Hip_Urednik
Nekadašnji kapetan hrvatske odbojkaške reprezentacije Ivan Raič, čovjek koji je tijekom bogate karijere igrao u Hrvatskoj, Italiji, Grčkoj, Belgiji, Francuskoj, Turskoj, Bugarskoj i mnogim drugim zemljama te nastupao na najvećim europskim natjecanjima, ovog ljeta vraća se tamo gdje je sve počelo – među mlade sportaše Hercegovine.
Raič će tijekom ljeta organizirati velike odbojkaške kampove u Ljubuškom, Čitluku, Mostaru i Širokom Brijegu, a cilj mu je, kako kaže, popularizirati odbojku, pomoći lokalnim klubovima i prenijeti djeci dio iskustva koje je skupljao gotovo dva desetljeća igrajući vrhunsku profesionalnu odbojku.
Njegov sportski put počeo je u Čapljini, i to – košarkom. Ipak, u petom razredu osnovne škole zajedno s prijateljima odlučuje okušati se u odbojci.
Dio zlatne odbojkaške generacije u Čapljini
‘’Cijela generacija počela je trenirati odbojku. Malo po malo neki su odustajali, a nas četrnaest ostalo je zajedno. Krenuli smo na natjecanja po BiH, osvajali medalje na kadetskim i juniorskim prvenstvima i tada sam prvi put pomislio da bi od toga moglo biti nešto ozbiljno’’, prisjetio se Raič.
U tom trenutku nije ni slutio da će ga upravo odbojka odvesti diljem Europe i obilježiti njegov životni put.
Veliki iskorak dogodio se već sa 16 godina kada odlazi u zagrebačku Mladost, najtrofejniji odbojkaški klub na ovim prostorima. Iako vrlo mlad, brzo je dobio priliku trenirati sa seniorskom momčadi, dok je paralelno nastupao za juniorski pogon kluba.
Mladost kao odskočna daska
‘’Nisam imao neku veliku tremu, više uzbuđenje. Imao sam sreću da sam odmah prve godine bio dio ekipe koja je osvojila prvenstvo i to je dosta utjecalo na mene da nastavim ozbiljno graditi karijeru’’, govori Raič.
Danas, kada i sam ima djecu, kaže kako drukčije gleda na činjenicu da je već kao tinejdžer otišao od kuće. Ipak, priznaje da tada nije osjećao strah.
‘’Ja sam jedva čekao otići. Roditelji me vjerojatno ne bi pustili da sa mnom nije išla starija sestra Katarina, koja je tada upisivala fakultet u Zagrebu. Ona je bila svojevrsni uvjet da odem gore i da me netko pazi’’, kaže kroz osmijeh.
Dodaje kako je danas roditeljima možda i teže pustiti djecu zbog količine informacija i straha koji stvaraju društvene mreže, iako smatra da je život mladih sportaša danas organiziraniji i sigurniji nego prije dvadesetak godina.
Profesionalizam u Mladosti i put dalje
Dolaskom u Mladost prvi je put osjetio pravi profesionalizam.
‘’To mi je bio najveći prijelaz u karijeri, iz dječačkog amaterizma u profesionalni sport. S 18 godina već sam bio u početnoj postavi Mladosti i tada je to bilo na vrhunskom nivou’’, kaže Raič.
Posebno pamti generaciju koju je vodio trener Rade Malević. Mladost je tada imala financijskih problema pa je priliku pružila mladim igračima, što se pokazalo kao pun pogodak.
‘’Kad je sezona počinjala pričali smo hoćemo li uopće ostati u ligi, a na kraju smo osvojili prvenstvo. Nastavili smo dominaciju, osvojili prvenstvo i Kup te igrali finale Challenge kupa. Tada je dosta odjeknulo u europskoj odbojci kako tako mladi igrači mogu igrati na toj razini’’, govori Raič.
U Cuneo Volley-u sa najboljima na svijetu
Upravo nakon tih nastupa stigao je poziv talijanskog Cuneo Volley, koji je tada bio sam vrh svjetske odbojke.
‘’To se nije odbijalo. U Cuneu sam trenirao s najvećim igračima tog vremena – Nikolom Grbićem, Luigijem Mastrangelom, Vladom Nikolovim… Tek kad treniraš s takvim zvijezdama shvatiš da su i oni ljudi od krvi i mesa i da se možeš nositi s njima’’, ističe.
Iako u Cuneu nije imao veliku minutažu jer je dio vremena proveo na posudbi u Grčkoj, upravo mu je to iskustvo otvorilo vrata ozbiljne europske karijere.
Iz Grčke u svijet
Dvije godine proveo je u Grčkoj, gdje posebno pamti razdoblje u Ethnikos Alexandroupolis i finale protiv Olympiacos SFP.
‘’Tamo sam pokazao da mogu biti ozbiljan igrač. Nakon toga je sve krenulo uzlaznom putanjom’’, govori Raič.
