Ukoliko predsjednik Zoran Milanović odbije dati suglasnost za slanje vojnika izvan hrvatskih granica, a jučer je priprijetio da kao vrhovni zapovjednik neće dopustiti odlazak naših vojnika u Ukrajinu, Sabor bi tu odluku trebao donijeti dvotrećinskom većinom.
No, premijer Andrej Plenković – kako stvari stoje – zasad je daleko od takve podrške da bi mogao doći do 102 glasa, koliko je potrebno za odluku o prelasku vojnika preko hrvatske granice.
Ono što je jasno, podršku desnice – nema.
“Da šaljemo djecu protiv jedne Rusije, mislim da to nema smisla”
Nikola Grmoja iz kluba zastupnika Mosta – u kojem je osam zastupnika – kratko nam je poručio da ne odgovora na hipotetska pitanja.
“Govoriti o nečemu što se još nije dogodilo bilo bi neozbiljno. No, za razliku od onoga što je izjavio predsjednik Milanovića, Most jasno izražava stav da je Hrvatska partner SAD-a“, rekao nam je Grmoja.
Puno otvoreniji bio je Stipo Mlinarić Ćipe iz Domovinskog pokreta na čijih sedam ruku premijer ne može računati. “U ovome slučaju slažem se predsjednikom Milanovićem, ne bih dao da hrvatska djeca idu ginuti po Ukrajini. Nisu ničija djeca ginula po Hrvatskoj 1991., osim naše djece, svi su tada gledali i promatrali. Premali smo mi, imamo puno više problema, od demografije, iseljavanja… Nama je 300.000 ljudi otišlo iz države, a ne da još šaljemo svoju djecu u Ukrajinu protiv jedne Rusije. Mislim da to nema smisla”, smatra Mlinarić koji je član Odbora za obranu Hrvatskog sabora.
“Ako Plenković misli da ima, nek’ on i kompletna ekipa iz Ministarstva vanjskih poslova idu pa nek se bore, ionako nisu bili u ratu. Mi nismo pronašli 1.000 svojih nestalih u našoj zemlji, zar bi trebali sijati kosti po ukrajinskoj? Ja mislim da ne bi. Uostalom, što mi možemo dati NATO-u osim ljudi? MIG-21? Tenk T-84 koji je bio prije 30 godina, a uništiš ga s RPG-om? Oni od nas trebaju ljude, njima treba čovjek. Ako Hrvat treba ginuti, neka gine za svoju grudu kao što je ginuo 1991., a ne za tuđu. Na žalost, zbog nesposobnosti i politika mi njima ne možemo tehnološki pomoći u naoružanju jer su novci otišli na tko zna kakve pretvorbe, privatizacije, krađe i otimačime”, zaključio je Mlinarić.
Naši vojnici imaju posla na hrvatskim granicama
Ni društvo iz kluba Hrvatskih suverenista ne dijeli oduševljenje slanjem vojske. Ipak, general Željko Sačić – također član Odbora za obranu – izrazio je nadu da tako nešto neće biti potrebno.
“Hrvatski suverenisti uvijek gledaju i procjenjuju što je u interesu hrvatskog naroda i države i stanja mira u Europi. Nama je prioritet da se svi sukobi rješavaju mirnim putem i smatramo da smo još daleko od iscrpljivanja pregovora s Rusijom. Pratimo stanje, reakcije naših partnera u NATO-u i Europi, posebno Njemačke, vidimo da su tu određene diskrepancije u nastupima. Mi Hrvati moramo biti mudri, pametni, okrenuti se prošlosti, Dubrovačkoj republici, diplomaciji, prioritet su iznad svega mir i pregovori”, kaže Sačić.
“A o ratu nemamo što razgovarati, nama je nanio strahovite posljedice i pokazao da se nakon rata mora opet sjesti za stol i pregovarati. Prema tome, što dalje od ljudskih žrtava, što dalje od razaranja. Naši vojnici imaju puno posla na hrvatskim granicama da zaustave horde ilegalnih migranata, tu ih treba zapošljavati, a ne slati okolo. Iz povijesti smo trebali puno više naučiti, a ne srljati u bilo kakve prijetnje. Mi na nebu imamo dva aviona, i ne znam kakvih sve problema u HV-u, bolje da se ne blamirano, nego krenimo ljude podržavati da grade mir, a ne rat.
