Hip_Urednik
Tijekom ljetne sezone, kada velik broj građana putuje automobilima koji nisu u njihovom vlasništvu – bilo da je riječ o vozilima članova obitelji, prijatelja, službenim automobilima, onima na leasing ili iznajmljenim – granični prijelazi često postaju izvor višesatnih čekanja i problema. Putnici se nerijetko suočavaju s dodatnim kontrolama, a u pojedinim slučajevima bivaju vraćeni jer ne mogu dokazati svoje pravo upravljanja vozilom. Kako bi se izbjegle takve neugodnosti, stručnjaci preporučuju pripremu ovjerene punomoći ili međunarodnog ovlaštenja vlasnika vozila, iako ono nije obavezno u svim državama.
Iako mnogi vjeruju da je za prelazak granice tuđim automobilom dovoljno posjedovati saobraćajnu i vozačku dozvolu, službeni propisi i praksa pokazuju da situacija nije uvijek tako jednostavna. Važno je razlikovati propise države iz koje se putuje od pravila države u koju se ulazi. Primjerice, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske navodi da hrvatski propisi ne zahtijevaju punomoć vlasnika vozila za upravljanje tuđim automobilom. Ipak, Hrvatski autoklub (HAK) izdaje međunarodnu dozvolu za upravljanje tuđim motornim vozilom upravo s ciljem otklanjanja svake sumnje u zakonitost korištenja vozila u inozemstvu, a granična policija uvijek ima pravo obaviti detaljne provjere kada postoji sumnja u zakonitost korištenja automobila.
Upravo zbog te razlike u propisima i ovlastima graničnih službi, međunarodna punomoć ili ovlaštenje vlasnika vozila predstavlja jedan od najvažnijih dokumenata. Posebnu pažnju treba obratiti na službena vozila, gdje se preporučuje posjedovanje službenog ovlaštenja ili putnog naloga s pečatom i potpisom odgovorne osobe. Za vozila uzeta na leasing ili dugoročni najam, ključno je provjeriti dopušta li ugovor izlazak vozila iz države i prelazak međunarodne granice. Kod rent-a-car vozila pravila su još stroža; većina kompanija zahtijeva prethodno odobrenje za prelazak državne granice, bez kojeg se vozaču može zabraniti izlazak iz zemlje ili izgubiti osigurateljno pokriće u slučaju nezgode.
Ukoliko granična policija posumnja u pravo korištenja vozila, može zadržati vozilo radi provjere identiteta vlasnika, pretražiti podatke u međunarodnim bazama te privremeno odgoditi prelazak granice dok se sve okolnosti ne utvrde. U slučajevima sumnje na krađu ili drugo kazneno djelo, postupak može biti znatno duži. Ne postoji jedinstvena novčana kazna isključivo zbog nedostatka punomoći vlasnika vozila. Međutim, posljedice mogu biti ozbiljne ako država u koju se ulazi zahtijeva takav dokument ili ako vozač ne može dokazati zakonito korištenje automobila. To može rezultirati odbijanjem ulaska ili izlaska, vraćanjem s graničnog prijelaza, višesatnim zadržavanjem te dodatnim policijskim provjerama. Ako se tijekom kontrole utvrde i drugi prekršaji, poput nevažećih dokumenata ili neosiguranog vozila, primjenjuju se novčane kazne propisane zakonima države u kojoj je prekršaj utvrđen.
Stoga, unatoč tome što punomoć nije obavezna u svim državama, stručnjaci savjetuju vozačima koji putuju tuđim automobilom da je pripreme prije polaska. Takav dokument u praksi često značajno ubrzava graničnu kontrolu i otklanja svaku sumnju u zakonito korištenje vozila, osiguravajući tako mirnije i brže putovanje.
