Hip_Urednik
Prije točno mjesec dana, bivši igrač Širokog Brijega Domagoj Jelavić, stigao je u Ukrajinu. Svoj nogometni put nastavio je u Zorji iz Luhanska, klubu s istoka države koji već više od 10 godina ne igra na svojem stadionu. Razlog je, pogađate – rat.
Kako je bilo odseliti sa sigurne Pecare u nešto potpuno nepoznato, rođeni Splićanin otkriva u razgovoru za čitatelje portala Jabuka.tv.
Debi u crno-bijelom dresu
Prošloga vikenda debitirao je u visokoj pobjedi Zorje nad Poltavom. Ušao je u igru u 68. minuti, nakon što je prva dva kola u potpunosti pauzirao.
Bilo je u redu za prvu utakmicu s obzirom na to da nisam prošao pripreme zbog ozljede. Iz istog sam razloga preskočio i prve dvije utakmice. Zadovoljan sam što sam ušao i što sam osjetio malo ligu i svoju ekipu. Najvažnije mi je da je ta ozljeda sada stvar prošlosti. To mi je najveći plus uz, naravno, pobjedu koja nam je dobro došla s obzirom na prva dva malo lošija rezultata, kaže Jelavić.
View this post on Instagram
Probleme s ložom osjetio je nakon dugog puta i sve jačih treninga na pripremama s novom momčadi. Ekipi se prvo pridružio u Turskoj, a tjedan dana prije prve službene utakmice, vratili su se u Kijev gdje inače treniraju i igraju domaće utakmice.
Osjetio sam da se povećava bol i mislim da sam stao na vrijeme jer nije bila pretjerano velika pauza. Šteta je što sam došao dva tjedna prije početka lige i te pripreme sam morao propustiti, uz još te dvije utakmice, ali sad sam, hvala Bogu, nazad, tvrdi Jelavić koji je transfer ostvario krajem siječnja.
U ekipi ga dočekao najbolji prijatelj
Prilagodbu u novoj sredini olakšali su mu igrači koje je poznavao otprije, kao i ostali s našega govornog područja, a jedno ime posebno ističe.
Tu mi je najbolji prijatelj, Gabriel Eškinja. Igrali smo zajedno u Zrinski Osječko prije nekoliko sezona i otad smo povezani. On me je uveo u sve i olakšao mi maksimalno, nastavlja krilni napadač koji je u dosadašnjoj karijeri najveći trag ostavio u dresu Širokog Brijega odigravši 46 utakmica, u kojima je postigao 9 pogodaka i dodao 8 asistencija.
Ako je suditi po prošloj utakmici, nogometašima s ovih prostora odgovara tamošnji nogomet kada uzmemo u obzir činjenicu da je Nemanja Anđušić u prošlom kolu zabio hat-trick za 50 minuta igre.
View this post on Instagram
Znao sam ga iz Sarajeva i tad sam primijetio da je stvarno dobar igrač, ali i sad na treninzima i utakmicama pokazuje razinu više. Jako kvalitetan i kao igrač i kao čovjek. Također su tu i Dejan Popara, Andrija Janjić, Jakov Bašić, kojeg nisam znao otprije te Petar Mićin, koji je trenutno ozlijeđen, ali trebao bi nam se i on brzo priključiti. Momci su svi odlični, i Ukrajinci i naši. S našima se svaki dan družim i samo riječi hvale imam za njih.
Svi su mi maksimalno izišli u susret i jedino im mogu zahvaliti i ovim putem.
11 kola do kraja
Sljedeću utakmicu igraju u nedjelju protiv sedmoplasirane ekipe Kolos Kovalivka koja ima samo bod više od njih.
Meni je iskreno ovdje dosta ekipa nepoznanica. Pratio sam ligu prije zbog svog prijatelja, ali površno, i znam ove najjače momčadi. Kolos znam čak jer su prije nekoliko godina igrali s Rijekom u Europi i tu su trenutno ispred nas na ljestvici. Odradili smo analizu, mislim da su momčad koja ima glavu i rep. Igramo kod njih i mislim da će biti dobra atmosfera. Nadam se pobjedi. Idemo tamo po tri boda koja će nam stvarno značiti dosta.
O konkretnim ciljevima, kako kaže, trenutno ne može govoriti, ali smatra da je u borbi za Europu sve još otvoreno, a Zorja je ne tako davno redovno igrala na europskoj sceni.
Težimo tome iako smo na osmom mjestu. Ako četvrto mjesto bude vodilo, Europa ne bježi za previše bodova i zašto se ne potući do kraja. Mislim da bi to bio veliki korak za klub i da Zorja zaslužuje igrati u Europi. Nadam se da ću uspjeti pomoći svojim igrama da to i ostvarimo.
