Hip_Urednik
U ponedjeljak, 6. srpnja, na 20. obljetnicu smrti fra Kvirina Vasilja, jednog od najznačajnijih hrvatskih franjevaca i filozofa, ispred njegove rodne kuće u Međugorju blagoslovljena je spomen-ploča njemu u čast. Okupljeni članovi obitelji, subraća franjevci, prijatelji i vjernici prisjetili su se njegova bogatog životnog puta, svećeničkog služenja te neizmjernog doprinosa hrvatskoj filozofskoj i duhovnoj baštini. Za Radiopostaju Mir Međugorje o životu, djelu i bogatoj duhovnoj i intelektualnoj ostavštini fra Kvirina Vasilja govorili su njegov pranećak fra Ivan Vasilj, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, te fra Jozo Grubišić, jedan od njegove subraće koji je s njim godinama živio i djelovao u Chicagu.
“Za samo Međugorje on je vrlo značajan jer je zapravo slika Međugorja prije međugorskog fenomena i svega što se danas ovdje događa. On je svjedok vjere i života naroda prije pojave ukazanja Blažene Djevice Marije. Isto tako, pokazuje kakvu je ulogu i utjecaj Međugorje imalo u svijetu, jer je upravo ono dalo jednog takvog intelektualca svjetskih razmjera. Hrvatskom narodu on je sigurno jedan od većih, ali nažalost i zaboravljenih filozofa i intelektualaca. Upravo je to bila naša nakana – probuditi svijest kod generacija koje su ga možda mogle upoznati, ali nisu imale priliku, kao i kod mlađih naraštaja koji ga nisu mogli upoznati. Naveo sam i u svom uvodu da pravu smrt zapravo predstavlja zaborav osobe. Kao što glazbenici žive kroz svoja djela i pjesme, umjetnici kroz svoje slike i prikaze, tako i filozofi, teolozi, svećenici, intelektualci, pisci i mislioci žive kroz ono što su ostavili iza sebe. Tako i on živi kroz svoju misao, nauk i svoja djela, ali isto tako živi i u nama, svojoj obitelji, koja je pozvana buditi svijest o njegovoj veličini, ulozi, važnosti i doprinosu filozofskoj, ali i teološkoj misli. Naša nakana je probuditi svijest kod generacija koje su ga možda mogle upoznati, ali nisu imale priliku, kao i kod mlađih naraštaja koji ga nisu mogli upoznati. Sada se puno govori o postupku beatifikacije naše pobijene braće u Širokom Brijegu i drugim dijelovima Hercegovine te o njihovom križnom putu prema Bleiburgu. Fra Kvirin bi sigurno, kao intelektualac toga vremena vrlo obrazovan i utjecajan čovjek, bio među njima da nije otišao u inozemstvo i na vrijeme se spasio izvan granica tadašnje države. On je zato jedna slika prijašnjih franjevaca, intelektualaca i doktora znanosti koji su, nažalost, na mučenički način završili svoje živote, koji su bili naglo prekinuti. Fra Kvirin je ostao simbol stare provincije i tih starih franjevaca. Mislim da su njegova djela ostala nedovoljno istražena, a njegova misao pomalo zapostavljena. Umro je u poodmakloj dobi daleko od domovine, u Americi. Kako sam naveo u uvodu, bio je samozatajan i povučen čovjek. Njegove knjige i članci tiskali su se uz mnogo poteškoća i problema, daleko od njega. Nije bio fizički prisutan tijekom tiskanja svojih djela pa su se u nekima od njih potkrale čak i gramatičke pogreške. Kada se tome pridodaju njegova samozatajnost, udaljenost od domovine te stanje u domovini tijekom većeg dijela njegova života, komunizam, zabrana povratka i sve ostalo, razumljivo je da je na neki način ostao zanemaren”, rekao je fra Ivan.
