U cijelom broćanskom kraju, a i šire, u drugoj polovici prošlog stoljeća ime Jure – Jurce Marinčića iz Čitluka bilo je dobro poznato. Jurcu su krasile vrline karakteristične za ljude ovog podneblja, bio je vrijedan, pošten i radišan čovjek koji se ničega nije bojao.
Bio je veliki društvenjak, uvijek je bio spreman „zapivat i zaigrat“, a po konstituciji je bio prava ljudina, pa nije čudno što je lako „zapinjao“ za oči i nježnijem spolu.
Jurce je oženio Ružu, rođenu Kvesić iz Krućevića, a način na koji je to učinio i na guslama je opjevan. Naime, poznati narodni pjesnik Mirko Lesko napisao je pjesmu o Jurcinoj „ženidbi“ kada je svoju Ružu „oteo“ iz svatova i odveo kući. Ruža se zbog Jurcina „švrljanja“ obećala drugom i već je bila na svom „novom odredištu“, a onda je banuo Jurce sa svojom ekipom i Ružu odveo put Čitluka…
Mnogi su se guslari okušali otpjevati ovu lijepo sročenu pjesmu bez epskog preuveličavanja, a ovih dana u domu pokojnog Jurce u Čitluku guslio je i pjevao (u kraćem obliku) poznati guslar i diplar Željko Keža.
Tim povodom u domu Marinčića u staroj kući skupilo se mnoštvo rodbine, uglavnom uže, nekoliko susjeda i dobrih prijatelja Jurcinih sinova i kćeri. Domaćin je bio Niko Marinčić, Jurcin najstariji sin, a pri ruci su bili i sin Miljenko – Reja, kćerka Olga s obitelji, te još znatan broj od 14-ero unučadi i dvadesetak praunučadi. Srednji sin Zvonko i obitelj su zbog situacije s epidemijom ostali „zatočeni“ u Zagrebu gdje inače žive i nisu mogli doći.
Kako i dolikuje toj „poznatoj kući“ priređen je bogat stol, od meze s uštipcima, pa sve do pečenja, roštilja, kolača… Prije večere pomolila se Nikina unuka Melani tako da bi joj i mnogi stariji mogli pozavidjeti. Inače, vladala je dobra i prijateljska atmosfera, prepričavale se brojne zgode i nezgode, a bilo je pjesme, bećarca, gange…
Kada je Željko Keža uzeo gusle u ruke uslijedila je tišina, svi su htjeli čuti, neki po prvi put, o pravoj pustolovini djeda i pradjeda Jurce. Sijevali su blicevi s fotoaparata i mobitela, svi htjeli zabilježiti ovaj trenutak, a većina nije ni okom treptala. Nakon završetka pjesme (malo skraćene) prolomio se veliki aplauz jer Keža je, ipak, „majstor od zanata“.
Nakon „službenog dijela“ ispred kuće orio se broćanski bećarac, pjevala se ganga, oglasila se i gitara, a Željko Keža je pokazao da odlično koristi i diple. I da nije situacija kakva jeste, ovakva okupljanja budila bi nadu da druženje uz pjesmu i svirku nije prošlo svršeno vrijeme. I nije! I neće, bar kad su Marinčići u pitanju, piše Radio Ljubuški.
Poslušajte gusle. Gusli Željko Keža:
