Hip_Urednik
Ante Pađen najstariji je zagrebački student. Ovaj 83-godišnji inženjer arhitekture na Katoličkom bogoslovnom fakultetu studira teologiju, a na taj se korak odlučio kako bi provjerio postavke iz svoje knjige Oporuka.
Izučavanju duše posvetio se nakon što je kroz vlastito i tuđa iskustva zaključio da ona nikada ne umire. Njegov ulazak u područje religije potaknuo ga je da upiše fakultet.
Opisivao sam vjeru u čovjeka, ali sam zadro u religiju koja se proučava u teologiji i onda sam, naravno, išao upisati teologiju da vidim jesam li napisao glupost ili što sam to napisao… Ispostavilo se da sam pogodio u sridu, kaže Pađen za Putnikofer.hr.
Dodaje kako je duša evidentan dio svakog čovjeka, iako nije mjerljiva u gramima, te da je upravo to bio glavni motiv za nastavak obrazovanja.
Smrt svoje supruge Borislave Paule prije šest godina podnio je uz vjeru da je njezina duša i dalje prisutna. Oko vrata nosi lančić s njezinim vjenčanim prstenom, crvenim koraljnim križićem i graviranim medaljonom sv. Benedikta.
Život se odvija, smrt je dio života, no ustanovio sam da nije umrla, da je duša živa. Ona pazi na mene svaki dan… Puno gluposti ja napravim, očito pazi, kaže uz smijeh.
Autor je nekoliko knjiga, među kojima je i zbirka poezije Jesenji čovjek te otvoreno pismo Richardu Dawkinsu.
Održavanje umne vitalnosti ne pripisuje posebnom receptu, nego genetici koja počinje od njegove bake iz Like koja je liječila ljude ljekovitim travama Velebita, ali i od Nikole Tesle, susjeda njegovih predaka iz Like.
Iako je odrastao u Podoštri pokraj Gospića, već četiri godine živi u Domu za starije osobe Centar u Klaićevoj ulici. Otac je trojice sinova i djed četvero unučadi.
Sebe opisuje kao izrazito radoznalu osobu, što smatra svojom glavnom pokretačkom snagom, ali i osobinom koja nosi rizik.
Lekciju o životu sažima jednostavno i bez uljepšavanja.
Lekcija? Ima ih koliko hoćete… Lekcija vam je kad prelazite ovu zebru, gledate crveno svijetlo i zamislite se. I mazne vas…, zaključuje Pađen.
