Hip_UrednikPočetak godine često nas na trenutak uspori. U tišini nakon blagdana, prije nego što započnu veliki planovi i važne odluke, lakše primjećujemo male priče, pogotovo one koje ne traže pozornost, ali ostavljaju stvaran i trajan trag.
Upravo takva priča započela je krajem prošle godine, iz jednostavne potrebe da se reagira i pomogne ondje gdje je to najpotrebnije, piše coverstyle.hr.
Širokobriješka humanitarka Josipa Galić tada se javila hrvatskoj poduzetnici Vanji Horvat kako bi joj najavila novi odlazak u Benin, zemlju u kojoj hrvatske misionarke već godinama skrbe o djeci u dva sirotišta.
Ondje svakodnevno brinu o njihovu zdravlju, prehrani i obrazovanju, omogućujući školovanje za gotovo dvjestotinjak mališana, uz stalno oslanjanje na donacije i podršku ljudi dobre volje.
Razgovor između Josipe i Vanje bio je jednostavan i iskren. Govorilo se o djeci, njihovoj svakodnevici, ali i o zdravstvenim problemima koji u takvim uvjetima nisu iznimka, već pravilo.
Upravo iz tog razgovora proizašla je konkretna odluka, te je Vanja Horvat odlučila donirati Zeo prirodnu kozmetiku i druge proizvode na bazi minerala zeolita, prilagođene stvarnim potrebama djece u sirotištima.
U praksi se ova pomoć pokazala iznimno važnom. Djeca se ondje često susreću s kroničnim infekcijama kože, ranicama koje teško zacjeljuju te ozbiljnim problemima s vlasištem, koji nerijetko dovode i do gubitka kose.
U uvjetima visoke vlage, prašine i ograničenog pristupa osnovnoj njezi, takvi se problemi lako pogoršavaju i postaju dugotrajni.
Donirani proizvodi korišteni su u svakodnevnoj rutini njege za smirivanje nadražene kože, čišćenje i zaštitu vlasišta.
Kod dijela djece vrlo brzo su primijećeni pozitivni pomaci: smanjenje upala, lakše zacjeljivanje kože te postupan ponovni rast kose. Osim fizičkih promjena, posebno važan bio je i psihološki učinak, a pogotovo osjećaj da se njihovo stanje može poboljšati i da nisu zaboravljeni.
U toj zajednici pomoć se nije mjerila brojkama ni vrijednošću donacije, već malim, ali vidljivim promjenama koje su se osjećale iz dana u dan. Kroz mirniji san, manje boli i više samopouzdanja kod djece koja su se ponovno počela smijati bez nelagode.
Ipak, ova priča ne završava u Beninu. Ona se tiho vraća nama i postavlja jednostavno pitanje: koliko je ponekad malo potrebno da bismo učinili razliku? Ne traži velike odluke ni posebne okolnosti.
Ponekad je dovoljno pitati, reagirati ili pomoći onako kako znamo i možemo: donacijom, podrškom ljudima koji već neumorno rade na terenu ili dijeljenjem priča koje podsjećaju da solidarnost još uvijek postoji.
Ako svatko od nas u novu godinu uđe s jednom takvom, malom, ali svjesnom odlukom, svijet se možda neće promijeniti odjednom. No za nekoga, negdje, bit će osjetno i nepovratno bolji.
Vrisak.info
