazad u Hrvatsku zbog poboljšanja kvalitete života tako da stvari idu na bolje i vjerujem da je budućnost zdravstvene skrbi žena u Hrvatskoj na dobrom putu.
Koliko je važna edukacija mladih djevojaka o reproduktivnom zdravlju i na koji način se može unaprijediti?
Na edukaciji mladih djevojaka, ali i mladića moramo puno poraditi na svim poljima ginekologije. Nabrojati ću samo neka područja o kojima moram pričati svi ne samo ginekolozi nego u školama, društvenim mrežama, tribinama i na televiziji. Mora se otvoreno pričati o negativnom utjecaja ranog stupanja u spolne odnose na opće reproduktivno i buduće mentalno zdravlje i emocije. U ove rasprave moraju biti uključeni svi slojevi društva i različiti stručnjaci od psihologa, endokrinologa, specijalisti infektivnih bolesti, ginekolozi, epidemiolozi…
O simptomima perimenopauze i menopauze skoro da se i ne priča. Nekako se prešutno prihvaća da je normalno da se ženi u menopauzi promijeni kvaliteta života na gore što apsolutno nije točno. Postoje modifikacije životnog stila, lijekovi, dodatci prehrani, biljna nadomjesna terapija, hormonska nadomjesna terapija prilagođena svakoj individualnoj ženi, različite nove tehnike liječenja, laseri, plazma obogaćena trombocitima ima toliko toga što se može pokušati, a ne samo prihvatiti meni je sada tako i bolje ne može biti.
Urinarna inkontinecija (nevoljno bježanje mokraće) je skoro tabu tema o tome se ne priča. A može dovesti do katastrofalnog poremećaja kvalitete života. Žene doslovno planiraju svoj dan putovanja i izlaske iz kuće o dostupnosti toaleta i na ovom području postoji puno novih tehnika operativnih i ne operativnih koje mogu ako niša poboljšati kvalitetu života.
Spolno prenosive bolesti, kako zaštiti sebe i druge. Endometrioza sa cijelom spektrom simptoma koje ona može izazivati.
Planiranje trudnoće, kako modifikacijom životnog stila, suplementacijom, različitim vitaminima pripremiti svoje tijelo da bude najbolji mogući dom svom budućem djetetu. Jer sada je već znanstvena činjenica da razdoblje i okruženje u kojem fetus raste, to buduće dijete predisponira za razvoj nekih kroničnih bolesti kao što su dijabetes, metabolički poremećaji, ali djeluje i na motorički i emotivni razvoj djeteta. Bolest modernog doba je pretilost, višak unosa ugljikohidrata, tjelesna ne aktivnost dovode do razvoja inzulinske rezistencije koja posljedično dovodi i do jako čestog poremećaja koji se zove policistični jajnici. Takvi jajnici funkcioniraju drugačije, manja je šansa oplodnje i veći rizik za komplikacije u trudnoći, a samo malom intervencijom promijene prehrane, kalorijskog deficita uz uključivanje lijekova može se sve to popraviti ili ako ništa poboljšati. Pa će biti i manje potrebe za uključivanjem liječnika koji se bave neplodnošću.
Mogao bih još puno toga navesti, ali ovo su možda teme o kojima bi se trebalo početi pričati glasno i javno.
S kakvim se najčešćim problemima i dijagnozama susrećete u svakodnevnoj praksi?
Problemi ovise o životnoj dobi i većinu njih sam već naveo u prethodnom pitanju. Tako da kod djevojčica i teenagerica najčešće imamo poremećaje menstruacijskog ciklusa. Kod žena reproduktivne dobi je problem neplodnosti i različiti drugi problemi kao što su ponavljajući spontani pobačaji. U žena zrelije životne dobi to su problemi vezani sa nedostatkom hormona zbog menopauze.
Kroz sve životne periode moramo razmišljati i o karcinomima koji se preventivnim pregledima mogu otkriti u ranijim stadijima i onda biti većim dijelom izlječiva bolest.
No sram, ma mene ništa ne boli i ništa me ne smeta pa zašto da idem kod ginekologa su veliki problem, a posebno kod nas u Hercegovini. Ginekologe nekako vežu uz trudnoću, a zaboravlja se da je trudnoća samo jedan segment ženskog zdravlja i trebamo se posvetiti trudnoći, ali ne zaboraviti i ostale aspekte cjelokupnog ženskog zdravlja.
