Hip_Urednik
Elektroničko nasilje nezaustavljivo se širi digitalnim prostorom i prerasta u jedan od najozbiljnijih izazova suvremenog društva. Iako internet djeci otvara vrata znanju, komunikaciji i kreativnom izražavanju, najnovije nacionalno istraživanje provedeno u Hrvatskoj pokazuje da digitalni prostor sve češće postaje prostor nasilja, manipulacije i zlostavljanja. Istraživanje je provela tvrtka A1 Hrvatska u suradnji s Centrom za sigurniji internet, a rezultati su predstavljeni na konferenciji CyberGuard 2025., koja je okupila vodeće domaće i međunarodne stručnjake za kibernetičku sigurnost. Pokazalo se da je više od četvrtine učenika u Hrvatskoj barem jednom primilo seksualne ili neprimjerene sadržaje od potpuno nepoznatih osoba preko interneta, što jasno upućuje na rastuću prisutnost predatorskog ponašanja u virtualnom prostoru.
Porazni rezultati
Rezultati koje je predstavila profesorica Lucija Vejmelka s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu otkrivaju da je elektroničko nasilje postalo dio svakodnevice velikog broja djece. Više od trećine osnovnoškolaca izloženo je digitalnom nasilju najmanje jednom mjesečno, dok gotovo četvrtina njih priznaje da su i sami uznemiravali svoje vršnjake. Posebno zabrinjava otkriće da je gotovo petina djece stupila u komunikaciju s nepoznatim osobama koja je završila prijedlogom susreta uživo, što upućuje na ozbiljan sigurnosni rizik i nedostatak nadzora nad digitalnim aktivnostima djece. Voditelj Centra za sigurniji internet Tomislav Ramljak ističe da broj prijava raste iz godine u godinu te upozorava da je riječ o fenomenu koji zahtijeva hitnu i sustavnu reakciju svih društvenih aktera. U digitalnom prostoru, upozoravaju stručnjaci, nasilje više ne završava u učionici ili školskom dvorištu, nego se nastavlja 24 sata dnevno, kroz poruke, društvene mreže i aplikacije, često bez znanja roditelja ili nastavnika. Psihološke posljedice ovakvih iskustava mogu biti ozbiljne, a djeca koja su izložena elektroničkom nasilju razvijaju simptome tjeskobe, depresije i socijalne izolacije. Da elektroničko nasilje nije ograničeno samo na Hrvatsku, potvrđuju i podaci iz Bosne i Hercegovine. Ranije istraživanje koje su proveli Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) i UNICEF pokazalo je da je više od polovine djece u BiH doživjelo neugodnosti na internetu, dok većina nikada nije potražila pomoć ili razgovarala s odraslom osobom o onome što je doživjela. Gotovo svako drugo dijete mlađe od jedanaest godina u BiH ima profil na društvenim mrežama iako je riječ o dobi u kojoj djeca nemaju dovoljnu sposobnost prepoznavanja digitalnog rizika i manipulacije. UNICEF upozorava da su djeca na internetu izložena raznim oblicima seksualne eksploatacije, pri čemu zlostavljači koriste njihove emocije, povjerenje i znatiželju. Sustavi podrške, poput Plavog telefona u BiH, bilježe tisuće poziva djece koja traže pomoć zbog osjećaja straha, usamljenosti ili prijetnji koje primaju na internetu. Psiholozi i stručnjaci za dječju zaštitu upozoravaju da je elektroničko nasilje oblik nasilja koji se ne može ignorirati jer ono ulazi u dječje domove, školske klupe i osobni prostor, ostavljajući duboke posljedice na emocionalno zdravlje i razvoj djece.
Digitalna pismenost
Sve je jasnije da digitalna sigurnost više nije tehničko, nego društveno i etičko pitanje. Stručnjaci poručuju da je nužno razvijati digitalnu pismenost, osnaživati roditelje i nastavnike te osigurati djeci zaštitu i podršku u digitalnom prostoru. Internet može biti prostor napretka i znanja, ali samo ako postane sigurno okružje u kojem dijete nije prepušteno samo sebi.
Powered by WPeMatico
