Hip_Urednik
Fra Zdravko Dadić, provincijal Bosne Srebrene, predvodio je svečano misno slavlje na Veliku Gospu 15. kolovoza 2026. na vanjskom oltaru župe Posušje.
Slavlje je započelo procesijom s Gospinim kipom oko stare župne crkve i crkvenim dvorištem uz zajedničko pjevanje Gospinih litanija.
U uvodu svete mise, kako objavljuje Župa Posušje, provincijal Dadić istaknuo je Gospu kao primjer u opraštanju sebi i drugima te njezin moćan zagovor, ali i ulogu majke koja voli i prihvaća svakoga onakvim kakav jest.
U propovijedi je fra Zdravko podsjetio da je ovo dan kada se pogled sa zemlje diže prema nebu. „Nije slučajno da je ovaj blagdan toliko duboko ušao u srce našega naroda, jer naš je narod znao kroz stoljeća ono što ponekad danas zaboravlja. Čovjeku treba nebo da bi znao kako živjeti na zemlji“, kazao je, poručivši da život ne završava grobom te da kršćanin može plakati, ali nikada očajavati. Naglasio je da je Marija imala pitanja, strahove i neizvjesnosti, Betlehem, Egipat, trideset godina skrovitosti i Kalvariju, ali nijedan trenutak života bez Boga.
Govoreći o vremenu koje se brzo mijenja i koje unatoč slobodi nameće razne okove, fra Zdravko je istaknuo da nam upravo sada treba Marija, ne da bismo pobjegli od svijeta, nego da u njemu ostanemo ljudi. „Najveće bogatstvo nekog kraja nisu kuće, nego ljudi. Najveće bogatstvo ljudi je vjera“, poručio je, prisjetivši se majki, očeva, baka i djedova koji su djecu učili moliti i vjerovati.
Roditelje je pozvao da ne odustaju od svoje djece, istaknuvši da je u svemu tome primjer upravo Marija. Mladima je poručio da ne dopuste da im netko ukrade ono što jesu. „Nemojte misliti da morate odbaciti vjeru svojih roditelja i djedova da biste bili moderniji. Možete biti suvremeni, obrazovani i putovati, ali ipak ostati vjernici i svoji. Čovjek može promijeniti adresu, ali ne može promijeniti korijen“, kazao je fra Zdravko Dadić, poručivši mladima da ih Gospa nosi u srcu.
