Namex vikend

Poduzeće “Deponija” grca u dugovima

Nakon što je izdana okolišna dozvola za proširenje JP Deponije doo Mostar, nakon što je usvojen petogodišnji plan prilagodbe, nakon što gradske vlasti spuštaju loptu kad je riječ o građanskim udrugama i nakon što je preko javnog poziva strani ulagač pokazao interes za ulaganja u modernizaciju deponije, a gradski vijećnici dali zeleno svjetlo za kretanje u taj veliki posao- kao da su ponovno zapuhali neki pozitivni vjetrovi. Ili je problematika postala presložena za postojeće garniture na vrhu, na svim zainteresiranim stranama a vjetrovi naglo utihnuli?

Ima li vremena za isprobavanje metoda stavljanja deponije na noge kad je poznata činjenica da ovo poduzeće posluje u minusu iz kojeg se teško izvući? Gruba računica kaže da treba pronaći cca. 25 milijuna maraka da bi „pokrili“ dugovi, troškovi, sanacije i krediti i da bi se krenulo s nule naprijed.

Još se više pitanja roji ako se zna da je bonitetna kompanija LRC doo Sarajevo ocijenila financijski status Deponije tek s dvije od pet zvjezdica, a na temelju pokazatelje za financijske rezultate poslovanja dala je ocjene od minus 2 do 2, što znači u prijevodu „nimalo dobro“.

U tablicama podataka o poslovanju Deponije svakako je uočljiv onaj o rastu prihoda s negativnim predznakom (-9,3 % u 2021. godini što je gotovo nemjerljivo sa + 62% koliko se bilježi u istoj industrijskoj grani na razini BiH). Negativan je i povrat na ukupnu aktivu (-47,9 % , dok je u istoj industrijskoj grani na razini BiH +13,3 %). Trend rasta bilježi se u broju zaposlenih i pokazatelju padu efikasnosti. Odnos rashoda i prihoda je, naime, u 2019. godini bio 92,0%, a u 2021. čak 120,7 % što je daleko od 88,2% koliko je na razini BiH i što bi moglo značiti da se rashodima i te kako loše upravlja. Iskazani gubitak za 2021 je iznosio -638,489.

Ima li onda mjesta dvojbi kada se ustvrdi da je poslovanje J.P. Deponija doo rizično, posebno ako se zna da je u 2021. godini poslovala uz 86,3 % tuđih izvora sredstava. Jasno je da taj pokazatelj govori da je rizik neizmirenja dugoročnih obveza velik, a dugoročne obveze deponije su u 2021.-oj godini iznosile više od 7 milijuna maraka. Ili precizno- 7 226 918 KM.

Nije iznenađenje da se ne vide efekti tih potrošenih 7 milijuna kreditnih maraka niti u modernizaciji procesa deponiranja niti za održavanje postojećeg stanja. A Grad Mostar je bankama vjerovnik za vračanje tog preuzetog kredita.

Negativan je i bankama osnovni pokazatelj kreditne sposobnosti Deponije. Naime, jedan od najvažnijih pokazatelja o mogućnostima za dodatno zaduživanje je loših minus 12,90% i na žalost ima trend pada za razliku od iste branše na razini BiH gdje je od 2019-te narastao sa 5,54% u 2019-oj na 17,11 % u 2021-oj. U JP Deponija doo, on se strmoglavio od 3,77 % 2019. do minus 12,90 % u 2021. Uzimanje novog kredita od EBRD-a za sanaciju dosadašnjih propusta na deponiji od cca. 10 milijuna KM pada opet na proračun Grada Mostara.

Ako uzmemo u obzir da nema puno vremena za provedbu plana prilagođavanja, za sanaciju, postojećih i osiguranje novih ploha, a onda i za modernizaciju Deponije- postavlja se pitanje je li uopće realno očekivati svijetle dane za deponiranje otpada u Mostaru pa i upravljanje njime kad je svima jasno da se baš oko deponije i problema komunale u Mostaru lome stranačko- interesna koplja. Vjerojatno, više interesna koplja ali preko stranaka.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)