Hip_Urednik
U vremenu kada se o inkluziji sve više govori, a još uvijek premalo čini, Udruga Zvončica Mostar već tri godine tiho, ali odlučno pomiče granice.
Ovoga ožujka njihova misija dobiva snažnu i emotivnu dimenziju – dolazak dječaka Šimuna Petra u Mostar, gdje će istrčati svoju utrku na Mostarskom polumaratonu, ali i večer uoči utrke predstaviti prvu inkluzivnu slikovnicu i bojanku čiji je upravo on autor.
Riječ je o inicijativi koja nadilazi sport i promociju knjige – to je poruka zajednici da dijagnoza ne određuje granice, da inkluzija nije fraza nego djelo i da malim koracima možemo do velikih promjena.
O svemu tome, ali i o radu Udruge, izazovima i planovima, razgovarali smo s predsjednicom Nives Nikolić.
1. Udruga Zvončica već godinama djeluje u Mostaru. Koji su temeljni ciljevi i misija udruge te na koje se aktivnosti najviše fokusirate u svakodnevnom radu?
Tako je, možemo ponosno reći da su iza nas tri godine djelovanja, truda, rada i želje za promjenom. Temeljni ciljevi koje smo postavile i trudimo se svakom inicijativom ispuniti su poboljšanje standarda djece i mladih, kako u našem Mostaru tako i šire.
Kroz razne festivale, druženja i projekte spajamo ljude i pružamo im sadržaj koji ih zanima. Roditeljima pokušavamo dati odgovore na pitanja koja se tiču problematike odgoja i pristupa ovog modernog doba.
2. S kakvim se izazovima najčešće susreću udruge poput vaše i što je fokus djelovanja vaše udruge?
Izazova na svakom koraku ima mnogo, ali mi to sve s osmijehom i optimizmom pokušavamo “preskočiti” i doći do postavljenog cilja. Moramo priznati da je izazovno i ponekad teško, ali uz dobru volju i ustrajnost sve se može.
Želimo našim djelovanjem i primjerom ohrabriti sve mlade i one malo manje mlade da ne odustaju od svojih snova i da na zemaljskoj kugli ima dovoljno mjesta za sve nas te, iako smo možda drugačiji, da smo ipak svi tu s razlogom.
3. S kojim se problemima susreću djeca s poremećajima iz spektra autizma i njihove obitelji u Mostaru i Hercegovini te na koji način Udruga nastoji biti njihova podrška?
Kako odgovoriti na ovo pitanje, a da ne bude esej? Ponajprije bi to bio manjak edukacije, kako okoline tako i samih roditelja (osim ako ne uzmu stvari u svoje ruke), ograničavanje djece koja su u spektru autizma i stavljanje “u stranu” jer “oni nešto ne mogu”. Svako dijete u spektru autizma je priča za sebe, ali imamo primjere koji nas mogu naučiti da samo treba “otkriti” u čemu su oni najbolji. Od kuhanja, pisanja poezije, slikanja, sporta…
U biti, ja smatram da mi svi samo imamo postavljene granice u glavi i da nismo svjesni naših prednosti i mogućnosti koje posjedujemo.
4. Koliko je važno kontinuirano raditi na podizanju svijesti javnosti o autizmu i koliko su se percepcije društva promijenile u posljednjih nekoliko godina?
Izvrsno pitanje! Bitno je skoro svakodnevno raditi na podizanju svijesti kroz razne edukacije, predavanja, društvene mreže i medije. Moramo priznati da više i nije tolika “sramota” (možda nespretan izraz) živjeti s nekim oblicima poteškoća – kako kod djece tako i kod odraslih, te se društvo budi. Sporo, ali se ipak budi. Ipak, daleko smo od prave inkluzije i prihvaćanja različitosti.
5. Pred nama je dolazak dječaka Šimuna Petra u Mostar. Kako je došlo do suradnje i što za Udrugu znači njegovo sudjelovanje na manifestaciji Mostarski polumaraton?
Da, Šimun Petar dolazi po još jedno ispunjenje cilja koji je sam sebi postavio. Suradnja između Zvončice i ovoga sjajnog dječaka došla je spontano i sasvim slučajno. Šimuna Petra smo upoznali prilikom predavanja na temu “Odgoj djece modernog doba” u našoj organizaciji gdje smo ugostili Stričeka Duška – Duška Ilijevića i Dariu Ćubelu – Sunčana strana Svemira.
Na prvu je ostavio snažan utisak na nas jer dijete koje je toliko posebno kroz svoju iskrenost i jednostavnost mora ostaviti veliki trag. Nakon toga je došla ideja za suradnju jer smo htjeli pokazati koliko je poseban, nesebičan i kreativan.
