U maslinovu drvu ispisuje tisućljetnu hrvatsku povijest – od kraljeva do hajduka

U godini u kojoj se obilježava 1100. obljetnica krunidbe kralja Tomislava na Duvanjskome polju u organizaciji tomislavgradskog Kulturno-informativnog centra upriličena je još jedna tematska izložba. Riječ je o izložbi skulptura pod nazivom “Drvo masline: tisućljetni korijeni hrvatske povijesti” autora Ante Vukadina, Duvnjaka koji živi i radi u Dubrovniku, a mi smo ga dan prije izložbe pronašli u stvaralačkome zanosu na Blidinju. U prijateljevoj vikendici, koju mu je osobno projektirao i napravio, Ante je obrađivao korijen stoljetne masline. Čisti svu trulež i koru dok ne dođe do zdravog drva, govori nam.

– I onda mi tek taj panj, to drvo, kaže što bih ja od njega mogao napraviti. Evo, vidite i sami, ovo što je ostalo podsjeća me na jednog našeg staroga didu. Da, na didu koji ima škriljak, kapu, lulu, vjerojatno ću mu tu lulu sačuvati i oblikovati. Dida sjedi u stolcu, evo vidite, i ruka mu je na naslonjaču. Drvo mi samo kazuje što ću od njega napraviti – kaže nam ovaj umjetnik.

Ante je kao stolar cijeli radni vijek proveo s drvom, a u neobičnim oblicima maslinovih grana i korijenja očima umjetnika godinama već prepoznaje različite likove. Na tu se činjenicu u likovnoj kritici osvrnula i akademska kiparica Marija Magdalena Madunić, koja je, među ostalim, napisala:

– Vukadin ne pristupa maslini kao kipar koji želi nametnuti oblik, nego kao stvaratelj koji u njezinim uvojima i čvorovima prepoznaje skrivene figure. U njima naslućuje priču – lik koji ga “pozove” – a potom ga oslobađa iz drva dodajući tek ono što priroda već započinje.

Pitali smo Vukadina zašto je baš odabrao maslinu, a ne neko drugo drvo.

– Maslina je povijesno drvo još od davnina i ona je pratila i naše kraljeve i povijesne događaje. Tako sam napravio ove skulpture, kraljeve (među kojima je i prvi hrvatski kralj Tomislav, nap. a.), Mijata Tomića i ostale hajduke, sve te naše hrvatske legende – objašnjava nam umjetnik. A kada je na svečanosti otvorenja izložbe dobio riječ, umjesto govora, svojom je neposrednošću iznenadio posjetitelje objašnjavajući nastanak i značenje svake od izloženih skulptura.

Posjetiteljica Zdravka Mihojević bila je ugodno iznenađena te nam je na naš upit o toj interaktivnosti kazala:

– Ovo je nešto drukčije, nekako intimnije, toplije, veoma lijepo. O umjetniku vrlo malo znam, s njim sam se nekako susrela tek na ovoj izložbi, baš sam iznenađena, ugodno iznenađena – kazala nam je.

A Tomislav Vučemil kaže da je u knjigu dojmova zapisao sljedeće: “Izvrsni radovi. I mnogi akademski kipari zavidjeli bi na ovakvim radovima, izvanredno.”

Unatoč zdravstvenim poteškoćama jer je preživio dva slabija i jedan jači srčani udar, Vukadin i danas, u 73. godini života s nesmanjenom strašću i dubokim poštovanjem prema drvu izrađuje skulpture inspirirane poviješću, sakralnim motivima i legendama o kraljevima i hajducima.

Kustosica u KIC-u, akademska slikarica Gabrijela Mamić, izložbu je proglasila otvorenom riječima:

– Vjerujem da večeras svi nosimo isti dojam – da smo dotaknuli nešto dublje od same umjetnosti. Zato mi je iznimna čast pozvati vas da uronite u ovu izložbu i da je doživite srcem jer iz srca je i nastala.