Hip_Urednik
Arheološka istraživanja kod zaseoka Grcići u Badnju, istočno od Drniša, donijela su nove znanstvene podatke o životu u prapovijesti.
Najnovije laboratorijske analize životinjskih ostataka, nedavno predstavljene na znanstvenom skupu Society for American Archaeology u San Franciscu (SAD), rekonstruirale su svakodnevicu i jelovnik zajednice koja je ovdje obitavala prije više od 5.000 godina.
Za prapovijesni lokalitet arheolozi Muzeja grada Šibenika saznali su zahvaljujući dojavi fra Milana Ujevića.
2020. godine provedeno je iskopavanje koje je vodio Emil Podrug, a organizirano je suradnjom šibenskog muzeja i Gradskog muzeja Drniš.
Cilj testne arheološke sonde je bio ustanoviti u kojoj je mjeri lokalitet sačuvan i koja mu je starost.
>> Pročitajte i: U Osijeku otkrivena masovna grobnica rimskih vojnika stara 1700 godina
Arheološki nalazi pojavili su se na oko 1,5 m dubine: definiran je dio urušenja većeg suhozida uz koji je bio sačuvan petnaestak centimetara debeo kulturni sloj s nekoliko manjih jama.
Prema karakteristikama pronađenih fragmenata keramičkih posuda naselje pripada vremenu tzv. nakovanskog lončarskog stila, odnosno ranom bakrenom dobu prema tradicionalnoj podjeli prapovijesti.
To potvrđuju i radiokarbonski datumi po kojima je naselje funkcioniralo negdje između 3600. i 3400. godine prije Krista (datirani su uzorci kostiju mjerenjem izotopa C14).
Nakovanski stil prepoznaje se po posuđu tamnih tonova koje je ponekad ukrašeno plitkim žljebovima (kanelurama).
>> Pročitajte i: Znate li da Podastrana u Ljubotićima skriva tri tisućljeća povijesti? Pročitajte priču
U suradnji s kolegama s University of California, Santa Barbara provode se analize životinjskih kostiju i zuba koje su sakupljene u iskopavanju, a koje su izvor podataka o strategijama uzgoja i iskorištavanja domaćih životinja tijekom tog dijela prapovijesti.
Rezultate analiza predstavili su nedavno Signe Aspengren, Sarah McClure i Emil Podrug na znanstvenom skupu Society for American Archaeology u San Franciscu.
Kvantitativna taksonomska analiza pokazuje da su najviše uzgajane ovce i koze koje su skupno zastupljene s oko 50 %. Nadalje, oko 35 % čine kosti/zubi goveda, a nešto manje od 10 % svinje.
S nekoliko postotaka zastupljene su i divlje vrste, kao što su lisice i ptice, što pokazuje da je lov imao zanemarivu ulogu u smislu izvora mesne hrane za stanovnike ovog naselja.
Veći dio kostiju u naselju su otpad nastao nakon konzumiranja životinjskog mesa. No, ne samo mesa. Životinjske kosti su ljudima služile i kao izvor masnoće do koje se dolazi kuhanjem kostiju.
Postoji, međutim, i “prečica” kako izravno doći do koštanog masnog tkiva koje se nalazi u unutrašnjosti kosti, a to je koštana srž koja predstavlja nutritivno vrijedan izvor kalorija. Kost se, u tom slučaju, jednostavnim udarcem rascijepi po dužini.
Analiziranjem mjesta i oblika lomova kod dugih kostiju, pokušavamo ustanoviti u kojoj mjeri su kosti lomljene namjerno, a u kojoj mjeri je fragmentacija posljedica naknadnih procesa koji se događaju nakon što je kost odbačena, pišu arheolozi iz Muzeja Grada Šibenika.
Preliminarni rezultati ukazuju da je oko pola proučavanog uzorka lomljeno s namjerom, i to po dužini, dakle vrlo vjerojatno upravo zbog izdvajanja srži.
(www.jabuka.tv | Foto: Muzej Grada Šibenika)
The post Prehrana stara 5.000 godina: Znanstvenici otkrili neobičnu naviku starih stanovnika Dalmacije first appeared on Jabuka.tv.