Razinu nogometa u BiH i Ukrajini još uvijek ne može uspoređivati, ali neke prve dojmove i razlike podijelio je za čitatelje portala Jabuka.tv.
Nisam odigrao dovoljno utakmica. Drugačije se to osjeti kada ste gledatelj i na terenu, ali mogu zasad reći da možda u BiH ima više igrača koji iskusno znaju “spustiti loptu” i usporiti tempo, a ovdje se igra dosta intenzivnije i jače. Ima dosta kontri i ekipe većinom igraju visoki pressing i onda je dinamičniji tempo. Meni osobno to odgovara s obzirom na moju poziciju i na moj način igre. Infrastrukturno, ovo zasad što sam vidio rekao bih da su stadioni bolji ovdje, tvrdi Jelavić.
Život u Ukrajini
Domagoj Jelavić rođen je 27. rujna 2001. godine. U karijeri je igrao za već spomenute NK Široki Brijeg i NK Zrinski Osječko 1664 te RNK Split i HNK Cibalia Vinkovci. Nikad dosad nije se susreo sa situacijom koja ga je dočekala u Ukrajini.
U Kijevu sam mjesec dana, a imam osjećaj da nisam vidio 3 % grada. Baš je ogroman i na ovim mjestima gdje sam bio, stvarno je lijepo. Ima dosta sadržaja i svega. Život se odvija normalno, koliko je to moguće u ovakvoj situaciji. Čini mi se da su ljudi ovdje naučili s tim živjeti. To traje dugo i ljudi su, nažalost, naviknuti na to. Sigurno je svatko već umoran od toga rata.
U 21. stoljeću, 2026. godini, da mi govorimo sad o ratu mi je suludo.
Nadam se, prvenstveno radi svih tih ljudi koji proživljavaju to godinama, da će što prije završiti.
Vjeruje da je normalnija situacija u državi, da bi se cijelo njegovo iskustvo o životnom standardu tamo diglo na još razinu više.
Zasad imam pozitivne dojmove. Što se tiče sigurnosti, tu i tamo se čuju svako nekoliko dana sirene za uzbunu.
Ako dođe do te sirene, preporuka je da svatko treba otići u sklonište.
To je sad od osobe do osobe. Za većinu ljudi ovdje rekao bih da su navikli na to. Kad je ta sirena, pogotovo tijekom dana, ljudi eventualno iziđu iz shopping centra jer se mora, ali na ulicama normalno nastavljaju sa svojim aktivnostima. Mogu reći da se s te strane osjećam sigurno, a da sam se privikao na to, nisam i mislim da se nitko ne bi na to trebao priviknuti i nadam se da će se što prije završiti.
Zanimljivo je da njegov novi klub, zbog cjelokupne situacije, “domaće” utakmice igra na stadionu Dinamo Kijeva. Ako se uzme u obzir činjenica da se nogomet igra zbog navijača, ili barem to romantika najvažnije sporedne stvari na svijetu nalaže, nemogućnost igranja pred vlastitim navijačima i u svome gradu na žalost je svih sportskih aktera.
Bilo je nešto naših navijača na prošloj domaćoj utakmici i bodrili su nas. Bilo je stvarno lijepo to doživjeti, pogotovo meni koji sam došao iz Širokog Brijega gdje je uvijek bila dosta dobra posjeta i navijanje. Ja osobno volim da je što više gledatelja i navijača na stadionu, tako da je izostanak toga sigurno jedan minus.
Svoj bivši klub prati i dalje i tvrdi kako ga dobre igre Širokog Brijega na otvaranju proljetnog dijela sezone nisu iznenadile.
Imam tamo stvarno dobrih prijatelja i dosta poznanstava. Vezan sam za tu ekipu i dalje. Pratim stalno i nisam iznenađen jer sam rekao i momcima kad sam išao da vrijede. Ovi rezultati sad samo to pokazuju i mislim da ovo nije ni blizu toga koliko ta ekipa zajedno s cijelim stožerom može.
Ako me pitate za Europu, meni bi bilo iznenađenje da oni to ne uhvate.
Ne želim stvarati nikakav pritisak i znam da situacija nije laka, ali moje mišljenje je da oni to mogu i ja to očekujem. Široki Brijeg i ta momčad zaslužuju igrati Europu, smatra Domagoj Jelavić.
(www.jabuka.tv)
The post Od Pecare do ratne Ukrajine: Jelavić za Jabuka.tv o debiju za Zorju i životu u Kijevu first appeared on Jabuka.tv.
