Hip_Urednik
Uoči općih izbora u Bosni i Hercegovini, koji će se održati u nedjelju, 4. listopada, za Večernji list BiH razgovarali smo s prof. dr. sc. Božom Skokom, jednim od vodećih hrvatskih stručnjaka za odnose s javnošću, strateško komuniciranje i nacionalno brendiranje te dugogodišnjim analitičarem političkih i društvenih odnosa u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Skoko je danas prorektor Sveučilišta Algebra Bernays, a iza njega su desetljeća akademskog, znanstvenog i savjetničkog rada te više od 25 godina djelovanja na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Večernji list BiH: Profesore Skoko, prije četiri godine, komentirajući rezultate općih izbora, kazali ste kako se hrvatski birači zbog straha od rasipanja glasova nisu usudili politički podijeliti između više kandidata. Čini se da se povijest ponavlja, a u Bosni i Hercegovini to više nije pitanje jednog razdoblja nego gotovo svakog izbornog ciklusa. Kako danas gledate na tu situaciju i koliko ona ograničava stvarni politički pluralizam među Hrvatima u BiH?
Prof. dr. sc. Božo Skoko: Ta logika nažalost nije nestala, već je na neki način postala strukturna. Hrvati u Federaciji BiH brojčano su manji, a hrvatskog člana Predsjedništva i dalje bira cijelo biračko tijelo Federacije, a ne samo hrvatski birači. Dok postoji realna mogućnost da bošnjački glasovi odlučuju tko je “hrvatski” član, hrvatski birač ne glasa kao birač u normalnoj demokraciji. Glasa kao netko tko prvo mora spriječiti da mu predstavnika izabere drugi narod. Zato se glasovi stežu oko nositelja koji ima najveću šansu da prođe, najčešće HDZ-a BiH, čak i kad u određenim krugovima postoji nezadovoljstvo dugotrajnom dominacijom te stranke i njezina liderstva. Iako nam je kao svakom normalnom društvu potrebno da čujemo otvorene kritike i imamo više kvalitetnih kandidata koji afirmiraju različite teme i pristupe, u izbornoj aritmetici svaki podijeljeni hrvatski glas povećava šansu kandidatu koji ne ovisi o hrvatskim glasovima. Pluralizam time nije zabranjen, dapače poželjan je, ali nažalost, unutarhrvatska konkurencija kad je u pitanju izbor člana Predsjedništva postaje luksuz koji se plaća gubitkom legitimnog predstavnika. To nije zrelost birača, nego pragmatičan odgovor na loš izborni dizajn. Znam da zvuči apsurdno, ali, nažalost dovedeni smo u takvu situaciju.
Večernji list BiH: Često se može čuti tvrdnja kako je “gubitak Predsjedništva izgubljena bitka, a gubitak Doma naroda izgubljen rat”. Koliko je Dom naroda zapravo ključan za očuvanje političke ravnopravnosti i što bi se dogodilo kada bi Hrvati izgubili mogućnost učinkovite zaštite svojih interesa i kroz tu instituciju?
Prof. dr. sc. Božo Skoko: Tvrdnja je u biti točna, uz jednu preciznost. Predsjedništvo je simbolički i vanjskopolitički važno: tko sjedi u njemu, može govoriti u ime Hrvata pred svijetom, može imenovati veleposlanike… Ali svakodnevna zaštita konstitutivnosti ide kroz Dom naroda Federacije BiH i, na državnoj razini, kroz klubove naroda. U Domu naroda djeluje mehanizam vitalnog nacionalnog interesa i iz njega se, uz Zastupnički dom, bira predsjednik i dopredsjednici Federacije. Ako Hrvati izgube učinkovit klub, gube veto na odluke koje ih mogu majorizirati i gube utjecaj na sastav federalne vlasti. Tada ravnopravnost ostaje u Ustavu, a u praksi postaje folklor. Izmjene izbornog zakona iz 2022., koje je nametnuo visoki predstavnik, djelomično su zaštitile način popune hrvatskog kluba i zato je HDZ BiH mogao ostati nezaobilazan u Federaciji čak i dok je Komšić sjedio u Predsjedništvu. Zato bi gubitak Doma naroda za hrvatsku poziciju bio teži udarac od gubitka Predsjedništva.
Predsjedništvo se može izgubiti na jednim izborima, a Dom naroda je brana da se ta majorizacija ne pretvori u trajno preuređenje Federacije bez Hrvata kao političkog subjekta. Posljedice bi bile trajne, ne samo za Hrvate već i za budućnost Federacije i BiH. Uvjeren sam da su toga svjesni i naši sunarodnjaci…
Večernji list BiH: Kakve je posljedice višegodišnji spor oko legitimnosti političkog predstavljanja ostavio na odnose i povjerenje između Hrvata i Bošnjaka?