Koliko suvremena dijagnostika i nove tehnologije mijenjaju pristup ginekologiji u odnosu na ranija vremena?
U svim poljima medicine imamo napredak u dijagnostici, prevenciji i ranom liječenju pa tako i u ginekologiji. Kako se ja najviše bavim fetalnom medicinom onda ću na ovo pitanje dati samo par primjera iz vlastite subspecijalizacije.
Ultrazvučna dijagnostika je otišla toliko daleko da najnoviji ultrazvučni aparati u sebi imaju umjetnu inteligenciju koja liječniku pomaže pri pregledu da ne zaboravi nešto pogledati. Aparat se te sam napominje što nisi vidio i ne dopušta da završiš pregled dok to ne prikažeš. Mjerenja postaju automatizirana, bebe se može prikazati u tri dimenzija (kao da smo fotoaparatom uslikali fetus) sve te nove tehnike nam omogućuju raniju, precizniju dijagnostiku i olakšavaju savjetovanje pacijenata. Naravno, moramo imati aparate koji imaju te funkcije, a liječnici moraju biti educirani da ih koriste.
Razvija se i fetalna kirurgija tako da već postoje smjernice za operaciju fetusa, dijete je još u maternici kirurg ga operira i vrati nazad u maternicu. Ovo još nije dostupno u Hrvatskoj, ali u nekim centrima u Europi je dostupno. Iskreno, nije niti za očekivati da ovakve stvari budu dostupne kod nas zato što nas je jednostavno premalo i niti jedan liječnik ne bi mogao steći dovoljno iskustva za takav tip operacije. No, bitno je znati da to negdje postoji i pacijenticama omogućiti i tu informaciju.
Ono što je najviše napredovalo je neonatalna skrb (liječnici koji se brinu o novorođenim bebama). Tako da se granica porođaj – pobačaj svako malo pomiče na sve niže tjedne. Ne tako davno ta granica je bila 28 tjedan trudnoće i 1000 g djeteta. Sada smo na 24 tjedna i 500 g, a u nekim država čak i na 22 tjedna trudnoće.
Koliko su redoviti ginekološki pregledi važni za prevenciju ozbiljnijih oboljenja i koliko su naše žene osviještene o tome?
Redoviti ginekološki pregledi su osnova prevencije budućih bolesti zloćudnih i ne zloćudnih. Mislim da je osviještenost o bitnosti preventivnih ginekoloških pregleda u mladoj populaciji sve veća što me raduje, ali ne smijemo zaboraviti da sa menopauzom ne prestaje potreba za redovitim pregledima.
Da me pitate samo jednu rečenicu, samo jedan simptom kojim bi mogli spasiti život najvećem broju žena mislim da bi to bila ova rečenica.
U menopauzi NE SMIJE VIŠE BITI KRVARENJA. Često čujem ma ja sam u menopauzi već dugo, ali par puta sam samo malo prokrvarila ili nemam ja problema, ali zna mi menstruacija doći još koji put, ma nije to ništa puno doktore samo malo krvi na donjem rublju. Da iz ovog našeg razgovora samo netko zapamti ovu rečenicu ja bih bio presretan jer karcinom sluznice maternice je izlječiva bolest ako se rano otkrije, a prvi simptom je upravo krvarenje u menopauzi.
Na koji način pristupate osjetljivim temama poput neplodnosti ili spontanih pobačaja u razgovoru s pacijenticama?
To su vrlo teške teme jer to nije samo bolest. Svi aspekti života su zahvaćeni, odnos sa bračnim partnerom, odnos sa obitelji, sumnja u samog sebe, krivnja drugih i sebe. Tu liječnik mora imati posebno razumijevanje da to nije jedan jedinstveni problem te da se ne može riješiti jednom tabletom ili jednim pregledom. Žene nisu samo jajnici i maternica. Hormonska kontrola nad jajnicima je višestruka i uključene su skoro sve žlijezde u nadzor funkcije jajnika: kora mozga (naše razmišljanje, naši stavovi, odmor, umor, stres), hipofiza, štitnjača, nadbubrežna žljezda, gušterača i ono o čemu malo ljudi zna masno tkivo koje isto tako proizvodi hormone koji remete plodnost.