Kasnije je igrao u Francuskoj i Turskoj, a vrhunac klupske karijere, kako sam kaže, doživio je u Italiji nastupajući za Vero Volley Monza.
‘’To je bila moja najbolja odbojka. Bio sam dio postave i igrao na možda i najvišoj razini svoje karijere’’, kaže.
Od mladog reprezentativca do kapetana reprezentacije
Paralelno s klupskom karijerom razvijao se i reprezentativni put. Prvi poziv u hrvatsku reprezentaciju stigao je 2007. godine za Europsko prvenstvo, kada je imao samo 18 godina.
‘’To ljeto sam možda i najviše napredovao u karijeri. Trenirao sam s najboljim igračima i osjetio da sam napravio veliki iskorak. Otići na Europsko prvenstvo sa 18 godina san je svakog mladog igrača’’, govori Raič.
Kasnije je postao i kapetan hrvatske reprezentacije, što smatra jednom od najvećih privilegija svoje karijere.
Profesionalni oproštaj stigao je nakon Europskog prvenstva u Varni 2024. godine, kada su ozljede počele otežavati paralelno igranje klupske i reprezentativne odbojke. Kraj karijere i posao team managera reprezentacije ‘’Shvatio sam da više ne mogu davati maksimum na obje strane i tada sam počeo razmišljati o kraju igračke karijere’’, kaže.
Nakon toga ostao je uz reprezentaciju kao team manager, gdje je dvije godine bio poveznica između igrača i Saveza.
‘’Bilo je važno što razumijem obje strane. Znao sam potrebe igrača, ali sam istovremeno razumio i pogled Saveza. To mi je bilo neprocjenjivo iskustvo’’, ističe. Rad s mladima na kampovima u Hercegovini Danas se sve više okreće radu s mladima, a upravo je iz te želje nastala ideja o organizaciji hercegovačkih odbojkaških kampova.
‘’Nisam se puno vraćao kući tijekom karijere, uglavnom bih dolazio ljeti. No posljednjih godina počeo sam razmišljati koliko je Hercegovina veliki sportski bazen, ne samo za odbojku nego za sport općenito. Kao dijete Hercegovine osjetio sam potrebu vratiti nešto zajednici’’, govori Raič.
Posebno naglašava kako želi pomoći lokalnim klubovima i predsjednici Odbojkaškog saveza BiH Anita Glibić u podizanju odbojke na višu razinu u Hercegovini i cijeloj BiH te zahvaljuje svima na podršci koju su mu dali u provođenju ideje – od klubova, preko trenera, pa sve do predsjednice Saveza.
Velika podrška za kampove u Hercegovini
Dodaje kako je od samog početka naišao na veliku podršku.
‘’Svi su mi izašli u susret. Škole, treneri, predsjednici klubova… Nisam osjetio nikakav otpor, dapače svi su bili vrlo susretljivi i nadam se da ću uspjeti prenijeti dio svog znanja i iskustva’’, kaže.
Kampovi u 4 grada sa bogatim programom
Kampovi će biti organizirani u četiri grada – Ljubuškom od 15. do 18. lipnja, Čitluku od 23. do 27. lipnja, Mostaru od 29. lipnja do 3. srpnja te Širokom Brijegu od 6. do 10. srpnja.
Program je osmišljen za osnovnoškolce i srednjoškolce, a bit će podijeljen prema uzrastima i razinama znanja.
‘’Imamo dva programa, jedan za mlađe i jedan za starije. Djeca koja se tek upoznaju s odbojkom imat će poseban program, dok će oni koji već treniraju raditi ozbiljnije treninge. Dok su jedni na treningu, drugi će imati druge sportske aktivnosti’’, pojašnjava Raič.
Cjelodnevni program uz mnogobrojne aktivnosti
Djeca će tijekom dana imati dva treninga, radionice, animatore, mentalne vježbe i cjelodnevni program pod vodstvom trenera koji rade s hrvatskom reprezentacijom.
‘’Želim da djeca osjete što znači vrhunska razina rada, ali kroz zabavu. Kamp neće biti samo odbojka. Bit će radionica, mentalnih treninga i brojnih sadržaja za najmlađe’’, kaže.
Kampovi će trajati od jutarnjih do poslijepodnevnih sati, a organizatori ističu kako će djeci tijekom cijelog dana biti osigurani obroci, osvježenje i voćni snackovi.
Za kraj, Raič poručuje mladim sportašima kako sport nije samo medalja i rezultat. ‘’Kroz odbojku mogu ostvariti velike stvari. Ne samo sportski uspjeh, nego putovanja, obrazovanje, nova poznanstva i iskustva. Najvažnije je da jednog dana mogu reći da ih je sport izgradio kao osobe i pomogao im u životu’’, zaključio je Raič.
Sve detalje o Sp1ke campu u Hercegovini možete doznati putem web stranice www. https://sp1kecamp.com/ I društvenih mreža Facebook i Instagram.