Prof. dr. sc. Božo Skoko: Višegodišnje preglasavanje ostavilo je trajni deficit povjerenja. Za većinu Hrvata Komšićeva četiri mandata nisu dokaz građanske BiH, nego dokaz da bošnjačka većina može utjecati na to tko će biti predstavnik Hrvata u simbolički najvišem tijelu vlasti, a to rađa frustracije i nepovjerenje. Svjestan sam da je dio Bošnjaka u početku bio zavaran njegovom retorikom i očekivao da će možda pridonijeti stvaranju neke građanske države, da će stvoriti atmosferu povjerenja u kojoj nacionalnost neće biti dominantna već životne teme. Međutim, uskoro su mogli vidjeti da Komšić ništa dobra nije donio BiH, a najmanje jačanju povjerenja i zajedničkom pogledu u budućnost. Dapače, cijelo vrijeme se ponašao potpuno anti-hrvatski, a podilaženjem određenim bošnjačkim političarima nije ništa dobro donio bošnjačkom narodu. Posljedica je da svaki dogovor o izbornom zakonu, o Mostaru, o federalnoj vladi ili o europskom putu odmah upada u pitanje tko koga predstavlja. Hrvatska strana traži legitimno predstavljanje kao uvjet funkcionalnosti. Bošnjačka strana često to čita kao zahtjev za treći entitet ili etničko zatvaranje. Povjerenje se nije obnovilo ni Schmidtovim intervencijama ni europskim obećanjima, jer nitko nije riješio jezgru: može li jedan konstitutivni narod birati predstavnika drugoga. Dok to ostaje otvoreno, odnos je upravljiv, ali nije partnerski. Iskreno vjerujem da ima dovoljno bošnjačkih intelektualaca koji su svjesni štete koja je napravljena s Komšićem, a koji znaju koliko je partnerstvo s Hrvatima važno za budućnost BiH i da će utjecati da se ova klima manipuliranja i preglasavanja promijeni.
Večernji list BiH: U hrvatskoj javnosti u BiH postoji dojam da Vlada Republike Hrvatske, na čelu s Andrejem Plenkovićem, posljednjih godina snažno internacionalizira pitanje položaja Hrvata u BiH, prije svega u Bruxellesu i drugim europskim središtima, dok o toj temi vrlo glasno govori i predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović. Koliko je takav angažman Hrvatske važan i je li međunarodna potpora dovoljna da bi se konačno došlo do održivog političkog rješenja?
Prof. dr. sc. Božo Skoko: Hrvatska je posljednjih godina pokazala da je istinski prijatelj Bosne i Hercegovine i njezina europskog puta, a premijer Plenković je uistinu jedan od najvećih lobista BiH u Briselu. To pouzdano znam iz europskih diplomatskih krugova, gdje – kažu – ne prođe važan sastanak na vrhu a da se ne založi za Bosnu i Hercegovinu. Što se tiče odnosa prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini stajalište Vlade je jasno – nužnost izmjena Izbornog zakona, legitimno predstavljanje i konkretna potpora projektima Hrvata u BiH. Hrvatska vlada očekuje da se preglasavanje neće ponoviti i žali što prije prošlih izbora nisu prošle ograničene ustavne i izborne izmjene po kojima bi hrvatskog člana birali hrvatski birači. Milanović istu temu drži glasnijom i oštrijom, što u hrvatskoj javnosti u BiH često zvuči kao jasnija zaštita, ali u Sarajevu i dijelu europskih prijestolnica to se često razumije kao opterećenje. Međunarodna potpora pomaže da se pitanje ne gurne pod tepih, ali ne zamjenjuje unutarnji dogovor. EU i OHR mogu pritisnuti rokove i nametnuti tehnička rješenja, ne mogu proizvesti povjerenje ni natjerati bošnjačke stranke da prihvate izbornu jedinicu ili drugi model u kojem Hrvati biraju svoje. Dogovor se mora postići među političarima koji gledaju u budućnost i imaju odgovornost prema mladima da više ne napuštaju zemlju, a ne koji prate kako će neka doskočica završiti u medjima ili odluka utjecati na njihov politički rejting. Održivo rješenje i dalje je političko: izbor hrvatskog člana Predsjedništva mora biti među hrvatskim biračima, uz očuvanje kluba u Domu naroda.
Večernji list BiH: Što očekujete u nedjelju, 4. listopada, a što nakon izbora?
Prof. dr. sc. Božo Skoko: U nedjelju je realno očekivati visoku mobilizaciju tamo gdje se bira hrvatski član i županijske skupštine s hrvatskom većinom, te nastavak straha od preglasavanja. Čini mi se da gospođa Filipović ulazi kao favorit hrvatskog biračkog tijela. Gospodin Lučić je imao zanimljivu i potpuno drukčiju kampanju i sigurno će uzeti značajan dio nezadovoljnih glasova, kao zalog za buduće političko djelovanje. Kovačević koji je blijeda kopija Komšića prolazi samo ako bošnjački birači opet odluče glasati na hrvatskoj listi u opsegu koji nadmaši hrvatski zbroj. Iskreno se nadam da Bošnjacima ponavljanje tog eksperimenta ne treba jer ne donosi ništa dobro. Tim više što je napeta utrka između njihovih kandidata. Nakon izbora slijedi poznati zastoj: formiranje vlasti u Federaciji i na razini BiH, trgovina oko Domova naroda i vlada, te vraćanje istog spora u Bruxelles. Ako prođe kandidat hrvatskih stranaka, otvara se prozor za dogovor, ali ne i automatsko rješenje Izbornog zakona. Ako prođe kandidat izabran tuđim glasovima, kriza legitimiteta se obnavlja, a Dom naroda postaje još važniji kao zadnja djelotvorna brana. Izbori neće zatvoriti pitanje ravnopravnosti. Pokazat će samo je li se majorizacija ponovila i koliko prostora ostaje za reformu i stvaranje preduvjeta za normalno funkcioniranje zemlje prije sljedećeg ciklusa. Puno pozitivnih trendova je pokrenuto u Federaciji i državi posljednjih godina. Bila bi šteta da se opet bavimo sobom i međusobnim odnosima umjesto budućnosti, boljim životom, infrastrukturom i ulaskom u EU.
