Hip_Urednik
Misnim slavljem predsjedao je fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije, uz koncelebraciju fra Zdravka Dadića, provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene, te fra Siniše Balajića, provincijala Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja iz Splita.
Na Humcu je u utorak 1. rujna 2026. godine, svečanim obredom oblačenja franjevačkog habita započela nova godina novicijata za desetoricu kandidata iz triju franjevačkih provincija.
Oblačenjem habita započinje njihova godina intenzivne duhovne formacije, molitve i samostanskog života.
Video možete pogledati OVDJE
Misnim slavljem predsjedao je fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije, uz koncelebraciju fra Zdravka Dadića, provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene, te fra Siniše Balajića, provincijala Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja iz Splita.
„Novo vino u novim mješinama“
U svojoj propovijedi fra Jozo Grbeš promišljao je o Isusovim riječima iz Evanđelja: „Novo vino stavlja se u nove mješine.“
Današnji je dan, istaknuo je, prije svega razlog zahvalnosti. Zahvalnosti za ono što nam je dano, za milost, ljubav, dar i susret: ali i za novi početak koji Bog stavlja pred čovjeka.
Oblačenje habita pritom nije samo vanjski čin. Habit je znak i obveza novoga života. On podsjeća onoga koji ga nosi da je pozvan dopustiti Bogu da mijenja njegovo srce, njegovu nutrinu i njegov način života.
„Nova mješina“ zahtijeva ostavljanje onoga staroga. Kako je istaknuto u propovijedi, na novo mjesto možemo samo napuštajući staro. Istinska promjena nikada nije laka, jer čovjek često želi nešto novo, ali istodobno želi zadržati stare navike, stare obrasce i sigurnosti.
Zato je novicijat mnogo više od početka jedne godine. To je vrijeme u kojem se čovjek uči novom duhu, novom stavu, novim mislima, novoj molitvi, novim čežnjama i novoj čistoći srca.
Fra Jozo je mladim kandidatima uputio i snažan poticaj da se ne boje susresti sami sa sobom.
Pozvao ih je da u svojem pozivu mogu jednostavno i iskreno reći Gospodinu:
„Evo me, Gospodine. Na mene možeš računati!“
„Svaki dan postajemo bolji ili postajemo gori“
Jedna od snažnih misli propovijedi bila je i ona o trajnom rastu. Čovjek u duhovnom životu ne može jednostavno stajati na mjestu.
„Ako ne postaješ bolji, postaješ gori“, odnosno, kako je rečeno, „kad god prestaneš težiti tome da postaneš bolji, neminovno postaješ gori.“
Stoga novicijat nije vrijeme pasivnog čekanja, nego vrijeme rasta, oblikovanja i obraćenja. Mladi je franjevac pozvan svakoga dana ponovno birati Krista i dopustiti da ga Gospodin oblikuje.
Imati učitelja.
U završnom dijelu propovijedi posebno je istaknuta važnost učitelja i uzora.
„Mudro je imati učitelja.
Uvijek imati učitelja.“
Franjevačka povijest puna je svetih ljudi, primjera i uzora koje možemo slijediti. A u središtu franjevačkog puta stoji sveti Franjo, učitelj jednostavnosti, ljubavi i potpunoga predanja Kristu.
Ipak, iznad svih ljudskih učitelja ostaje Krist, Učitelj svih učitelja i jedini kojega franjevac zove svojim Gospodinom”, navode iz Franjevačkog samostana Kraljeva Sutjeska.
Vecernji.ba
