Hip_Urednik
Široki Brijeg danas se, prema stupnju razvijenosti, nalazi odmah iza Sarajevske županije, što se u velikoj mjeri pripisuje dugoj tradiciji poduzetništva i trgovine. Iako su tijekom razdoblja dviju Jugoslavija Široki Brijeg i okolna mjesta u zapadnoj Hercegovini bili među najnerazvijenijim područjima Bosne i Hercegovine, demokratske promjene početkom 90-ih godina otvorile su prostor za snažan gospodarski uzlet.
Najprije je uslijedio nagli trgovački procvat, a potom su brojni hercegovački poduzetnici kapital stečen u trgovini usmjerili u proizvodnju. Tako su nastale tvrtke koje danas spadaju među najveće izvoznike u Bosni i Hercegovini, dok su brojne trgovačke kompanije iz Širokog Brijega među najuspješnijima u zemlji, piše Večernji list BiH.
Fratarski dućani kao početak trgovačke tradicije
Povijest organizirane trgovine u Širokom Brijegu usko je povezana sa širokobriješkim franjevcima. Godine 1860., kada je dovršen samostan, fratri su između crkve i konvikta izgradili šest kamenih dućana s ćepencima, na prostoru gdje se danas nalazi Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru.
Fra Ante Marić u svom troknjižju Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu navodi kako su dućani podignuti kako bi stanovništvo moglo nabaviti osnovne životne potrepštine. Osim trgovačke uloge, postali su i društveno središte u kojem su se ljudi okupljali nakon nedjeljnih misa i svetkovina.
Fra Vencel Kosir, preživjeli profesor širokobriješke franjevačke gimnazije iz pogroma nad hercegovačkim fratrima 1945. godine, na zamolbu fra Ante Marića 1981. zapisao je o tim dućanima:
“Kad su fratri na Širokom Brijegu konačno sagradili samostan 1860., iste godine sagradili su šest dućana – prizemnica s ćepencima. Poslije su otvorili još dva u podrumu škole, koja je sagrađena 1866. Dućani pod školom davno su zatvoreni, a ovi u samostalnoj zgradi radili su još iza 1952. godine. U njima se pekla kava uz čašicu rakije, držale se krunice i druge devocionalije, prodavale sitnarije, punjke, mrđelice, kava, šećer, šibice, papirići, safun i druga sitna roba. Posljednji iznajmitelji bili su, od istoka prema zapadu: Mate Prskalo, Mate Kovačić, Ivan Jurilj, Marko Kraljević – Bilarević, braća Franjo i Ivan Slišković – Slomić, Iva Penavić, udova pok. Vidaka. Otvarali su se nedjeljom, samo su dućani Mate Kovačića i Ive Penavić radili i preko tjedna. Kad bi nedjeljom i svetkovinom završila misa, ljudi bi sjeli u dućan, tu bi uz kavu ostajali i do 3 sata poslije podne. Pred dućanima je bio velik orah, pod kojim bi u hladu momci i djevojke igrali kolo i poslije šetali cestom, ako se ne bi u kolu potukli radi djevojke. Ovi dućani bili su zametak trgovaca u Lištici. Kad je Austrija početkom stoljeća sagradila cestu Mostar – Lištica – Posušje, pojedini iznajmitelji dućana po nagovoru fratara silazili su u Lišticu i tamo uz cestu pravili kuće i otvarali trgovine većih razmjera. Tako su sišli Jozo Penavić – Gazda, Miško Slišković – Kuljić, Jozo Šola. Njihove radnje radile su i poslije II. svjetskog rata. Oni su bili prvi trgovci u Lištici, a poslije njih sišli su svi ostali, koji su ih u trgovini i pretekli.”
Ovi dućani ostali su važan simbol bratarske skrbi za potrebe lokalnog stanovništva te začetci trgovačke djelatnosti u tadašnjoj Lištici.
Povjesničar Karlo Rotim u monografiji Široki Brijeg navodi da je između dva svjetska rata u gradu djelovalo 11 trgovačkih radnji čiji su vlasnici bili Adam Topić, Jozo i Rade Penavić, Stjepan Galić – Šćepa, Pero Draškić, Stipica Galić, Juko Alpeza, Frano i Marko Zadro, Ivan Čolak, Jozo Rotim, Mirko Markotić i Frano Naletilić Pop. U Kočerinu su trgovine imali Križan Mikulić i Marko Sesar.
