Povećava se broj građana koji se zbog nemara vlasti nalaze na ivici egzistencije. Zbog svakodnevnih poskupljenja cijene osnovnih životnih namirnica odlaze u nebo pa je pristojan obrok sve teže osigurati.
Dok je gladnih usta sve više, u BiH se godišnje uništi oko 400 tisuća tona hrane. Dvije trećine baca stanovništvo, a trećinu kompanije. I to zbog zakonskih ograničenja, zbog kojih troškovi uništavanja hrane za privredne subjekte iznose 5 posto, dok 17 % koštaju troškovi doniranja.
“Mi smo na dobrom putu da to promijenimo. U suradnji s Upravom za indirektno oporezivanje uspjeli smo to staviti u novi zakon o PDV-u. novi zakon je u zakonodavnoj proceduri”, kazala je Aida Vežić, koordinator projekta “Filantropija”.
No, osim zakonskih, kamen spoticanja su i moralna. Jer, oni koji imaju, nerijetko ne pokazuju empatiju prema onima koji nemaju. Bespotrebno gomilanje hrane najbolje oslikava taj egoizam, kaže sociolog Vladimir Vasić.
“Mislim da bi trebali kroz neformalni sustav obrazovanja djeci usađivati tu moralnu stranu. Možda nije sve u tom novcu, ali je mnogo važan taj međuljudski odnos koji nedostaje i kao produkt svih naših loših odnosa se događa da ćemo upropastiti nešto uništiti, a to nešto nećemo podijeliti”, kazao je Vasić.
Više od 60 javnih kuhinja i 17 000 korisnika nisu za pohvalu niti građana niti uspavane vlasti.
Zakonska ograničenja prilikom doniranja hrane privrednih subjekata, samo su jedna u nizu nelogičnosti bh. vlasti kojima se potrebe građana ne uklapaju u njihove predizborne aktivnosti.
