Dr. Paladino: Nikad nisam osjećao strah prije operacije, u sali mi svira rock

Ugledni hrvatski neurokirurg Josip Paladino govorio je o radu u operacijskoj sali, odgovornosti koju nosi njegov posao i odnosu s pacijentima.

Prof. dr. Josip Paladino, jedan od najuglednijih hrvatskih neurokirurga, u emisiji Romana Bolkovića “1 na 1” govorio je o svom radu, pripremi za operacije i načinu na koji doživljava operacijsku salu.

U operacijsku dvoranu prvi je put ušao 1. svibnja 1978. godine, a posljednju operaciju, kako je rekao, završio je u petak poslijepodne u Mostaru.

Za Paladina operacijska sala nije samo radni prostor, nego mjesto najveće jasnoće. Ondje se, kaže, ništa ne može sakriti ni odglumiti, piše HRT.

U nogometu, kada si među 11 igrača, uhvatiš na utakmici neki trenutak kada se možeš nasloniti na koljena, možeš malo šetati, lopta nije kod tebe, trener gleda na drugu stranu, ali u operacijskoj sali neurokirurg je sam. Asistent ima vrlo malo mogućnosti pomoći, on više sudjeluje edukacijski, opisao je Paladino.

Odluke su važnije od same tehnike

Govoreći o neurokirurgiji, istaknuo je kako je riječ o poslu u kojem se ključne odluke donose u nekoliko sekundi. Prema njegovim riječima, operater ne operira samo rukama, nego prije svega odlukama.

Naglasio je i kako je važno da operacija traje što kraće kako bi se pacijenti brže i lakše oporavili. Kako je naveo, njegove operacije uglavnom traju četiri do pet sati.

Paladino kaže kako mladi kirurzi često, radi vlastite sigurnosti, žele pronaći sve anatomske detalje u operacijskom polju. On se, međutim, usredotočuje na ono što smatra najvažnijim.

Davno sam prošao fazu kada sam uživao u sitnoj preparaciji, ali tu se gubi vrijeme. Kada treba donijeti odluku, primjerice kada neka žila krvari, a ne vidite koja krvari, tu može pomoći iskustvo jer to si vidio nekoliko stotina puta. Odluke su one koje čine dinamiku, a ne prsti, rekao je.

U sali se osjeća kao riba u vodi

Unatoč velikoj odgovornosti koju nosi neurokirurgija, Paladino je rekao kako nikada nije osjećao strah prije operacije.

Kopam pacijentu po mozgu, po duši, po identitetu, dok on spava. Ali nikad nisam osjetio strah od odgovornosti. Tamo se osjećam puno bolje nego u ambulanti. Tamo mi je najugodnije, tamo sam kao riba u vodi, kazao je.

Prije operacije, dodao je, uvijek u mislima prolazi njezin tijek i priprema nekoliko mogućih opcija. Kada uđe u operacijsku salu, nastoji opustiti atmosferu u timu, a tijekom operacije sluša glazbu.

Sasvim je sigurno da dobra glazba djeluje pozitivno, isto kao i boja i kvaliteta svjetla. Volim rock and roll, R&B… U salama sam uvijek montirao zvučnike tako da sam imao dobar razglas na zidu, rekao je Paladino.

Odnos s pacijentom smatra iznimno važnim

Na kraju je istaknuo kako se od pacijenata ne distancira. Smatra da je važno pacijentu jasno objasniti dijagnozu i pokazati što će se tijekom zahvata raditi.

Ne distanciram se od svog pacijenta, to mi je možda mana, ali možda i prednost. Ljudi se boje onoga što ne znaju pa ako im pokažeš put kojim ćeš proći, bit će im lakše nego da zatvore oči i ne znaju što ih čeka, zaključio je prof. dr. Josip Paladino.