Trgovina u socijalizmu i novi zamah devedesetih
Nakon Drugog svjetskog rata dio trgovaca pokušao je obnoviti poslovanje koristeći preostale robne zalihe, no komunističke vlasti mnogima su oduzele poslovne prostore i uspostavile novi model državne trgovine.
Karlo Rotim navodi kako su već 1946. godine po selima osnivane zemljoradničke zadruge koje su opskrbljivale stanovništvo. Iste godine osnovan je i Zemaljski magazin, poznat kao “Zema”, sa sjedištem u Mostaru, koji je u Širokom Brijegu imao dvije prodavaonice i skladište. Djelovala je i Radnička namještenička zadruga koja je radnike i službenike opskrbljivala putem R-karata i točkica.
Kasnije su osnovana trgovačka poduzeća poput “Zvijezde”, “Obnove”, Zemljoradničke zadruge “Poljoprodukt”, “Mesoprometa”, “Napretka” i Općeg trgovačkog poduzeća Lištica (OTP), koje je 1991. zapošljavalo oko 250 radnika.
S početkom višestranačja i tržišnog gospodarstva devedesetih godina privatno poduzetništvo ponovno je procvalo, ponajprije kroz trgovinu. Upravo je to razdoblje obilježilo nastanak brojnih privatnih trgovačkih poduzeća zahvaljujući kojima je Široki Brijeg vrlo brzo prerastao u jedno od najvažnijih trgovačkih središta Bosne i Hercegovine.
Pazarni ponedjeljak i današnji trgovački divovi
Posebno mjesto u trgovačkoj povijesti grada zauzima tradicionalni pazarni ponedjeljak. Stočni pazar na lokalitetu Puringaj otvoren je još 1924. godine te je desetljećima bio mjesto susreta trgovaca i kupaca iz cijele Hercegovine.
Prof. Mirko Cigić u tekstu Pazarni ponedjeljak u Širokom Brijegu, objavljenom u časopisu Vitko, piše:
“S vremenom je interes za kupoprodaju rastao pa je promet 1927. (prema podacima ‘Narodne slobode’) dosegnuo brojku od 8371 prodane životinje: 5086 komada kozlića i janjaca, 2253 komada koza i ovaca, 264 komada krava i volova.”
Cigić navodi i neka od najpoznatijih imena tadašnjih trgovaca stokom: Stipu Penavića, Stojana Vukoju – Lukića, Franju Šakotu, Jozu Musu – Panderovića, Stojana Hrkaća – Redžana, Vinka Markotu te jednog trgovca prezimenom Šušak.
Na pazaru se nije trgovalo samo stokom nego i raznom robom široke potrošnje. O tome prof. Cigić zapisuje:
“Sastavni dio pazarnog šarenila predstavljali su imotski galantari i kućeberi nudeći ogledalca, igle, broševe, ukosnice, upaljače, pomade i druge drangulije.”
Pazar je 1957. godine preseljen s Puringaja na lokalitet Kosa, kod Begovića kuća, gdje je djelovao do početka 1968. godine, kada je prestao s radom. Ipak, pazarni ponedjeljak ostao je važan dio kolektivnog sjećanja i trgovačke baštine Širokog Brijega.
Danas u gradu posluje velik broj trgovačkih poduzeća i prodajnih objekata. Prema podacima objavljenima prošle godine, čak pet trgovačkih tvrtki – Mepas, MCI, Lukas Nakić, Namex i Bernina – ostvarilo je pojedinačni godišnji prihod veći od 100 milijuna KM. Uz to, brojne kompanije u Širokom Brijegu imaju velika skladišta i razvijene trgovačke mreže, dok gotovo sve veće proizvodne tvrtke posjeduju i vlastite prodajne odjele.
Razvoj od šest fratarskih dućana iz 19. stoljeća do današnjih gospodarskih i trgovačkih sustava pokazuje kako je upravo poduzetnički duh desetljećima bio jedan od glavnih pokretača razvoja Širokog Brijega, zaključuje Večernji list BiH.
Vrisak.info
