Hip_Urednik
Mario Teskera iz Knina, čovjek čiji je život nekada bio duboko obilježen drogom, teškim grijesima i takozvanim “starim svijetom kriminala”, doživio je potpunu preobrazbu koja je započela 2019. godine. Tada je, kako svjedoči, osjetio snažan poziv da uzme ruksak i pješice krene iz Knina prema Međugorju, putovanje koje je za njega postalo početak duboke životne promjene i obraćenja vjeri. Svoju je priču, bez uljepšavanja, podijelio u podcastu “Sveti Josip”, govoreći o vremenu prije obraćenja, susretu s Međugorjem, iskustvu zatvora, odvikavanju, molitvi, ljubavi prema krunici, svojoj zaručnici i novim temeljima na kojima danas gradi život.
Njegovo hodočašće započelo je jednog jutra kada je, kako kaže, osjetio “poseban poziv koji nije razumio, ali se odazvao”. S tek nekoliko desetaka kuna u džepu, uključujući spomenutih 70 kuna, pješice se uputio prema Međugorju, prelazeći i do 40 kilometara dnevno. Putovanje je bilo izuzetno zahtjevno; bolovi i upale nogu bili su toliko jaki da je u jednom trenutku ruksak ostavio u kafiću u Trilju i nastavio s minimalnom opremom. Dio puta morao je prijeći autostopom zbog iscrpljenosti, ali je uporno nastavljao, svjedočeći kako se “Bog brinuo za njega cijelim putem”.
Kada je napokon stigao u Međugorje, nije otišao odmoriti, već se odmah uputio na Podbrdo. “Moja duša i srce vapili su i čeznuli za nečim više, što moje srce tada nije poznavalo,” prisjetio se. Ondje je “isplakao dušu” i predao svoje srce Majci Mariji. Iako je u to vrijeme bio pod utjecajem marihuane i teških grijeha, ne razumijevajući u potpunosti važnost ispovijedi i mise, vjeruje da ga je Bog doveo tamo samo da bude prisutan i upije “živo prisustvo Nebeske Majke”. Promjena, naglašava, nije došla preko noći, već je trebalo četiri do pet godina hoda u vjeri da u potpunosti prepozna plodove te početne odluke.
Jedna od značajnih promjena dogodila se i u njegovom privatnom životu. Svoju zaručnicu Mariju upoznao je u Sinju tijekom volontiranja s osobama s poteškoćama, a njihov se odnos produbio nakon ponovnog susreta u Međugorju, gdje se na Podbrdu dogodio “klik”. Kroz zajedničku molitvu i predavanje Gospi, razvili su duboku vezu, posvećenu čistoći i pripremi za brak, s nadom da će te vrijednosti prenijeti i na svoju buduću djecu.
Teskera je otvoreno progovorio i o svojoj prošlosti provedenoj u zatvoru. Upravo nakon izlaska iz zatvora, tijekom boravka u Njemačkoj gdje je prolazio kroz psihološke i radne terapije, počeo je ručno izrađivati krunice. U početku nije znao vezati čvorove, ali ga je želja poticala da uči i usavršava tehniku. Razvio je posebnu ljubav prema krunici, koju smatra “najjačim oružjem protiv Sotone”, te je odlučio svoj život posvetiti borbi protiv zla. Danas ih izrađuje u slobodno vrijeme i rado daruje drugima.
Nakon povratka u Hrvatsku, Mario je odlučio pokrenuti vlastiti obrt za uređenje dvorišta i rad na otvorenom, posao kojim se bavio i u Njemačkoj. Voli prirodu i fizički rad jer mu pružaju mir, vrijeme za molitvu i osjećaj slobode, a svoj posao vidi i kao pripremu za budući obiteljski život, želeći biti sposoban uzdržavati obitelj i ostaviti nešto dobro iza sebe.
Danas je Teskera aktivno uključen u formaciju Marijinih ratnika, gdje već gotovo dvije godine sudjeluje u osobnom rastu, molitvi i preispitivanju odnosa. Nakon početnog razdoblja sa splitskom skupinom, preuzeo je ulogu voditelja skupine u Kninu. Također je pokrenuo i javnu molitvu krunice u Kninu, uvidjevši potrebu za formacijom i strukturom unutar zajednice.
Na kraju razgovora, Mario Teskera je uputio snažnu poruku svima koji misle da je za njih sve izgubljeno. Svojim životom želi svjedočiti da promjena nije nemoguća i da “Bog može učiniti čudo u svačijem životu”. Posebno se obratio onima koji se bore s drogom, kriminalom ili drugim problemima: “Brate, sestro, samo učini taj jedan korak. Odvaži se, ne boj se. Budi hrabar.” Naglašava važnost obraćanja nekome kome vjeruju i traženja pomoći, nudeći i svoju osobnu podršku prijateljima i bližnjima koji su još u “starom svijetu kriminala i droge”. Iako priznaje da put nije lak, ističe da je najvažnije krenuti, baš kao što je on krenuo 2019. godine s ruksakom na leđima prema Međugorju, ne znajući tada kamo će ga taj put odvesti, ali danas tvrdi da je upravo ondje počeo njegov novi život.