Ne želim ići u detalje jer stvarno nije moguće sve to staviti u jedan razgovor. Mislim da ginekolog treba biti otvoren i reći pacijentima što sve postoji trenutno u medicini, što im može pomoći pri neplodnosti, a da pacijent sam mora odlučiti što je to i koji je pristup najprimjereniji za njih. Isključivost ne bi trebala biti dopuštena, reći bračnom paru vi ste za IVF i ništa drugo je vrlo često samo brzi izlazak iz problema i to stvarno je tako, jer da bi nešto možda uspjeli prirodno napraviti zahtjeva ogroman angažman kako žene tako i muža, ali i liječnika i taj postupak traje puno duže nego postupak IVF, a u konačnici statistika kaže da je moguće pomoći ako se nađe jedan ili više uzročnika neplodnosti i pokuša ih se liječiti. Nekada nažalost ne uspijemo naći razlog, ali to ne znači da se u budućnosti razvojem medicine neće otkriti samo u ovom trenutku i sa ovim znanjem nismo sigurni zašto kod vas trudnoća ne uspijeva.
Parovi koji imaju problema sa neplodnošću ili spontanim pobačajima su posebna skupina pacijenata za koje treba imati puno razumijevanja jer u našoj osnovici svi imamo ucrtanu želju za reprodukcijom. No, moramo biti i svjesni da puno puta i sami remetimo tu reproduktivnu sposobnost odgađanjem roditeljstva. Ja znam da svijet pred nas stavlja različite zahtjeve i norme: završi fakultet, zaposli se, imaj karijeru, putuj, živi, kupi stan… Ali nažalost biologija ne prati te zahtjeve i neminovno s godinama opada reproduktivna sposobnost, ona nije nemoguća, ali da je otežano ostati trudna to sigurno je.
Kako gledate na izazove i perspektive ginekologije u budućnosti?
Već spomenuta umjetna inteligencija može donijeti jako puno u prevenciji, dijagnostici i liječenju. Kompjuteri koji mogu obraditi jako puno podataka koje u njih unesemo mogu puno brže proći sve moguće dijagnoze na temelju unesenih simptoma i mjerenja te time dati širi spektar potencijalnih dijagnoza, a liječnik na temelju svog iskustva i znanja mora odabrati koja bi bila najprimjerenija za pacijenta. Na isti način AI može pomoći i pri liječenju tako da za svaki pojedinačni slučaj analizira i ponudi koji bi modalitet liječenja bio najprimjereniji jer je naučen na temelju više desetak tisuća slučajeva sa istim ili sličnim simptomima, a i ishodima liječenja. Mislim da bi umjetna inteligencija u rukama liječnika sa iskustvom stvarno mogla biti veliki iskorak u budućnosti.
Koliko Vas je zavičaj – Brotnjo – oblikovao u osobnom i profesionalnom smislu?
U Brotnju sam završio osnovnu školu i gimnaziju, moj kraj i moja obitelj su me definirali i oblikovali u čovjeka koji sam sada. Da li je to dobro ili ne to će procijeniti drugi.
Kao poruka svim đacima naših srednjih škola, nemojte da vas zabrinjava što ste iz malih mjesta, nemojte da vas brine da je vaše znanje manje od đaka iz onih poznatih i velikih škola. Vi ste ti koji određujete gdje će te dogurati, što će te upisati, čime će te se baviti i koliko će te biti uspješni u onomu što budete radili. Samo VI , vaš trud i vaše zalaganje, ništa ne dolazi brzo. Nekada će te se morati truditi više od drugih, ali ona kliše rečenica stvarno vrijedi ZNANJE VAM NITKO NE MOŽE UZETI.
Ja sam iz malog mjesta otišao u Zagreb, a predavao sam na Svjetskim kongresima, organizirao kongrese i tečajeve, bio sam član različitih međunarodnih udruga, sudjelovao u istraživanjima sa kolegama iz cijelog svijeta, a sada učim druge i to me čini sretnim. A sve to je počelo u Brotnju. Tako da dragi moji mladi nije vam Brotnjo ograničavajući čimbenik za uspjeh nego može biti samo motivacija da drugima pokažete što može napraviti netko tko je vrijedan pa čak i ako nije iz nekog razvikanog i velikog mjesta.
