Hip_Urednik
Dubrovnik je 6. travnja 1667. godine u svega nekoliko sekundi pretvoren u ruševinu, no sudbinu Grada tada je u svoje ruke preuzeo čovjek koji je jutro dočekao u tamnici zbog ubojstva kneževa izaslanika.
Razorni potres, procjenjene magnitude 6,38 po Richteru, pogodio je Republiku između osam i devet sati ujutro. Prvi udar trajao je tek onoliko koliko je potrebno za izgovoriti kratku molitvu, ali je intenzitet od 9 stupnjeva po Mercalliju trajno izmijenio reljef i povijest Jadrana.
Grad u plamenu i kaos pljačke
Dok se prašina srušenih četvrti još nije slegnula, more se u luci tri puta povuklo i vratilo razarajući brodove, dok su se s padina Srđa kotrljale goleme kamene gromade.
Katastrofu je produbio požar koji je pod naletima vjetra gutao Grad punih dvadeset dana.
Kanonik Bernard Giorgi u pismu Stjepanu Gradiću sažeo je apokaliptičnu atmosferu:
Nijesam kadar da vam opišem naš rasap, jer nemam sigurna mjesta da naslonim glavu. Ruševine, vatra i pljačkanje svršili su grad.
U općem rasulu, gdje je poginulo oko 3.000 ljudi (polovica stanovništva), zavladala je panika. Dok su plemići poput Frana Bobaljevića doživljavali živčane slomove, a nadbiskup bježao u Anconu, rubni dijelovi društva iskoristili su priliku za bogaćenje pljačkajući zlato i relikvije iz ruševina.
Uzlet Marojice Kaboge
U tom trenutku na scenu stupa Marojica Kaboga (Kabužić). Iako osuđen na doživotnu tamnicu, Kaboga se uspio izvući iz ruševina zatvora i nametnuti kao ključni organizator obrane i logistike.
Njegova preobrazba od državnog neprijatelja do spasitelja postala je simbolom dubrovačkog otpora.
Desetljeće kasnije, Kaboga je vještom diplomacijom u Carigradu spriječio pretvaranje Republike u osmanski sandžak, isposlovavši znatno manje pristojbe od onih koje je tražio Kara Mustafa.
Prema njegovom životnom putu napisao je Matija Ban dramu “Marojica Kaboga”.
Političko preživljavanje na oštrici noža
Dubrovnik se našao pod pritiskom Mlečana i Turaka koji su u uništenom gradu vidjeli stratešku priliku.
Diplomatska mreža, predvođena Stjepanom Gradićem iz Vatikana, radila je na očuvanju samostalnosti. Gradić je osigurao kredite od 71.665 škuda za obnovu, dok je vojna odlučnost pokazana na zidinama.
Zapovjednik Lovrijenca, Pero Ohmučević, naredio je paljbu iz topa “Gušter” na mletačke galije koje su se pokušale iskrcati na najoštećenijem dijelu zidina.
Poruka je bila jasna: Grad je ranjen, ali se ne predaje.
Temelji moderne obnove
Već 11. travnja donesene su mjere izvanrednog stanja, a 23. travnja prvi put je dopušteno pučanima da sudjeluju u glasovanju, čime je potres uzdrmao i strogi staleški poredak.
Iako je nova katedrala dovršena tek 1713. godine, a Republika nikada nije vratila sjaj zlatnog doba, Velika trešnja ostala je svjedočanstvo nevjerojatne sposobnosti Dubrovčana da iz pepela i totalnog rasapa obnove vlastiti identitet.
(www.jabuka.tv | Foto: ilustracija)
The post Od doživotne tamnice do spasitelja: Tko je čovjek koji je podigao Dubrovnik iz pepela? first appeared on Jabuka.tv.
