Hip_Urednik
Alarm je ovaj tjedan upalila i Međunarodna energetska agencija nizom preporuka za štednju energije. Kad ovakve vijesti stižu s ovih razina, velika je mogućnost da će to osjetiti i domaći vozači na svojoj koži i svakodnevnoj mobilnosti jer su rastuće cijene energenata – potaknute geopolitičkim krizama i nestabilnošću opskrbe – upravo realnost, piše Jutarnji list.
Dakle, sve su jasniji nagovještaji da bi se svakodnevica u Hrvatskoj zaista mogla promijeniti brže nego što se očekivalo. Ta upozorenja Vlade o mogućoj krizi, ozbiljnijoj od one nakon ruske invazije na Ukrajinu, sasvim su jasna i nisu izrečena kao politička retorika, nego kao realna priprema na scenarij u kojem energija postaje ograničen resurs.
Niz preporuka koje je objavila Međunarodna agencija za energiju sasvim je jasan i ocrtava smjer koji nas u ovom trenutku čeka: manje potrošnje, više kontrole i promjena ponašanja – odmah.
Promet je označen kao prva linija promjene pa će najveći i najbrži udar osjetiti vozači. Mjere koje su još donedavno zvučale radikalno sada ulaze u zonu realnog: smanjenje brzine na autocestama za najmanje 10 km/h, poticanje ili čak nametanje dijeljenja vožnje, rad od kuće gdje god je moguće, jačanje javnog prijevoza kao primarne opcije, mogućnost uvođenja “par-nepar” sustava u urbanim sredinama…
Kraj spontane mobilnosti
Za prosječnog vozača to znači kraj spontane mobilnosti. Odlazak na posao mogao bi uključivati dogovor sa susjedom ili kolegom, dok bi drugi automobil u kućanstvu sve češće ostajao parkiran, a vikend-putovanja postaju luksuz koji će se planirati, a ne podrazumijevati.
Promjene neće biti samo regulatorne, nego i duboko osobne. Vožnja će se prilagoditi novim uvjetima: sporija i ekonomičnija vožnja, rjeđe korištenje automobila, veća popunjenost vozila, preciznije planiranje ruta i obveza.
Drugim riječima, automobil prestaje biti produžetak osobne slobode, a postaje racionalizirani resurs. Dakako da energetska kriza neće stati na prometu. Sve je izglednije da će se paralelno uvoditi mjere štednje u kućanstvima, poput racionalnijeg korištenja plina za kuhanje, mogućih ograničenja ili preporuka za smanjenje potrošnje, prelaska na alternativne izvore gdje je moguće.
Pritom bi se LPG mogao preusmjeravati iz prometa prema osnovnim potrebama kućanstava. To znači dodatni pritisak na vozače koji koriste plin kao gorivo. Je li u svemu tome električni automobil spas ili iluzija, a u ovom trenutačnom kontekstu logično se nameće pitanje – dolazi li trenutak za električne automobile?
Na prvi pogled, skuplje gorivo ide u prilog električnim vozilima. No situacija nije tako jednostavna. Ako cijene energije nastave rasti, poskupjet će i električna energija. To znači da električni automobil ne mora nužno biti dugoročno jeftinija opcija, osobito ako dođe do šireg pritiska na elektroenergetski sustav.
Ipak, dugoročno gledano, električna mobilnost i dalje ima potencijal rasta, ali više kao dio šire i već započete transformacije energetskog sustava nego kao brzo rješenje za trenutačnu krizu.
Javni prijevoz dobiva novu važnost
Kako troškovi rastu, sve ono što je godinama bilo zanemareno vraća se u fokus. Za kratke gradske relacije bicikl i hodanje mogli bi postati racionalna i sve češća opcija, a kombiniranje prijevoza (pješice + autobus + vlak) moglo bi biti novi standard. Naš javni prijevoz dobiva novu važnost, ne zbog kvalitete, nego zbog nužnosti.
U takvom sustavu osobni automobil više nije jedino ni dominantno rješenje i pitanje je jesmo li spremni na promjenu.
Hrvatska s izraženom ovisnošću o automobilima, posebice izvan gradova, polako ulazi u novo razdoblje. To znači da bi, ako se preko noći ne zaustave ratna zbivanja na Bliskom istoku, prilagodba mogla biti zahtjevna i za mnoge – bolna. No iskustva iz prethodnih kriza uče nas da se promjene u djelovanju i svakodnevnom funkcioniranju mogu dogoditi brže nego što se očekuje kad su potaknute ekonomskim pritiskom.
Možda će najveća promjena biti zapravo ona mentalna. Tek sada postaje jasno koliko je donedavno bilo uobičajeno i uzimano zdravo za gotovo da možemo sjesti u automobil kad god poželimo, voziti kamo želimo i koliko želimo, uz cijenu goriva od oko 1,4 eura po litri. Taj komfor nismo ni primjećivali dok je postojao.
Hoće li Hrvatska zaista uvesti “par-nepar” vožnje ili slična ograničenja, ovisit će o razvoju situacije na globalnom tržištu energenata. No smjer je jasan: štednja, prilagodba i redefinicija svakodnevnih navika. “Novo normalno” možda neće doći preko noći – ali dolazi. A kad stigne, vožnja više neće biti pitanje izbora, nego kalkulacije. Zvuči zloslutno, ali u vremenu u kojem se nalazimo i vremenu koje dolazi pitanje neće biti hoćemo li voziti, nego kada, koliko i po kojoj cijeni, piše Jutarnji list.