Akademije znanosti i umjetnosti su udruženja koja okupljaju ljude koji su svojim znanstvenim, stručnim, javnim ili umjetničkim radom napravili nešto bitno i vrijedno. Lijep je osjećaj kada te i u rodnom kraju prepoznaju kao znanstvenika tako me je Međunarodna akademija znanosti i umjetnosti u Bosni i Hercegovini prije dvije godine primila kao svog suradnog člana. Biti prepoznat i u rodnom kraju je nešto što me ispunjava i daje poticaj za daljnji rad.
Koje značenje vjera ima u Vašem životu i na koji način Vas prati u svakodnevnom radu i susretu s pacijenticama?
Vjera je osnova mog života kako obiteljskog, tako i profesionalnog i prožima sve sfere mog djelovanja. Nekada više nekada manje, ali uvijek sa jasnom slikom i pogledom prema gore. Odrastanje u Međugorju, moji roditelji i njihovi savjeti i život vjere, prisutnost i upoznavanje hodočasnika, gledanje kako je Gospa sa svojim sinom transformirala njihove živote na bolje je ostavilo ne izbrisiv trag u mom životu. Mislim da me je vjera formirala u osobu koja sam danas nesavršena, mala, ali svjesna da mogu bolje i treba bolje. Trudim se da to pokažem i u svom kliničkom radu , ali opet moram biti profesionalan i sa odmakom jer nisu svi moji pacijenti vjernici. Trebaju u meni i mojim savjetima osjetiti da mi je stalo i da se trudim da im ponudim sve što moderna znanost pruža sa svojim plusevima i minusima, a oni su ti koji odabiru put kojim žele ići. To mi nekad uspije nekad ne, ali bitno je to osvijestiti i truditi se jer liječnicima ljudi dolaze u vrlo teškim trenutcima života.
Možete li nam pobliže predstaviti rad Poliklinike Medifem u Zagrebu i u kojim segmentima pružate najveću podršku pacijenticama?
Medifem sam otvorio sa još dvojicom kolega sa Svetog Duha prof. Miškovićem i dr. Kernerom koji nas je nažalost prerano napustio, a bio je srce i duša naše klinike. Njegov učenik, a sada već vrlo iskusni ginekološki kirurg dr. Milan Pavlović je dio našeg stalnog tima. Naša djelatnost je ginekologija i porodništvo i bavimo se dijagnostikom najkompleksnijih kako ginekoloških tako i problema u trudnoći. Kako smo registrirani kao dnevna bolnica onda obavljamo i kirurške zahvate u općoj anesteziji kao što su histeroskopije, kiretaže, operacije inkontinencije … Ono čime se ne bavimo to je IVF i umjetna oplodnja te u tom segmentu našim pacijentima pokušavam pomoći tražeći uzrok neplodnosti kroz vrlo detaljnu hormonsku obradu i ultrazvučnu dijagnostiku. To traje dulje i naporno je, ali kada bračni par uspije ostati trudan spontano ta sreća bude ogromna, a mi presretni što smo bili dio tog procesa. No kada ne ide ili ljudi odustanu onda im ponudim pomoć kolega koji se bave humanom reprodukcijom.
Izgradili ste uspješnu karijeru van Brotnja i na neki način vjerujemo ispunili svoje snove pa baš vezano za to ima li nešto što bi ste poručili za kraj svim našim čitateljima portala brotnjo.ba?
Moram priznati sa sam profesionalno i znanstveno ispunjen i sada mi sreću čini dijeljenje znanja, predavanje na fakultetu, mentoriranje diplomskih i doktorata i naravno moj svakodnevni rad sa pacijentima. Ipak kako sam štreber i stalno nešto čitam s vremena na vrijeme pobjegnem na neki tečaj nečega što me zanima, što želim još naučiti. Na što bi moja supruga rekla pa zar ti nije više dosta, naravno kroz šalu, jer bez njene podrške ni ja ne bi bio gdje sam danas. Bračni partneri moraju biti par i podrška u svemu, a ja imam sreću i blagoslov da upravo to imam.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti brotnjo.ba kao autora te dodati poveznicu na autorski članak.
Powered by WPeMatico
