Hip_UrednikU našoj sredini, u Hercegovini, Bosni i Hercegovini, ali i širom svijeta, sve je češći obrazac koji zabrinjava i plaši: ljudi koji cijeli život rade, odriču se, trpe i „guraju dalje“, ne dočekaju mirovinu ili je dočekaju samo nakratko. Srčani i moždani udari, karcinomi, teške kronične bolesti ili iznenadne smrti postaju gotovo pravilo, a ne izuzetak.
Pitanje koje se sve glasnije postavlja glasi: što se to događa s čovjekom u godinama kada bi napokon trebao živjeti mirnije i bez pritiska?
Život pod stalnim stresom – tihi ubojica
Jedan od ključnih faktora je kronični stres, koji kod većine ljudi traje desetljećima. Stres više nije povremena reakcija na problem, on je postao stalno stanje.
- financijska nesigurnost
- strah od gubitka posla u zrelijim godinama
- pritisak da se „izdrži do mirovine“
- krediti, dugovi, egzistencijalni problemi
- ratne i poratne traume (posebno kod ljudi s naših prostora)
Organizam može podnijeti stres kratkoročno, ali kada traje 20, 30 ili 40 godina, tijelo se troši iznutra.
Kronični stres aktivira hormonalni sustav (kortizol, adrenalin), što dugoročno:
- povisuje krvni tlak
- ubrzava rad srca i opterećuje krvne žile
- povećava rizik od srčanog i moždanog udara
- potiče upalne procese i oslabljuje imunitet
Tijelo šalje signale – nesanica, ubrzan rad srca, glavobolje, probavne smetnje, ali mnogi ih ignoriraju dok ne postanu ozbiljni problemi.
Radni vijek koji troši, a ne gradi
Velik broj ljudi u BiH i Hercegovini radio je ili još radi:
- fizički teške poslove
- poslove s lošim uvjetima
- bez dovoljno odmora i zdravstvene zaštite
- često u sivoj ekonomiji ili bez sigurnih prava
Uz to, mentalni pritisak je ogroman. Čovjek godinama radi ne zato što želi, nego zato što mora. Takav rad ne donosi osjećaj smisla, nego iscrpljenost i gorčinu.
Dugotrajni fizički napor, kombiniran sa stresom i lošom prehranom, povećava rizik od:
- hipertenzije (povišenog tlaka)
- ateroskleroze (začepljenja krvnih žila)
- srčanih aritmija
- kroničnih bolesti poput dijabetesa i osteoartritisa
Statistika pokazuje da su ljudi s ovim faktorima više podložni iznenadnim srčanim i moždanim udarima upravo u periodu oko odlaska u mirovinu.
Psihološki i fizički slom nakon odlaska u mirovinu
Paradoksalno, mnogi se razbole tek nakon što prestanu raditi. Zašto?
Jer mirovina, umjesto olakšanja, često donese:
- osjećaj beskorisnosti
- gubitak identiteta („tko sam ja bez posla?“)
- usamljenost
- nagli pad životne dinamike
Čovjek koji je desetljećima živio pod pritiskom, kada se taj pritisak naglo ukloni, doživi psihološki i fizički kolaps. Kao da tijelo tek tada „pusti“ sve ono što je godinama potiskivalo.
- Odlazak u mirovinu može potaknuti nagli porast depresije i anksioznosti, koji dodatno opterećuju srce i krvne žile.
- Studije pokazuju da se nakon prestanka rada povećava rizik od srčanih udara, moždanih udara i metaboličkih bolesti.
- Nedostatak rutine i tjelesne aktivnosti dodatno ubrzava kronične bolesti.
Zapušteno zdravlje i kultura trpljenja
U našoj sredini još uvijek je snažno prisutna kultura:
- „Ma proći će“
- „Nije to ništa“
- „Nemam vremena za doktora“
Preventivni pregledi su rijetki, a bolest se često otkriva tek kada je već uznapredovala. Ljudi se naviknu živjeti s bolom, umorom i simptomima, smatrajući to „normalnim dijelom života“.
Rano otkrivanje bolesti poput karcinoma, hipertenzije ili dijabetesa može produžiti život i značajno poboljšati kvalitetu mirovine.
Redoviti liječnički pregledi, kontrola tlaka, kolesterola i šećera, uz umjerenu fizičku aktivnost, mogu spriječiti iznenadne komplikacije.
Brzina i način modernog života
Današnji svijet nameće tempo koji nije prirodan čovjeku:
- loša prehrana
- manjak sna
- premalo kretanja
- previše informacija i briga
Iako živimo „modernije“, ne živimo nužno zdravije. Srce i mozak ne prate uvijek ritam koji im društvo nameće.
Mirovina kao nedostižna nagrada
Mirovina je postala simbol nečega što se obećava, ali se rijetko istinski doživi. Generacije ljudi dale su svoje zdravlje, snagu i vrijeme u nadi da će „jednog dana“ živjeti mirno. Nažalost, mnogi taj dan ne dočekaju.
Ovo nije samo zdravstveni problem. Ovo je društveni, psihološki i egzistencijalni alarm.
Ako želimo promjenu, ona mora početi ranije:
- brigom o zdravlju dok još imamo snage
- smanjenjem normalizacije stresa
- promjenom odnosa prema radu i životu
- učenjem da život nije nagrada na kraju, nego proces koji se mora živjeti sada
Savjeti za bolje zdravlje prije i nakon mirovine:
- Redoviti preventivni pregledi i kontrola kroničnih bolesti.
- Umjerena fizička aktivnost – šetnja, lagano vježbanje ili bicikl.
- Uravnotežena prehrana s dovoljno povrća, voća i zdravih masti.
- Održavanje društvenih kontakata i hobija za mentalnu stimulaciju.
- Tehnike smanjenja stresa: meditacija, duboko disanje, planiranje slobodnog vremena.
Jer mirovina ne bi smjela biti cilj života, nego samo jedna njegova faza.
Vrisak.info
