Planinarski dom tomislavgradskog Planinarskog društva “Orlova stina” na Blidinjskom jezeru i ove godine bio je kamp u kojemu su se na pet dana okupili i bogato podzemlje dinarskog kraja istraživali speleolozi, biospeleolozi, speleoronioci, arheolozi, piše Večernji list BiH.
Četrnaesta je to po redu Međunarodna speleološka i znanstveno-istraživačka ekspedicija “Ponor Kovači – Izvor Ričine” u organizaciji tomislavgradskog Speleološkog društva “Mijatovi dvori”, a uz, uvjetno rečeno, domaće organizacije i udruge, PD “Orlova stina” i Planinarski savez HB, Udrugu “Naša baština” Tomislavgrad, suorganizatore BIOSPELD iz BiH, ADIPA – Društvo za istraživanje i očuvanje prirodoslovne raznolikosti Hrvatske Terra Dinarica.
U kampu svakog jutra sastanak. Određuje se plan istraživanja i raspored ekipa. Na terenu slijede dodatne upute prije ulaska u mračno podzemlje jer je sigurnost svakog člana ekspedicije važnija od bilo čega drugog, pa bila to i epohalna otkrića. S ovom tomislavgradskom ekipom “za podzemlje” drugujemo već punih 14 godina, spuštali smo se i u nekoliko jama i spilja, a ovaj put pratili smo ih u Livnu. Na čelu ekipe Stipan Dilber, u javnosti poznatiji kao arheolog i kustos Franjevačkog muzeja u Tomislavgradu, ali ovoga puta speleolog-istraživač, inače i tajnik SD “Mijatovi dvori”. U Gornjem gradu kod zadnjih kuća prema usponu do spilje 7 jezera, slijedi presvlačenje, pregled opreme, stavljanje teških ruksaka na leđa, ali i škara jer se ispostavilo da je staza zarasla u šikaru, trnje, koprivu, ali i ljekovito bilje. Domaći vodič, kao i dan ranije na Kamešnicu je Livnjak Filip Ćubela, arheolog, speleolog, planinar, GSS-ovac. U ekipi i nama draga i poznata lica iz prethodnih ekspedicija, dr. sc. Lada Lukić Bilela, redovita profesorica PMF-a u Sarajevu i članica BIOSPELD-a u BiH, koja se bavi mikrobiologijom podzemnih habitata.
– Skupljam uzorke tog “spiljskog mlijeka”, vrlo su bogati bakterijama koje često imaju različita antimikrobna svojstva. Sada idemo na nove lokacije – kazala nam je prof. Lukić Bilela i dodala kako je taj bakterijski svijet u Dinaridima vrlo bogat i ima vrlo važnu ulogu u osiguranju organske tvari u spilji koja dalje služi svim ostalim živim bićima. Prepoznajemo i Sašu Finžgara speleoronioca iz Slovenije, člana JD Carnium-Kranj. Tu je i njegov sunarodnjak Rajko Slapnik, spiljar i biospeleolog, samostalni istraživač, kako nam reče, inače član JK “Kamnik”.
– Istražujem podzemne puževe i školjke te na svakoj ekspediciji smo pronašli nešto novo, nešto zanimljivo, a već smo upisali i neke nove vrste – govori nam Slapnik te dodaje kako su ovdašnje spilje zanimljive i unikatne, svaka je drugačija na svoj način. Vođa ekipe Stipan Dilber ponosno nam je predstavio i Britanca Leea Knighta i Talijanku Alice Salussoliu koja radi na bruxelleskom Sveučilištu. Lee se primarno bavi amfipodama, malim rakovima, treći put je u BiH, a područja u HBŽ-u su ga se posebno dojmila:
– Ovo je zapanjujuće lijepo mjesto s jednim od najspektakularnijih krajolika u svijetu, a podzemni život je nevjerojatan. Specijalizirao sam se za spiljske amfipode i biljke. Tu postoje neke vrste koje se nalaze samo u ovom dijelu svijeta i nigdje drugdje, i to je prvenstveno ono što sam došao ovdje proučavati. A kad pitate što me se posebno dojmilo, to su izvrsna hrana (smijeh), ove litice, krajolik i spilje. I da, život u spiljama ovdje je raznolik, dok je kod nas u Engleskoj prilično oskudan. Ovdje možete šetati kuda god želite i
posvuda ćete naći različite vrste.
Talijanka Alice kazala nam je da je prvi put u BiH te dodala:
– Iznimno mi je zadovoljstvo istraživati ovdašnje spilje. Radim na Sveučilištu u Bruxellesu i bavim se molekularnom biologijom, a ovdje sam kako bih prikupila neke uzorke rakušaca koji su stvarno poput malih škampa. Žive u slatkoj vodi ovdje u spiljama i radujem se pronalasku novih vrsta za rad u laboratoriju.
Dvojicu arheologa, Stipana i Filipa, primarno su zanimali arheološki nalazi. Pronašli su nekoliko lokacija za koje ranije nisu znali, prikupili površinski materijal i, kako nam rekoše, kad ga operu i srede, znat će i točnije razdoblja iz kojih nalazi potječu. Posebno su ih se dojmile tri spilje u B. Grahovu, dvije gotovo nepoznate, Vodena i Čađava, koja je onakva kakvo joj je i ime – crna. U nadaleko poznatoj Ledenici malo su i zasvirali na orguljama od spiljskog nakita te sa žaljenjem konstatirali kako je taj predratni turistički biser zapušten.
Duboki speleološki objekti
U kampu na Blidinju razgovarali smo i s Antom Vukadinom, predsjednikom PSHB, koji je financijski potpomogao ovogodišnju ekspediciju. I sam je bio dugogodišnji član SD “Mijatovi dvori” i odradio dosta ekspedicija, no, zbog sadašnjih obveza to nije u mogućnosti. Domagoj Madunić, predsjednik mijatovaca, informirao nas je kako je u ovogodišnjoj ekspediciji 50 sudionika te da je međunarodna jer su, uz onih iz BiH, došli iz RH, Slovenije, V. Britanije i Italije. Premda su u fokusu istraživanja trebali biti duboki speleološki objekti koji prate podzemni tok sustava ponor Kovači – izvor Ričina, zbog visokog vodostaja nisu ga mogli istraživati – kazao nam je Domagoj te dodao:
– Zato smo imali speleoronilačku akciju u Bilobrkovoj spilji koja se nalazi u selu Vinica, najnižem području općine Tomislavgrad na granici s RH. Preronilo se 50-ak m kanala nakon kojeg su došli do 50 metarskog sifona koji je preronjen te se nadam iduće godine daljnjem istraživanju.
Nakon razgovora prisjetili smo se riječi Davora Basare, instruktora speleologije iz Karlovca, koji nam je na 12. ekspediciji kazao kako su speleologija i speleološki objekti kao 8. kontinent, što znači da uvijek ima materijala za istraživanje, i to za sve struke.
Pročitajte više na Večernji list BiH.