Hip_Urednik
Suđenje Anisu Kalajdžiću za ubojstvo Aldine Jahić pred Kantonalnim sudom u Mostaru predstavlja ključni test za primjenu novih odredbi Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, kojima je femicid – rodno zasnovano ubojstvo ženske osobe – prvi put zakonski prepoznat kao posebno krivično djelo. Ishod ovog postupka mogao bi uspostaviti presedan i standarde za buduće istrage i sudsku praksu u slučajevima femicida širom BiH.
Kalajdžić je optužen za teško ubojstvo ženske osobe i neovlašteno posjedovanje oružja, čime je ovo prvi slučaj u Federaciji BiH u kojem je podignuta i potvrđena optužnica za krivično djelo “Teško ubojstvo ženske osobe” iz člana 166a Krivičnog zakona FBiH. Zakonom je propisano da će počinitelj takvog djela biti kažnjen zatvorom od najmanje deset godina, pa sve do dugotrajnog zatvora u trajanju od 45 godina. Prilikom utvrđivanja krivičnog djela, sud treba uzeti u obzir faktore poput bliskosti odnosa između žrtve i počinitelja, ranijeg zlostavljanja, odnosa podređenosti ili zavisnosti, te okolnosti seksualnog nasilja ili neravnopravnih odnosa koje ukazuju na rodno zasnovano nasilje.
Direktorica TPO Fondacije i doktorica nauka Zilka Spahić-Šiljak ističe da će ovaj postupak pokazati je li uvođenje femicida u zakon samo formalna izmjena ili početak stvarne promjene u razumijevanju rodno zasnovanih ubojstava žena. Prema njenim riječima, ključno je da se predmet ne svede samo na posljednji čin, već da se sagleda cijeli kontekst koji mu je prethodio – kontrola, posesivnost, prijetnje, praćenje i zastrašivanje – jer ovakva ubojstva često predstavljaju završni čin dugotrajnog nasilja. Sutkinja Županijskog suda u Sarajevu Adisa Zahiragić dodaje da femicid nije svako ubojstvo žene, već ubojstvo povezano s njenim spolom, rodnom ulogom i neravnopravnim odnosom moći, čemu često prethode različiti oblici nasilja.
Za dokazivanje rodno zasnovane prirode ubojstva posebno će biti značajni dokazi o prethodnom zlostavljanju i odnosu počinitelja prema žrtvi. Ti dokazi mogu uključivati svjedočenja, medicinsku dokumentaciju, podatke centara za socijalni rad i nevladinih organizacija, boravak žrtve u sigurnoj kući te ranije izrečene zaštitne mjere. Iako presuda sama po sebi ne može vratiti Aldinin život, može uspostaviti standard prema kojem će budući slučajevi biti ozbiljnije prepoznavani, istraživani i procesuirani.
Iz Fondacije “Aldina Jahić” poručuju da je ovo prilika da se dođe do pravde i pošalje poruka da je ovo prvi slučaj direktnog procesuiranja femicida, uz nadu da će biti posljednji u kojem će žena izgubiti život zbog rodno zasnovanog nasilja. Ističu da zakonsko prepoznavanje femicida predstavlja važan i dugo očekivan iskorak, priznajući da femicid nije samo ubojstvo žene, već najteži oblik rodno zasnovanog nasilja koji zahtijeva poseban pravni odgovor. Očekuju kvalitetne istrage, pravilnu pravnu kvalifikaciju, efikasne i transparentne postupke te sankcije koje odgovaraju težini djela, dok odvjetnik obitelji Jahić, Damir Alić, očekuje maksimalnu kaznu od 45 godina zatvora za Kalajdžića ukoliko bude proglašen krivim.
Izvršna direktorica Fondacije “Udružene žene” Banja Luka Gorica Ivić upozorava da femicid nije izoliran čin, već eskalacija nasilja, kontrole i nekažnjivosti ranijih oblika zlostavljanja, proizašao iz duboko ukorijenjenih nejednakosti. Stoga, postupak ne smije biti usmjeren samo na čin ubojstva, već mora obuhvatiti prethodno nasilje, prijetnje, kontrolu, diskriminaciju i sve druge okolnosti koje ukazuju na rodno zasnovanu prirodu djela. Kazna ima i preventivnu ulogu, doprinoseći povjerenju građana u pravosudni sustav.
Podaci Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH pokazuju porast prijava krivičnih djela nasilja u obitelji u BiH, s 2.912 prijava u jednoj godini na 3.397 u narednoj. U Federaciji BiH broj prijava povećan je sa 1.741 u 2024. na 2.297 u 2025. godini. Tijekom prošle godine u Federaciji je doneseno 190 osuđujućih presuda sa zatvorskom kaznom, 19 novčanih kazni i 361 uvjetna osuda.
Međutim, država se ne smije zaustaviti samo na donošenju novih zakonskih odredbi, već mora djelovati u skladu s principom dužne pažnje i poduzeti sve razumne mjere kako bi spriječila nasilje i zaštitila žene. To uključuje kvalitetnu procjenu rizika, brzu razmjenu informacija između institucija, hitno izricanje i nadzor zaštitnih mjera te dostupnu pravnu, psihološku i ekonomsku podršku žrtvama. Spahić-Šiljak naglašava da u slučajevima nasilja često ne zakaže samo jedna institucija, već cijeli lanac zaštite, gubeći se ukupna slika eskalacije nasilja. Prijetnje smrću, uhođenje, opsesivna kontrola, kršenje zabrane prilaska, pristup oružju, izolacija žrtve i nasilje nakon prekida veze moraju se tretirati kao ozbiljni sigurnosni signali.
Sugovornice su suglasne da sustav ne smije teret zaštite prebacivati na ženu, očekujući od nje da mijenja životne navike, dok se ponašanje nasilnika nedovoljno ograničava. Zakon predstavlja neophodan, ali ne i dovoljan korak. Borba protiv femicida počinje mnogo prije sudskog postupka – prepoznavanjem rizika, pravovremenom reakcijom institucija, zaštitom žena i promjenom društvenih stavova koji kontrolu, posesivnost i ljubomoru još uvijek predstavljaju kao prihvatljive dijelove partnerskih odnosa. Iako zakon može i treba kazniti počinitelje, samo promjena društvenih stavova može smanjiti broj budućih počinitelja.
