Hip_UrednikI to ne programima, idejama ili vizijom budućnosti, nego provjerenim mehanizmima političke manipulacije, prepakiranima u nova imena, ali s istim ciljem – zadržavanjem kontrole nad pozicijama koje se deklarativno predstavljaju kao hrvatske.
Posljednjih dana svjedočimo koordiniranim medijskim pokušajima opravdavanja političke uloge Željka Komšića, osobe koja je godinama obnašala funkciju „hrvatskog“ člana Predsjedništva BiH bez stvarnog izbornog legitimiteta hrvatskog naroda. Kako Komšić, prema važećim pravilima, više ne može biti kandidat, postaje očito da se od tog političkog modela ne odustaje, već se traži njegov nastavak u novom obliku.
U tom se kontekstu sve češće spominje Slaven Kovačević, kandidat Demokratske fronte, kojeg se u političkim i analitičkim krugovima s pravom percipira kao izravnog nasljednika Komšićeve politike. Riječ je o istoj matrici – izbor „hrvatskog“ predstavnika pretežito glasovima nehrvatskog biračkog tijela, uz potporu političkog Sarajeva i dijela medijskog aparata koji takvu praksu nastoji normalizirati. Taj je model godinama urušavao samu srž ustavnog poretka BiH i pretvarao konstitutivnost u puku formalnost.
No, ova se strategija ne provodi isključivo na državnoj razini. Na lokalnim političkim scenama sve su vidljiviji akteri koji, svjesno ili oportunistički, služe istoj političkoj logici.
Među njima se nameće i Pero Previšić, čija javna retorika posljednjih mjeseci otvara daleko više pitanja nego odgovora. Previšić se istodobno obračunava i s HDZ-om BiH i s tzv. „Petorkom“ (HDZ 1990, HRS, HNP, HSS i HDS), tvrdeći da je riječ o „istom zlu s dva različita pola“. Takva teza, lišena svake ozbiljne političke argumentacije, ne nudi nikakvu alternativu niti rješenje, već ponajprije služi pokušaju relativizacije vlastite, odavno urušene političke relevancije.
U praksi, takav pristup redovito ide na ruku onima koji godinama profitiraju od političkih projekata u kojima se pojedinci formalno predstavljaju kao „hrvatski“ predstavnici, dok u stvarnosti služe interesima političkog Sarajeva i nastavku sustavnog preglasavanja Hrvata u BiH.
Posebno je indikativno da Previšićevi javni nastupi, iako bez sadržajnog programa, jasnih ciljeva ili političke težine, dobivaju značajan medijski prostor u krugu medija koji već godinama podržavaju Komšićev politički koncept i praksu preglasavanja Hrvata. Tim medijima, očito, ne predstavlja prepreku ni činjenica da je Previšić, prema javno dostupnim sudskim presudama, bio osuđivan, niti to što je u svim dosadašnjim izbornim ciklusima u kojima je sudjelovao ostvarivao isključivo marginalne, politički porazne rezultate.
Jedina politička težina koju ovaj, marginalni političar ima, leži u tome da je član predsjedništva Hrvatskog Narodnog Sabora – HNS. Unatoč tome, upravo se kroz takav medijski tretman od njega i sličnih aktera pokušava konstruirati slika „istaknutih političara“ i navodne „opozicije u Hrvata“, čime se dodatno zamagljuje stvarni politički problem i relativizira pitanje legitimnog predstavljanja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Izbori 2026. godine stoga neće biti samo političko nadmetanje stranaka i kandidata, nego i ogledalo uloge medija u tom procesu. Medija koji, umjesto da razotkrivaju političke manipulacije, sve češće sudjeluju u njihovu prikrivanju – promovirajući marginalne, opskurne, kompromitirane i izbornim porazima potvrđene aktere kao „relevantnu opoziciju“ čije se izjave nastoje prikazati kao politički važne.
U takvom okruženju biračima se ne nudi stvaran izbor, nego iluzija izbora, dok se političko preglasavanje Hrvata pokušava upakirati u privid pluralizma. Hoće li 2026. godina biti još jedna potvrda uspjeha tog modela ili trenutak u kojem će birači i javnost odbiti i političke manipulatore i njihove medijske pokrovitelje, ključno je pitanje koje nadolazeći izbori stavljaju pred javnost.
Izvor: Hercegovački portal
The post Kako lažna opozicija služi modelu preglasavanja Hrvata? appeared first on Brotnjo.info | Čitluk – Međugorje – Hercegovina.
