Hip_Urednik
Četvrti put održan je Benjaminov dan u Posušju u sklopu Posuškog lita, koji organizira Zaklada Društva hrvatskih književnika u Bosni i Hercegovini, Općina Posušje i Ogranak Matice hrvatske u Posušju, uz sufinanciranje programa Hrvatske matica iseljenika Podružnica Split i Federalnog ministarstva kulture i športa, te podršku Društva hrvatskih književnika.
Predsjednica Zaklade DHK u BIH Anita Martinac uputila je zahvalu nazočnim akademkinji Dubravki Orajić Tolić, akademkinji Ivi Tolić, predsjedniku Društva hrvatskih književnika Dinu Milinoviću, Matiji Štahanu i drugim nazočnim književnicima, voditelju splitske podružnice Hrvatske matice iseljenika Anti Ćaletu, načelniku Općine Posušje Anti Begiću, ravnatelju Hrvatskog doma herceg Stjepan Kosača Danijelu Vidoviću, ravnatelju Gimnazije u Posušju Anti Jukiću i nazočnim profesorima, predsjedniku Ogranka MH u Posušju Blagi Kovaču te brojnim gostima akademicima, književnicima, Matičarima, studentima i medijima.
Goste je toplom dobrodošlicom pozdravio i načelnik Općine Posušje Ante Begić a četvrte Benjaminove dane otvorio je predsjednika Društva hrvatskih Književnika Dino Milinović, koji se osvrnuo na važnost umrežavanja hrvatskih književnika.
Ravnatelj Gimnazije Ante Jukić izložio je odluku povjerenstva za izbor najboljeg učenika te je Stipendija Benjamin Tolić, medalju rad akademskog kipara Stjepana Divkovića i povelju uručio načelnik Općine Posušje Ante Begić najboljem učeniku Josipu Poliću koji je paralelno s najboljim uspjehom završio Gimnaziju i Srednju glazbenu školu, sudjelovao na brojnim natjecanjima, kvizovima znanja, polučio izvrsne rezultate u športu i sa svojom gitarom sudjelovao na raznim festivalima.
Povjerenstvo koje je odlučivalo o izboru najboljeg proznog djela za 2026. godinu su Dubravka Oraić Tolić, Šimun Musa i Anita Martinac u lipnju su najavili kako je na raspisani natječaj za književnu nagradu „Benjamin Tolić“ za najbolje prozno djelo (publicistika, eseji, roman, pripovijetke) s temom hrvatskoga kulturnog identiteta, objavljeno na hrvatskome jeziku u 2025. godini, koji su raspisali Društvo hrvatskih književnika i Zaklada Društva hrvatskih književnika u Bosni i Hercegovini u 2026. godini, prijavljena je dvadeset i jedna knjiga. Od prijavljenih knjiga dvije su znanstveni radovi, što nije ušlo u izbor za nagradu, a od ostalih izvrsnih djela izdvojen je uži izbor (pobrojan abecednim redom naslova): roman Crnica Blues književnika Tomislava Šovagovića, roman Delfin književnice Milane Vuković Runjić, roman Lovci na iluzije književnika Zorana Jurišića, zbirka priča Zaštićene vrste književnice Helene Peričić Herenda i zbirka kritika i eseja Uskrsnuće autora književnika Matije Štahana.
Književna nagrada Benjamin Tolić za 2026. godinu, a koja se dodjeljuje se autoru ili autorici najbolje prozne knjige na temu hrvatskog kulturnog identiteta objavljene u prošloj godini na hrvatskom jeziku dodijeljena je književniku Matiji Štahanu za knjigu Uskrsnuće autora. Nagradu je uručio voditelj splitske podružnice Hrvatske matice iseljenika Ante Ćaleta.
OBRAZLOŽENJE ZA NAGRAĐENU KNJIGU
U knjizi Uskrsnuće autora Matija Štahan okuplja 29 eseja, književnih kritika i kulturnih osvrta nastalih tijekom posljednjih deset godina. Knjiga povezuje književnost, kulturu i društvena pitanja, a u njezinu su središtu promišljanja o ulozi autora, književnosti i identiteta u suvremeno doba obilježeno „postistinom“ i razvojem novih tehnologija.
Polazeći od uvjerenja da je suvremena kultura potisnula važnost pisca i ozbiljne književnosti, Štahan kritizira prevlast medijske površnosti, ideoloških sukoba i tržišne logike. Kao primjere snažnog utjecaja književnosti na oblikovanje nacionalnog identiteta ističe Antuna Gustava Matoša i Miroslava Krležu. Premda su zastupali različite političke i svjetonazorske stavove, obojica su stvorili djela trajne umjetničke vrijednosti, ali istodobno i dvije paradigme hrvatskoga kulturnog identiteta: Matoš kao kroatocentrični eurofil, a Krleža kao „romantični Jugoslaven“.
Autor se suprotstavlja trendovima koje smatra pojednostavljivanjem i banalizacijom književnosti te raspravlja o pitanjima identiteta, istine i ljudske prirode u suvremenom društvu. Naslov knjige svjesno se nadovezuje na poznati esej Rolanda Barthesa Smrt autora. Dok je Barthes govorio o smanjenju važnosti autora u tumačenju književnoga djela, Štahan zagovara njegov povratak, smatrajući da je autor i dalje važan nositelj estetskih i humanističkih vrijednosti, osobito u doba digitalne brze recepcije i umjetne inteligencije.
Uskrsnuće autora otvara niz važnih pitanja: može li književnost danas još imati velik društveni utjecaj kao što ga je imala u 20. stoljeću, koliko ideologija oblikuje umjetnost, gdje je granica između umjetničke vrijednosti i političke poruke te kakva je uloga autora u vremenu kada umjetna inteligencija može stvarati tekstove, ali ne i autentična umjetnička djela nastala iz ljudskog iskustva.
Ovom knjigom Matija Štahan potvrđuje se kao obrazovan i samosvojan esejist koji kritički promišlja dominantne kulturne fenomene. Uskrsnuće autora vrijedan je doprinos hrvatskoj književno-kritičkoj i kulturnoj sceni te potiče čitatelje na razmišljanje o ulozi književnosti i autora u oblikovanju kulturnoga, nacionalnog, a u doba umjetne inteligencije i ljudskog identiteta.
Knjiga Uskrsnuće autora osvježenje je u domaćoj esejistici i publicisitici te potvrđuje Matiju Štahana kao jednoga od najistaknutijih hrvatskih kulturnih komentatora i fenomenologa na tragu suverenističkih ideja, političkih i etičkih vrijednosti koje je zastupao Benjamin Tolić. Matija Štahan popraćen je velikim aplauzom publike nakon njegovog nastupa u posljednjem djelu programa gdje se razvila tema o kulturnom i nacionalnom identitetu, književnoj, društvenoj ali i političkoj situaciju koju je vrlo zanimljivo s njim vodio Danijel Vidović. U raspravu se uključila publika s pitanjima te su odgovori potvrdili kako je riječ o doista iznimnom autoru.
Uspješna i sadržana večer oplemenjena je i predstavljanje Monografije o Posušju, koju je priredio Ogranak Matice hrvatske u Posušju, te druženjem nakon svečanosti.