“Meni je jako drago da se ovo dogodilo i da se mladi naraštaji sjećaju dr. fra Kvirina Vasilja. Posebno mi je drago što se sjećaju čovjeka koji je svoj intelektualni i duhovni rad ostvario u dijaspori, daleko od domovine, ali je uvijek bio srcem blizu ljudima ovdje, u svom rodnom mjestu i hrvatskoj domovini. Napisao je fantastične stvari. Vjerujem da ovo na svoj način doprinosi nadi da će mladi nastaviti istraživati i otkrivati mnoge veličanstvene primjere iz hrvatske dijaspore. Jako je važno da ljudi u Međugorju i obitelj Vasilj znaju da su, iako rođeni u siromaštvu, u nezgodnim, teškim i mučnim vremenima ljudi učinili tako mnogo. Doktorirali su na prestižnim europskim sveučilištima, a ostali su jednostavni franjevci, ponosni na svoje korijene. To puno govori o njihovu svećeništvu i karakteru. Ima ih nekoliko iz obitelji Vasilj; fra Jozo Vasilj, fra Vendelin Vasilj, sve su to veliki ljudi naše zajednice, naše povijesti i Hercegovačke franjevačke provincije. Napisao je fantastične stvari. Neke su prevedene i na engleski jezik. Napisao je 22 ili 23 knjige, uz velik broj članaka. To su knjige zanimljivih tema, ne samo filozofskih nego i teoloških i duhovnih – razmišljanja o postojanju, smislu života i svemu onome što dotiče svakog čovjeka, svaku sudbinu i svako vrijeme.”, istaknuo je fra Jozo Grbeš.
“Fra Kvirin Vasilj bio je čovjek velike i duboke riječi, vjere i hrvatskog duha. Svi su ga voljeli i poštivali. Bio je blagoslov za našu zajednicu u Chicagu. Služio je punim srcem kao znanstvenik, doktor filozofije, svećenik i pisac. U sebi je imao mnogo darova, ali iznad svega volio je svoju domovinu, Hrvatsku i hrvatski narod. Svi su ga voljeli jer je bio čovjek duboke misli i duboke riječi. Mnogo je pridonio da čovjek bolje upozna sebe, Boga i Božju providnost.
Napisao je mnogo knjiga i moramo biti ponosni na njega kao Hrvati ovdje u Hercegovini, diljem Hrvatske i svijeta. Mnogo je pridonio da čovjek bolje upozna sebe, Boga i Božju providnost. On je ostao živ u svojim djelima. Umro je fizički, ali je duhom trajno prisutan među nama. Bio sam počašćen što sam živio s njim u Chicagu. Mi, mlađi fratri, mnogo smo od njega naučili jer je bio vrhunski znanstvenik u svakom pogledu. Neka mu Gospodin udijeli vječni mir i pokoj. Volio je svakoga čovjeka i svi su njega voljeli. Zapravo, njegov život je najveća anegdota, u njemu je sve”, kazao je fra Jozo Grubišić.
Fra Kvirin Vasilj rođen je 2. veljače 1917. godine u Međugorju, u skromnoj obitelji Anice i Joze Vasilja. Već od djetinjstva osjećao je poziv na redovnički život te je, nakon školovanja na Širokom Brijegu, 1934. godine stupio u Franjevački red. Za svećenika je zaređen 1940. godine, a studij filozofije okrunio je doktoratom. Objavio je 22 knjige i gotovo 600 članaka iz područja filozofije, teologije i antropologije te se ubraja među najznačajnije hrvatske filozofe 20. stoljeća.
Veći dio života djelovao je među hrvatskim iseljenicima u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je bio profesor, svećenik i istaknuti filozof. Objavio je 22 knjige i gotovo 600 članaka iz područja filozofije, teologije i antropologije te se ubraja među najznačajnije hrvatske filozofe 20. stoljeća. Bio je čovjek duboke vjere, velike skromnosti i iznimnog intelektualnog dara. Iako je živio daleko od domovine, rodno Međugorje uvijek je nosio u srcu i rado mu se vraćao. Preminuo je 6. srpnja 2006. godine u Chicagu, gdje je i pokopan. Dvadeset godina nakon njegove smrti, postavljanjem spomen ploče na njegovoj rodnoj kući odana je zahvalnost za njegov život, svećeničko služenje te bogatu duhovnu i znanstvenu ostavštinu koja i danas nadahnjuje mnoge.