6. Šimun Petar kroz sport šalje snažnu poruku da dijagnoza ne određuje granice mogućnosti. Koliko su ovakvi primjeri važni za drugu djecu iz spektra, ali i za širu zajednicu?
Šimun Petar svojim djelovanjem i inkluzijom nas uči da naše malo nekome puno znači te da prepreke na koje nailazimo možemo “preskočiti” kad postoji odlučnost, volja i želja za istinskim pomaganjem. Sport je izvrstan primjer da svi možemo i trebamo imati priliku sudjelovati i osjetiti čar natjecanja i pripadnosti.
7. Dan uoči polumaratona u Mostaru bit će predstavljena njegova inkluzivna bojanka i slikovnica. Što publika može očekivati od tog događaja i kakvu poruku želite poslati roditeljima, djeci i institucijama?
Dan prije samog Halfmaratona imamo predstavljanje prve inkluzivne bojanke čiji je autor, vjerovali ili ne, dječak iz spektra autizma – Šimun Petar. Predstavljanje i promocija slikovnice počinje u 17 sati i svi ste pozvani! Posjetitelji će imati priliku vidjeti i kupiti posebno izdanje slikovnice/bojanke te tako podržati inicijativu koju smo pokrenuli.
Od svake prodane slikovnice/bojanke određeni iznos bit će usmjeren prema udruzi Plava Vrpca. Dobrodošli su i veliki i mali, a spremili smo i neka iznenađenja.
8. Koliko su ovakvi projekti važni u izgradnji mostova razumijevanja među djecom od najranije dobi?
Važni su jer su onaj “nevidljivi” most koji nas sve spaja, koji u nama budi ono što se uspavalo, a to je empatija i učenje o različitostima. Pružiti ruku, dati osmijeh, razumjeti i prihvatiti je sasvim dovoljno, ako ne i ono najbitnije. Zapitajmo se je li lakše naučiti razumjeti i prihvatiti te tako nekome olakšati ili odbaciti i natjerati da “drugačiji” odlaze u druge sredine da bi bili prihvaćeni?
Smatramo da će se kroz ovakve inicijative prvo upoznati roditelji, bake i djedovi, tete u vrtićima, učitelji, nastavnici, ali i svi oni koji će sebi pružiti priliku da sebi približe i prihvate drugačije. Tko želi – može, bitna je samo volja. Petar Šimun nam može biti učitelj po tom pitanju.
9. Na koji način sport, poput sudjelovanja na polumaratonu, može doprinijeti inkluziji djece s poteškoćama u razvoju?
Bilo koja vrsta sporta je odlična za djecu, samo je potrebno naći način da se sudjeluje. Iskoristit ćemo ovu priliku da istaknemo da Šimun Petar, dijete u spektru, trči i gura posebna kolica s djecom koja ne mogu trčati tako da i ona osjete što znači sudjelovati.
10. Koliko je za Udrugu važna podrška lokalne zajednice, institucija i građana u organizaciji ovakvih događaja i kakvu poruku im želite uputiti?
Za nas je jako važna jer bez podrške lokalne zajednice, institucija i građana ne možemo djelovati niti ići prema cilju koji smo zacrtale. Zvončica kada nešto zamisli i obeća, dat će sve od sebe da se nađu vrata koja će se otvoriti i prepoznati inicijativu. Kao što voda nađe svoj put, tako i mi.
Kada se svi uključimo i želimo istinski pomoći, promijeniti i sudjelovati, onda se i čuda mogu dogoditi.
11. Koji su daljnji planovi Udruge Zvončica kada je riječ o novim projektima, suradnjama i inicijativama usmjerenim na kvalitetniji život djece iz spektra autizma i njihovih obitelji?
Planovi? Mi imamo samo jedan plan, a to je nastaviti u istom žaru i volji za promjenama društva. Malim, ali sigurnim koracima. Za suradnju smo otvorene prema svim udrugama koje djeluju za djecu – za nove ideje, partnerstva, pomoći… sve što je u našoj mogućnosti da ostvarimo bolje sutra našoj djeci
Poruka za kraj?
Podržite ovu inicijativu! Ne zbog nas, ne zbog Šimuna Petra, već zbog djece i generacija koje nam dolaze.
21. ožujka 2026. zajedno pišemo povijest Šimuna Petra kao najmlađeg djeteta iz spektra autizma koji će istrčati svoj prvi halfmaraton uz prijatelje koji dolaze iz svih krajeva kao podrška.
Dolaskom, osmijehom, lijepom riječju, aplauzom – sve to puno znači jer – malim koracima do velike inkluzije.
(www.jabuka.tv | Foto: PR)
The post Dijagnoza nije granica: Šimun Petar trči Mostarski polumaraton i donosi inkluzivnu slikovnicu first appeared on Jabuka.tv.
