Hip_Urednik
Marinko Jovanović, predsjednik Saveza županijskih udruga umirovljenika u FBiH, povodom Međunarodnog dana starijih osoba, ocijenio je da je “dostojanstvena starost” tek prazna predizborna parola, dok je stvarni položaj umirovljenika u Federaciji BiH neusporedivo lošiji u odnosu na razvijenije zemlje. Jovanović je istaknuo da slučaj poštara iz Čapljine, koji je pobjegao s mirovinama, a potom bio dočekan sa simpatijama, tragično pokazuje da se na Balkanu, umjesto dostojanstvene starosti, “najviše cijene lopovi”.
Dok u najrazvijenijim zemljama svijeta starija populacija uživa bezbrižnu starost uz visoke mirovine i mogućnost putovanja, u Federaciji BiH život starijih osoba najčešće je borba za golo preživljavanje, naglasio je Jovanović. On je kritizirao političke elite koje “dostojanstvenu starost” koriste kao omiljenu parolu u predizborna vremena, dovodeći u pitanje hoće li se išta od tih obećanja pretvoriti u postizbornu stvarnost.
Kao ilustraciju društvene klime, Jovanović je spomenuo nedavni incident s mladim poštarom Stipom Jukićem iz Čapljine. Jukić je prekinuo dijeljenje mirovina za kolovoz, pobjegao iz zemlje s novcem u torbici i otišao na Tajland, gdje je u Bangkoku navodno trošio teško zarađene mirovine svojih susjeda. Poštar je kasnije uhićen, pušten na slobodu i obećao je vratiti svaki novčić.
Upravo u tom slučaju leži pouka za umirovljenike, smatra Jovanović. Brojne ankete su pokazale da je većina javnosti sa simpatijama gledala na Stipinu “nepodopštinu”. “Obični umirovljenici i dalje će slušati različita obećanja, deklarativne parole o brizi za naše stare i dostojanstvenoj starosti, ali je vrlo upitno što će od svega toga biti nova postizborna stvarnost. Zasad, kao što i Stipin slučaj pokazuje, najviše se na balkanskim prostorima cijene lopovi, osobito pošteni”, poručio je Jovanović, implicirajući ciničnu realnost.
Zaključno, predsjednik Saveza županijskih udruga umirovljenika u FBiH podsjetio je da je Međunarodni dan starijih osoba, koji se obilježava 1. listopada, zamišljen kao dan sjećanja na najstariju populaciju kao integralni dio društva, koja “zavrjeđuje svako poštovanje najpotentnijeg dijela tog društva”. Njegova izjava naglašava jaz između tog ideala i sumorne stvarnosti za mnoge starije osobe u regiji.
